Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1116/07 (Z. B.)
Odluka donesena 26. 06. 2007.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1116/07
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
26. 06. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica, Hatidža Hadžiosmanović, podpredsjednici, Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 26. juna 2007. godine, u predmetu broj AP-1116/07, rješavajući zahtjev Zorana Buntića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Zorana Buntića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Zoran Buntić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, podnio je 17. aprila 2007. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-1203/05 od 5. decembra 2006. godine i rješenja Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-Pž-07-000 053 od 22. marta 2007. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naredio prekid predmetnog parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom do okončanja postupka pred Ustavnim sudom, iz razloga što predložena privremena mjera doprinosi pravilnom vođenju ovoga postupka, kao i postupaka apelanta Kompas Međugorje d.d. povodom apelacija broj AP-1637/06 i AP-1057/07, koja pitanja su usko povezana i koja prema zaključcima Vrhovnog i Kantonalnog suda predstavljaju prethodna pitanja u odnosu na apelacije broj AP-1637/06 i AP-1057/07.
2. Rješenjem Općinskog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj PS-131/03-I od 20. decembra 2004. godine odbačena je tužba tužitelja Općine Čitluk (u daljnjem tekstu: tužitelj) zbog nepostojanja pravnog interesa na strani tužitelja da se «utvrdi da je Ugovor o prodaji i prenosu dionica «Kompas Međugorje» d.d. Međugorje zaključen između «Kompas Internacional» d.d. Ljubljana kao prodavca s jedne strane i apelanta kao kupca sa druge strane, ovjeren 9. februara 1990. godine pred Osnovnim sudom u Čitluku pod brojem OV-69/99, ništav i da isti ne proizvodi pravno dejstvo. Saglasno prednjem utvrđenju uspostavlja se stanje upisa u registarskom ulošku broj I-2417 kod Kantonalnog suda kako je to bilo 30. decembra 1998. godine, a sve u roku od 30 dana i pod prijetnjom izvršenja». Navedenim rješenjem obavezan je tužitelj naknaditi troškove parničnog postupku apelantu kao prvotuženom i drugotuženom «Kompas Internacional» d.d. Ljubljana u preciziranim iznosima.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj Pž-68/05 od 1. juna 2005. godine odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i prvostepeno rješenje Općinskog suda od 20. decembra 2004. godine potvrđeno.
4. Nezadovoljan rješenjem Kantonalnog suda od 1. juna 2005. godine tužitelj je blagovremeno izjavio reviziju Vrhovnom sudu.
5. Rješavajući po izjavljenoj reviziji tužitelja Vrhovni sud je rješenjem broj Rev-1203/05 od 5. decembra 2006. godine, uvažio reviziju, osporeno drugostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
6. Postupajući po rješenju Vrhovnog suda od 5. decembra 2006. godine Kantonalni sud je donio rješenje broj 007-0-Pž-07-000 053 od 22. marta 2007. godine, kojim se žalba tužitelja usvaja, rješenje Općinskog suda broj PS-131/03-I od 20. decembra 2004. godine ukida i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju se navodi da je tom sudu naloženo od strane Vrhovnog suda da postupi po odredbama čl. 217. do 220. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), da ponovo odluči o žalbi tužitelja na prvostepeno rješenje imajući u vidu primjedbe Vrhovnog suda i propise koji su bili na snazi u vrijeme nastanka spornog odnosa. Postupajući po prednjim primjedbama, ovaj sud je našao da je prvostepeni sud počinio bitnu povredu postupka iz člana 227. stav 1. tačka 2, a u vezi sa članom 54. stav 2. ZPP i svojim nezakonitim ponašanjem onemogućio tužitelja da raspravlja pred sudom. Ova povreda je bila od uticaja za donošenje zakonite i pravilne odluke.
7. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na slobodu kretanja roba, usluga, kapitala i lica iz člana 1. stav 4. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant ističe da su osporena rješenja Vrhovnog suda i Kantonalnog suda rezultat teških kršenja temeljnih načela i relevantnih odredaba parničnog postupka, te očigledno proizvoljne primjene prava. Naime, pobijano rješenje Vrhovnog suda doneseno je nakon što je tužitelj odustao od već podnesene revizije, što apelant dokazuje uvidom u predmetni spis, te izvan granica razloga navedenih u reviziji, što apelant dokazuje uvidom u reviziju tužitelja. Pored toga u donošenju rješenja Vrhovnog suda učestvovala je kao sudac izvjestitelj sudac Tifa Potogija koja je za vrijeme trajanja ovog postupka, u izvjesnom smislu bila zakonski zastupnik tužitelja, koje okolnosti dovode u sumnju njenu nepristrasnost, što apelant dokazuje uvidom u životopis imenovanog suca, koja je obavljala dužnost zamjenika federalnog pravobranitelja za vrijeme trajanja ovog spora. U pobijano rješenje Vrhovnog suda uneseni su neistiniti podaci, radi čega razlozi pobijanog rješenja ne daju objektivna, logična i uvjerljiva obrazloženja za izreku rješenja. Pored toga apelant se žali da je u konkretnom slučaju predmet vraćen po treći put prvostepenom sudu i da postupak traje duže od osam godina, što je povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku. Dalje, Kantonalni sud je osporenim rješenjem dao protuzakonitu uputu da je rješenje ovog spora po svojoj suštini prethodno pitanje za pravilno odlučivanje u sporu tužitelja Kompas Međugorje d.d. protiv Općine Čitluk, što ima za izvjesnu posljedicu da Općinski sud ne može rješavati postupak po tužbi Kompasa Međugorje d.d. protiv Općine Čitluk dok se ovaj postupak pravomoćno ne okonča. Iako je Odlukom o preispitivanju Doma za ljudska prava broj CH/01/6930 utvrđeno da je povrijeđeno pravo Kmpasa Međugorje d.d. na mirno uživanje imovine, kao i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, povodom čega je naređeno domaćim sudovima da postupke radi pravične naknade za povredu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju brzo okončaju, a najkasnije do 5. maja 2004. godine, tako upriličeni učinci osporenih odluka Vrhovnog i Kantonalnog suda nedvojbeno ukazuju na okolnost da imajući u vidu dosadašnju praksu u konkretnom predmetu, sudovi u narednih osam godina ne mogu nastaviti postupke povodom tužbi Kompasa Međugorje d.d. radi pravične naknade za već utvrđene povrede Ustava BiH i Evropske konvencije. Apelant predlaže da Ustavni sud sam odluči o meritumu ovog predmeta i odluku dostavi nadležnim organima, radi osiguranja ustavnih prava apelanta, koja su povrijeđena pobijanim odlukama.
8. U prijedlogu za donošenje privremene mjere apelant nije ponudio činjenice i dokaze na osnovu kojih bi se moglo zaključiti da bi nedonošenjem privremene mjere po njega nastupila nenadoknadiva šteta.
9. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
10. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
11. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
12. Apelant ne daje nijedan razlog, niti nudi bilo kakav dokaz iz kojeg bi se moglo nedvosmisleno utvrditi da bi donošenjem ovakve mjere bila otklonjena mogućnost nastupanja, po njega nenadoknadivih štetnih posljedica.
13. Ustavni sud podsjeća da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne, konkretne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se donese privremna mjera, kako bi se spriječilo nastupanje nenadoknadivih štetnih posljedica. Apelant, kao što je već rečeno, nije ponudio takve razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni i zadovoljavajući da bi donio privremenu mjeru koju je apelant predložio, odnosno koji bi ukazali da bi donošenjem takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem.
14. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim, pa je odlučeno kao u dispozitivu ove doluke.
15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović Sekretar Redakcione komisije Predsjednica Redakcione komisije
Faris Vehabović Valerija Galić