Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1828/06 (P. G.)
Odluka donesena 26. 06. 2007.
- Privremena mjera - usvojena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1828/06
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
26. 06. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, na sjednici održanoj 26. juna 2007. godine, u predmetu broj AP-1828/06, rješavajući zahtjev Pere Gudelja za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav
1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Usvaja se zahtjev Pere Gudelja za donošenje privremene mjere.
Odlaže se izvršenje kazne zatvora izrečene presudom Kantonalnog suda u Zenici, broj K-49/01 od 4. aprila 2005. godine.
Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji.
OBRAZLOŽENJE
1. Pero Gudelj (u daljnjem tekstu: apelant), iz Viteza, kojeg zastupa Almin Dautbegović advokat iz Zenice, Ul. Masarykova broj 48, podnio je 20. juna 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Kž-346/05 od 18. aprila 2006. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj K-49/01 od 4. aprila 2005. godine. Apelant je 14. jula 2006. godine, dostavio dopunu apelacije ističući činjenice koje po njegovom mišljenju mogu biti odlučne za stav Ustavnog suda. Apelant je 26. oktobra 2006. godine, dostavio Ustavnom sudu podnesak kojim je zatražio da se ovaj predmet uzme u prioritetno rješavanje ili da se pak donese privremena mjera kojom bi se apelantu odložilo izvršenje kazne zatvora do donošenja konačne odluke po apelaciji i kojom bi se Kantonalnom sudu naložilo da prekine svaki rad na predmetu u dijelu u kojem je presudom Vrhovnog suda vraćen na ponovni postupak.
2. Odlučujući o optužnici oštećenih D.B. i E.B. kao tužilaca od 17. maja 2001. godine, Kantonalni sud je donio presudu broj K-49/01 od 4. aprila 2005. godine, kojom je apelant proglašen krivim za krivično djelo ubistva u pokušaju iz člana 166. stav 1. u vezi sa članom 28. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), prema oštećenom E.B., za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci. Istom presudom, apelant je oslobođen optužbe da je u isto vrijeme i na istom mjestu učinio krivičnopravnu radnju prema D.B., čime bi počinio krivično djelo ubistvo u pokušaju iz člana 166. stav 1. u vezi sa članom 11. KZ FBiH.
3. Obrazlažući presudu, Kantonalni sud je istakao da je povodom istog događaja Kantonalno tužilaštvo podiglo optružnicu broj Kt-556/97 od 16. oktobra 1997. godine, protiv E.B, M.P. i D.B, da su počinili krivično djelo ubistvo u pokušaju iz člana 36. stav 1. u vezi sa čl. 19. i 22. ranije preuzetog Krivičnog zakona Republike Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ RBiH), a da su ovo djelo učinili prema apelantu, tada oštećenom u istom predmetu. Presudom Kantonalnog suda broj K-431/97 od 31. decembra 1997. godine, E.B., M.P. i D.B., oslobođeni su optužbe da su počinili krivično djelo ubistva u pokušaju prema apelantu, tada oštećenom. Nasuprot tome, oglašeni su krivim za krivično djelo teški slučajevi razbojničke krađe i razbojništva iz člana 151. stav 1. ranijeg KZ RBiH, odnosno da su ovo djelo učinili u saizvršilaštvu prema apelantu. Ova presuda je postala pravosnažna presudom Vrhovnog suda broj Kž-325/98 od 13. januara 2000. godine.
4. Odlučujući o žalbi protiv presude Kantonalnog suda, Vrhovni sud je donio presudu broj Kž-
346/05 od 18. aprila 2006. godine, kojom je žalbe apelanta i oštećenog kao tužitelja E.B. odbio kao neosnovane i presudu Kantonalnog suda broj K-49/01 od 4. aprila 2005. godine, u osuđujućem dijelu potvrdio a u oslobađajućem dijelu vratio na ponovni postupak. Vrhovni sud je u obrazloženju presude istakao da su žalbeni razlozi apelanta neosnovani, jer je prvostepeni sud u svojoj presudi jasno izrazio stav da s obzirom na niz promišljenih radnji koje je apelant preduzeo pa do konačnog obračuna sa oštećenim, nije postojala niti jedna okolnost koja bi ukazivala da je apelant bio u stanju jake razdraženosti. Prema mišljenju Vrhovnog suda, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostepeni sud primijenio KZ FBiH pravno kvalificirajući radnje apelanta kao krivično djelo ubistva u pokušaju.
5. Apelant smatra da mu je tokom postupka pred Vrhovnim sudom i Kantonalnim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. d. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovog prava apelant vidi u činjenici što između presude donesene u postupku koji se vodio protiv oštećenih kao tužilaca, u svojstvu optuženih, broj K-431/97 i presude kojom je on oglašen krivim broj K-49/01 postoji objektivni identitet, iz čega proizilazi da se u odnosu na njega vrši ponavljanje postupka pravomoćno okončanog presudom Kantonalnog suda broj K-431/97, a to dalje po mišljenju apelanta znači da se Kantonalni sud u njegovom predmetu upustio u raspravljanje, raspravio i presudio već presuđenu stvar. Pored toga, apelant zaključuje da je u toku postupka pred redovnim sudom bio postavljen u neravnopravan položaj u odnosu na oštećene kao tužioce, što je ozbiljna povreda prava na fer i pravično suđenje pred nepristrasnim sudom. Apelant je u postupku nekoliko puta isticao prigovor presuđene stvari, ali sud u obrazloženju svoje odluke nije dao nikakavo obrazloženje po ovom prigovoru, dakle nije ga niti odbio a ni odbacio, što je po mišljenju apelanta kršenje člana 6. Evropske konvencije, jer se sud ovim pitanjem morao posebno pozabaviti.
6. Također, apelant traži da Ustavni sud hitno donese privremenu mjeru kojom će se Kantonalnom sudu naložiti odlaganje izvršenja kazne zatvora po presudi broj K-49/01 od 4. aprila 2005. godine, jer ima teško oboljenje bubrega usljed čega je nastupila anemija i povišen krvni tlak, a po preporuci ljekara upućen je na dijalizu koju nije moguće obaviti na izdržavanju kazne.Uz ovaj zahtjev apelant je dostavio medicinsku dokumentaciju, nalaz i mišljenje Kantonalne bolnice Zenica od 21. maja 2007. godine, iz kojeg proizilazi da je apelantu dijagnosticiran «nephritis tubulointerstitialis chr., insuff.renuum praeterminalis acutisatio, anaemia sec.nephrogenes, hypertensio art.nephrogens» te da mu je preporučen aktivni dijalizni program, u kom periodu nije sposoban za bilo kakav posao niti za izdržavanje kazne.
7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
8. Ustavni sud podsjeća da je član 77. Pravila Ustavnog suda primijenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati neotklonjive štetne posljedice.
9. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
10. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. Ustavni sud ukazuje da je apelant učinio izvjesnim da boluje od «preterminalne bubrežne insuficijencije (znatno oštećenje bubrežne funkcije koje vodi dijalizi bubrega)», da mu se zdravstveno stanje pogoršalo te da očekuje prelazak na vještački bubreg, a da mu je prema nalazu Kantonalne bolnice Zenica potrebna dodatna klinička obrada i evalucija nalaza radi procjene i započinjanja aktivnog dijaliznog tretmana. U ovim okolnostima, Ustavni sud smatra da bi izvršenjem presude Kantonalnog suda broj K-49/01 od 4. aprila 2005. godine, prije nego što se obavi zakazani dijagnostički tretman te uspostavi aktivan tretman liječenja, mogle nastati neotklonjive štetne posljedice za apelanta, što je dovoljan razlog za donošenje privremene mjere.
12. Imajući u vidu odredbe člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.
13. U smislu člana 77. stav 6. Pravila ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke o apelaciji.
14. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović
Sekretar Redakcione komisije Predsjednica Redakcione komisije
Faris Vehabović Valerija Galić