Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1524/07 (H. Č.)

Odluka donesena 26. 06. 2007.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1524/07

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

26. 06. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, podpredsjednici, na sjednici održanoj 26. juna 2007. godine, u predmetu broj AP-1524/07, rješavajući zahtjev Husmira Čovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Husmira Čovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Husmir Čović (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Husein Mušić, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. maja 2007. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), apelaciju protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj X-KŽ-06/223 od 30. marta 2007. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio odgađanje izvršenja kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.

2. Prvostepenom presudom Suda BiH, broj X-K-06/223 od 1. decembra 2006. godine, koja je potvrđena drugostepenom presudom Suda BiH, broj X-KŽ-06/223 od 30. marta 2007. godine, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela Krijumčarenje osoba iz člana 189. stav 3. Krivičnog zakona BiH u vezi sa članom 26. istog zakona i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. Apelant je na osnovu člana 188. stav 4. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Herecgovine oslobođen od obaveze da nadoknadi troškove krivičnog postupka, a na osnovu člana 284. tačka c) Zakona o krivičnom postupku oslobođen je od optužbe da je počinio krivično djelo Udruživanje radi činjenja krivičnih djela iz člana 249. stv 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine.

3. Uputnim aktom Suda BiH, broj IKS-43/07 od 25. aprila 2007. godine apelant je upućen na izdržavanje kazne zatvora u KPZ Bihać.

4. Apelant navodi da je podnosio molbu za odgađanje izvršenja kaznene sankcije, ali da je ista odbijena.

5. Apelant navodi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se žali na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u predmetnom postupku. Ističe da se presuda u odlučujućoj mjeri zasniva na iskazu umrlog saoptuženog odnosno iskazu svjedoka koji nije mogao biti pobijan. Navodi da je njegova molba za odgađanje izvršenja krivične sankcije odbijena iako je uz nju priložio dokaze za koje smatra da opravdavaju odgađanje izvršenja. U odnosu na privremenu mjeru apelant ističe da je svjestan da donošenje odluke o apelaciji može trajati duži vremenski period, te da bi protekom vremena koje bi mogao provesti u KPZ Bihać za njega nastale brojne štetne posljedice koje bi se jedino mogle spriječiti donošenjem privremene mjere. Ističe da je izuzetno mlada osoba (22 godine starosti) ranije neosuđivana koja bi mogla biti podložna negativnim uticajima sredine u kojoj bi se našao, kao i da bi također mogao pretrpjeti nesagledive negativne psihološke posljedice. Nadalje navodi da bi nastala šteta za njegovu porodicu obzirom da je njegov otac invalid, a majka nezaposlena, te da on faktički omogućava izdržavanje porodice obavljanjem poljoprivrednih poslova. Smatra da je isuviše mlad da bi uzaludno proveo i jedan dan svog života lišen svog prirodnog prava na slobodu i sigurnost ličnost.

6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

8. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvecije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.

10. U kontekstu svega navedenog, Ustavni sud smatra da razlozi koje je naveo apelant, a u nedostatku drugih razloga i dokaza, ne predstavljaju dovoljan osnov za donošenje privreme kojom bi se interveniralo u postupak izvršenja kazne zatvora izrečene pravosnažnom sudskom odlukom. Pri tome, Ustavni sud je morao uzeti u obzir i imperativ očuvanja i afirmacije principa pravne sigurnosti i vladavine prava koji podrazumijeva i izvršenje svih pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.

11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Sekretar Redakcione komisije Predsjednica Redakcione komisije Faris Vehabović Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1524/07 (H. Č.) | Sudska praksa | Aktio