Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1473/07 (M. A.)

Odluka donesena 26. 06. 2007.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1473/07

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

26. 06. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 26. juna 2007. godine, u predmetu broj AP-1473/07, rješavajući zahtjev Mesuda Akmadžića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Mesuda Akmadžića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Mesud Akmadžić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Osman Hadžić, advokat iz Bihaća, podnio je 22. maja 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 001-0-Kž-000035 od 6. aprila 2007. godine i presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 017-0-K-06-000116 od 6. decembra 2006. godine. Apelant je, istovremeno podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud «odložio izvršenje kazne zatvora do odluke o apelaciji».

2. Presudom Općinskog suda, broj 017-0-K-06.000116 od 12. juna 2006. godine, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela-teško djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz člana 336. stav 4. u vezi sa članom 332. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH). Apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a u skladu sa članom 202. stav

1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH) obavezan je da snosi troškove postupka u iznosu od 1568,65 KM, troškove sudsko medicinskog vještačenja u iznosima od po 104,40 KM, 587,25 KM, 877,00 KM i paušala u iznosu od 150,00 KM. Oštećeni Hasib Velić upućen je na parnicu sa imovinsko-pravnim zahtjevom.

3. Kantonalni sud je presudom, broj 001-0-Kž-07-000035 od 6. aprila 2007. godine, odbio kao neosnovanu žalbu apelanta i potvrdio presudu Općinskog suda, broj 017-0-K-06-000116 od 6. decembra 2006. godine. U obrazloženju ove presude, Kantonalni sud je, ispitujući prvostepenu presudu u smislu člana 323. ZKP FBiH, ocijenio da je izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine adekvatna stepenu krivične odgovornosti, posebno kada se ima u vidu da je posljedica konkretnog krivičnog djela smrt dvije mlade osobe. Kantonalni sud je naveo da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je upravo radnja apelanta u uzročnoj vezi sa nastalim prometnim udesom, odnosno da se u radnjama apelanta sadržavao osnovni uzrok konkretnog prometnog udesa. U takvim apelantovim radnjama prvostepeni sud je utvrdio sve bitne elemente bića krivičnog djelateško djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz člana 336. stav 4. u vezi sa članom 332. stav 3. KZ FBiH, te pravilno primijenio materijalno pravo.

4. Apelant smatra da je donošenjem osporenih presuda povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi o povredi ovog prava odnose se na to da osuđujuća presuda, ne sadrži razloge iz kojih se može zaključiti da je on počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret, jer u vezi s tim redovni sudovi nisu dali objektivno, logično i uvjerljivo obrazloženje za svoje zaključke, smatrajući da je ocjena redovnih sudova očigledno proizvoljna.

5. U prijedlogu za donošenje privremene mjere apelant je zatražio da Ustavni sud «odloži izvršenje izrečene kazne zatvora do odluke o apelaciji», ali bez navođenja posebnih razloga.

6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanja jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

8. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvecije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.

10. U konkretnom slučaju, osim navoda o kršenju ustavnih prava u sudskom postupku i postavljenog zahtjeva za donošenje privremene, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.

11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović Sekretar Redakcione komisije Predsjednica Redakcione komisije

Faris Vehabović Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1473/07 (M. A.) | Sudska praksa | Aktio