Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-159/06 (M. J. i dr.)
Odluka donesena 26. 06. 2007.
- Povreda
- Član 3. EK i član II/3.b) Ustava BiH (Zabrana mučenja)
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Nestale osobe
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-159/06
Apelacija
Odluka o meritumu
26. 06. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 159/06, rješavajući apelacije Mare Jokić i dr, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 26. juna 2007. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se sljedeće apelacije podnesene zbog nestanka i kasnijeg saznanja o nasilnoj smrti članova porodice za vrijeme rata na području Bosne i Hercegovine:
AP 159/06 Mara Jokić; AP 170/06 Sadifa Džafić; AP 259/06 Nura Ramić; AP 1190/06 Joka Đukanović; AP 1237/06 Tanja Zarić; AP 1241/06 Nešo Vasić; AP 1648/06 Ljeposava Šobot; AP 2572/06 Živan Jovanović; AP 2756/06 Sejdeta Džafić; AP 2464/06 Pelka Golijan;
AP 2978/06 Cvijeta Pepić; AP 2979/06 Milena Tomić; AP 2981/06 Božica Kostić; AP 3243/06 Draginja Pejanović; AP 3244/06 Vojka Erdelić; AP 3245/06 Nedeljka Milić; Udruženje «Žene Podrinja» u dijelu apelacije podnesene u ime sljedećih članova porodica nestalih lica: AP 201/06 Meva Suljić; AP 203/06 Meva Suljić; AP 204/06 Tahira Džafić; AP 205/06 Dila Suljić; AP 207/06 Tima Karić; AP 208/06 Safa Sulejmanović; AP 209/06 Nura Karić; AP 210/06 Alema Džafić; AP 525/06 Fata Demirović; Općinska organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca - Odbor zarobljenih boraca i nestalih civila općine Istočna Ilidža u dijelu apelacije podnesene u ime sljedećih članova porodica nestalih lica: AP 75/06 Biljana Bajić; AP 282/06 Kosa Ilić; AP 283/06 Milan Ilić; AP 284/06 Đujka Novaković;
AP 285/06 Slavica Gavrić; AP 903/06 Todor Vitković; AP 904/06 Milenko Vitković; AP 1816/06 Vladimir Mandić; AP 1817/06 Jovanka Radojičić; AP 1818/06 Radmilo Kljajić; AP 1819/06 Čedomir Mandić; AP 1820/06 Goja Govedarica; AP 1833/06 Ljubica Oroz; AP 2412/06 Radoželjka Novaković; AP 2413/06 Ljubica Marković; AP 2414/06 Ljubica Marković; AP 2462/06 Milica Močević; AP 2920/06 Nada Golijanin; AP 2921/06 Milojka Vlaški;
AP 2922/06 Jela Vitković; AP 2923/06 Zora Zeković; AP 2925/06 Milena Vasić; AP 2926/06 Milena Vasić; Općinska organizacija porodica poginulih, zarobljenih boraca i nestalih civila Republike Srpske - Vlasenica u dijelu apelacije podnesene u ime sljedećih članova porodica nestalih lica: AP 1145/06 Vela Marinković; AP 1146/06 Ilinka Marinković; AP 2463/06 Budimir Remetić.
Utvrđuje se povreda prava na zabranu podvrgavanja nehumanom postupku iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Republike Srpske da odmah apelantima daju raspoložive informacije u pogledu istrage o okolnostima pod kojim je došlo do nestanka i nasilne smrti članova njihovih porodica, odnosno da hitno i bez daljnjeg odlaganja provedu istragu o nestanku i nasilnoj smrti članova porodica apelanata, te da o rezultatima istrage obavijeste apelante.
Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine se u smislu člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine dostavlja na implementaciju Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Republike Srpske.
Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Republike Srpske da u roku od šest mjeseci od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama u skladu s članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod 1. U toku 2006. godine zbog nestanka i kasnijeg saznanja o nasilnoj smrti članova porodice za vrijeme rata na području Bosne i Hercegovine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelacije su podnijeli: Mara Jokić, Sadifa Džafić, Nura Ramić, Joka Đukanović, Tanja Zarić, Nešo Vasić, Ljeposava Šobot, Živan Jovanović, Sejdeta Džafić, Pelka Golijan, Cvijeta Pepić, Milena Tomić, Božica Kostić, Draginja Pejanović, Vojka Erdelić, Nedeljka Milić, Udruženje «Žene Podrinja» (u ime: Meve Suljić, Meve Suljić, Tahire Džafić, Dile Suljić, Time Karić, Safe Sulejmanović, Nure Karić, Aleme Džafić, Fate Demirović), Općinska organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca - Odbor zarobljenih boraca i nestalih civila općine Istočna Ilidža (u ime: Biljane Bajić, Kose Ilić, Milana Ilića, Đujke Novaković, Slavice Gavrić, Todora Vitkovića, Milenka Vitkovića, Vladimira Mandića, Jovanke Radojičić, Radmila Kljajića, Čedomira Mandića, Goje Govedarice, Ljubice Oroz, Radoželjke Novaković, Ljubice Marković, Ljubice Marković, Milice Močević, Nade Golijanin, Milojke Vlaški, Jele Vitković, Zore Zeković, Milene Vasić, Milene Vasić), Općinska organizacija porodica poginulih, zarobljenih boraca i nestalih civila Republike Srpske - Vlasenica (u ime: Vele Marinković, Ilinke Marinković, Budimira Remetića), (u daljnjem tekstu: apelanti).
2. Apelanti ili njihovi zastupnici su Ustavnom sudu u predmetima br. AP 159/06, AP 1241/06, AP 2572/06, AP 2923/06, AP 2978/06, AP 2979/06, AP 2981/06, AP 3243/06, AP 3244/06 i AP 3245/06 dostavili dopunu apelacija 6. novembra 2006. godine, 9. i 13. aprila i 6. juna 2007. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
3. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova Ustavni sud je u skladu s članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 170/06. Spojene su sljedeće apelacije: AP 159/06, AP 170/06, AP 259/06, AP 1190/06, AP 1237/06, AP 1241/06, AP 1648/06, AP 2464/06, AP 2572/06, AP 2756/06, AP 2978/06, AP 2979/06, AP 2981/06, AP 3243/06, AP 3244/06, AP 3245/06, AP 201/06, AP 203/06, AP 204/06, AP 205/06, AP 207/06, AP 208/06, AP 209/06, AP 210/06, AP 525/06, AP 75/06, AP 282/06, AP 283/06, AP 284/06, AP 285/06, AP 903/06, AP 904/06, AP 1816/06, AP 1817/06, AP 1818/06, AP 1819/06, AP 1820/06, AP 1833/06, AP 2412/06, AP 2413/06, AP 2414/06, AP 2462/06, AP 2920/06, AP 2921/06, AP 2922/06, AP 2923/06, AP 2925/06, AP 2926/06, AP
1145/06, AP 1146/06 i AP 2463/06.
4. S obzirom da se u navedenim predmetima radi o istom činjeničnom i pravnom osnovu kao u predmetu Ustavnog suda broj AP 143/04 u kojem je Ustavni sud donio odluku 23. septembra 2005. godine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 80/05, «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 103/05 i «Službene novine Federacije BiH» broj 3/06) Ustavni sud je odlučio da ne zatraži odgovore na predmetne apelacije od relevantnih institucija već je uzeo u obzir odgovore koji su Ustavnom sudu dostavljeni u predmetu broj AP 143/04.
III. Činjenice
5. Apelacije su podnijeli najbliži članovi porodica lica koja su nestala tokom ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini u periodu od 1992. godine do 1995. godine na područjima Zvornika, Vlasenice, Bratunca, Potočara, Ključa, Sarajeva, Livna, Bosanskog Petrovca, Trnova, Ilidže, Vareša i Kladnja. AP 159/06 Mara Jokić
6. Apelantica navodi da je njezin sin Goran Jokić nestao 15. maja 1992. godine u Tuzlanskoj koloni. Ustavni sud je 6. juna 2007. godine dobio dopis Općinske organizacije porodica zarobljenih boraca i nestalih civila Bijeljina u kojem je navedeno da je sin podnositeljice apelacije identificiran 27. aprila 2007. godine. Apelantica je uz apelaciju priložila Uvjerenje Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske broj 74/2005 od 22. novembra 2005. godine, Karticu nestalog ili zarobljenog lica Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Banja Luka 22. novembra 2005. godine, dopis Međunarodnog komiteta Crvenog križa od 23. decembra 2005. godine kojim se potvrđuje da je za Gorana Jokića otvoren zahtjev za traženje.
AP 170/06 Sadifa Džafić
7. Apelantica navodi da je sa svojim suprugom Smajlom Džafićem živjela u mjestu Grbavci, općina Zvornik, sve do 1. juna 1992. godine kada su paravojne formacije Republike Srpske ušle u selo i odvele sve vojno sposobne muškarce među kojima i njezinog supruga. Prema apelanticinim navodima paravojne formacije Republike Srpske su iz nekoliko sela pokupile oko 700 lica muškog spola, te žene, djecu i starce da bi kasnije u naselju Bijeli Potok, općina Zvornik, počeli odvajanje muškaraca koje su kamionima odvezli u Srednjoškolski centar u Karakaju, općina Zvornik, a žene, djecu i starce prebacili u Memiće do linije razgraničenja gdje su prešli na slobodnu teritoriju. Apelantica dalje navodi da joj je suprug ekshumiran u masovnoj grobnici na Crnom vrhu, općina Zvornik, a identificiran 4. oktobra 2004. godine. Apelantica je uz apelaciju priložila Potvrdu o smrti broj 625/04 od 4. oktobra 2004. godine i pismo Međunarodnog komiteta Crvenog križa kojim je apelantica obaviještena da se njezin zahtjev za traženjem supruga smatra zatvorenim. AP 259/06 Nura Ramić
8. Iz dokumentacije priložene uz apelaciju vidljivo je da je kao mjesto smrti sina podnositeljice apelacije, Adema Ramića, navedeno mjesto Hračna, općina Bratunac. Identifikacija tijela izvršena je 1. aprila 2005. godine, a kao datum smrti utvrđen je 3. maj 1992. godine. Apelantica je uz apelaciju priložila Potvrdu o smrti broj 238/05 od 1. aprila 2005. godine i dozvolu za sahranu umrlog od 1. aprila 2005. godine.
AP 1190/06 Joka Đukanović
9. Iz dokumentacije priložene uz apelaciju vidljivo je da je Kancelarija za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske 13. maja 1999. godine izvršila ekshumaciju tijela iz grobnice koja se nalazila na lokalitetu Ključa. Apelantica navodi da joj je otac Mlađen Stanarević identificiran 1. marta 2006. godine u Banjoj Luci. Apelantica je uz apelaciju priložila DNK izvještaj broj 6706/05 od 15. decembra 2005. godine, Zapisnik o identifikaciji posmrtnih ostataka broj 11/06 od 27. februara 2006. godine, Uvjerenje Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske broj 09/06 od 1. marta 2006. godine i Potvrdu o smrti od 1. marta 2006. godine. AP 1237/06 Tanja Zarić
10. Apelantica navodi da je njezin otac Stevo Zarić živio u ulici Blagoja Parovića broj 1, općina Novo Sarajevo, sve do 18. juna 1992. godine kada je odveden iz svog stana. Prema apelanticinim navodima njezin otac je pronađen 2004. godine u grobnici «Lav» u Sarajevu. Apelantica je uz apelaciju priložila DNK izvještaj broj 3319/03 od 29. aprila 2004. godine i Zapisnik o identifikaciji posmrtnih ostataka broj 91/2004 od 10. maja 2004. godine.
AP 1241/06 Nešo Vasić
11. Apelant navodi da mu je otac Jovo Vasić nestao 15. maja 1992. godine u Tuzlanskoj koloni. Ustavni sud je 6. juna 2007. godine dobio dopis Općinske organizacije porodica zarobljenih boraca i nestalih civila Bijeljina u kojem je navedeno da je otac podnosioca apelacije identificiran 27. aprila 2007. godina. Apelant je uz apelaciju priložio Uvjerenje Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske broj 12/2006 od 9. marta 2006. godine, Karticu nestalog ili zarobljenog lica Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Banja Luka od 9. marta 2006. godine, Dopis Međunarodnog komiteta Crvenog križa od 23. marta 2006. godine kojim se potvrđuje da je za Jovu Vasića otvoren zahtjev za traženje.
AP 1648/06 Ljeposava Šobot
12. Apelantica navodi da joj je majka Mara Šavija zarobljena u Livnu. Iz dokumentacije priložene uz apelaciju vidljivo je da je 24. augusta 1993. godine vršena razmjena tijela ekshumiranih iz grobnice koja se nalazila na lokalitetu Kupres-Zvirnjača među kojima je bilo i tijelo majke podnositeljice apelacije. Identifikacija posmrtnih ostataka majke podnositeljice apelacije izvršena je 29. jula 2005. godine. Apelantica je uz apelaciju priložila DNK izvještaj broj 5895/05 od 14. jula 2005. godine, Zapisnik o identifikaciji posmrtnih ostataka broj 117/2005 od 29. jula 2005. godine, Uvjerenje Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica broj 100/2005 od 16. novembra 2005. godine, Potvrdu o smrti od 16. novembra 2005. godine i Zapisnik o primopredaji identificiranog mrtvog tijela broj 100/2005 od 16. novembra 2005. godine.
AP 2572/06 Živan Jovanović Apelant navodi da mu je sin Duško Jovanović nestao 15. maja 1992. godine u Tuzlanskoj koloni. Ustavni sud je 6. juna 2007. godine dobio dopis Općinske organizacije porodica zarobljenih boraca i nestalih civila Bijeljina u kojem je navedeno da je sin podnosioca apelacije identificiran 27. aprila 2007. godine. Apelant je uz apelaciju priložio Uvjerenje Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske broj 72/2005 od 22. novembra 2005. godine, Karticu nestalog ili zarobljenog lica Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Banja Luka od 22. novembra 2005. godine, dopis Međunarodnog komiteta Crvenog križa od 23. decembra 2005. godine kojim se potvrđuje da je za Duška Jovanovića otvoren zahtjev za traženje.
AP 2756/06 Sejdeta Džafić
13. Apelantica navodi da je sa svojim suprugom Senadom Džafićem živjela u mjestu Grbavci, općina Zvornik, sve do 1. juna 1992. godine kada su paravojne formacije Republike Srpske ušle u selo i odvele sve vojno sposobne muškarce među kojima i njezinog supruga. Prema apelanticinim navodima paravojne formacije Republike Srpske su iz nekoliko sela pokupile oko 700 lica muškog spola, te žene, djecu i starce da bi kasnije u naselju Bijeli Potok, općina Zvornik, počeli odvajanje muškaraca koje su kamionima odvezli u Srednjoškolski centar u Karakaju, općina Zvornik, a žene, djecu i starce prebacili u Memiće do linije razgraničenja odakle su prešli na slobodnu teritoriju. Apelantica dalje navodi da je njezin suprug ekshumiran u masovnoj grobnici u Grbavcima, općina Zvornik, a identificiran 22. septembra 2001. godine. Apelantica je uz apelaciju priložila dopis međunarodnog Crvenog križa od 9. oktobra 2001. godine kojim je obaviještena da je zahtjev za traženje njezinog supruga zatvoren, te Izvod iz matične knjige umrlih redni broj 02/3-1-13-438-06 od 10. aprila 2006. godine.
AP 2464/06 Pelka Golijan
14. Apelantica navodi da joj se suprug Slavko Golijan 19. septembra 1995. godine nalazio na sanskom ratištu, te da je tog dana prilikom napada snaga Armije Bosne i Hercegovine nestao, a osam njegovih saboraca izgubilo život. Prema apelanticinim navodima tijelo njezinog supruga je pronađeno 29. februara 1996. godine u Prijedoru, 45 km od ratišta, kada je dežurni istražni sudija Osnovnog suda u Prijedoru izvršio uviđaj i sačinio zapisnik. Dalje, apelantica navodi da je tijelo njezinog supruga sahranjeno u Prijedoru da bi kasnije bilo prebačeno u halu u Banju Luku radi identifikacije koja je izvršena 12. decembra 1997. godine. Apelantica je uz apelaciju priložila Zapisnik o uviđaju broj KRI-31/06 od 29. februara 1996. godine i prijevod dopisa međunarodnog Crvenog križa od 21. aprila 1998. godine u vezi sa zatvaranjem zahtjeva za traženje imenovanog. AP 2978/06 Cvijeta Pepić
15. Apelantica navodi da je njezin suprug Vujadin Pepić po zadatku Šekovačke brigade 14. septembra 1995. godine otišao na sansko ratište. Prema apelanticinim navodima 17. septembra 1995. godine prilikom napada snaga Armije Bosne i Hercegovine suprug joj je nestao s grupom saboraca. Apelantica navodi da je nestanak supruga prijavila IFOR-u koji je 22. septembra 1996. godine pronašao nekoliko tijela u Sanskom Mostu, osam kilometara uzvodno uz rijeku Sanu nakon čega su tijela prebačena u halu za identifikaciju u Banjoj Luci. Nakon saznanja o postojanju tijela podnositeljica apelacije je, kako navodi, otišla u Banju Luku i u prisustvu doktora Karana izvršena je identifikacija njezinog supruga. Apelantica je uz apelaciju priložila Izvod iz matične knjige umrlih broj 202-4-162/2006 od 2. aprila 2007. godine.
AP 2979/06 Milena Tomić
16. Apelantica navodi da je njezin suprug Drago Tomić 14. septembra 1995. godine otišao na sansko ratište gdje je 17. septembra 1995. godine prilikom napada snaga Armije Bosne i Hercegovine poginuo. Dalje navodi da je 1996. godine uz pomoć IFOR-a pronađeno tijelo njezinog supruga nakon čega je prebačeno u halu za identifikaciju u Banjoj Luci. Apelantica ističe da je prilikom identifikacije ustanovljeno da suprugovo tijelo nije kompletno; imalo je samo noge i dvije plećke koje su bile šuplje od gelera, i iz tog razloga smatra da joj je suprug ubijen na zvjerski način. Apelantica je uz apelaciju priložila Izvod iz matične knjige umrlih broj 05/9-203-501/90 od 2. oktobra 1996. godine.
AP 2981/06 Božica Kostić
17. Apelantica navodi da je njezin suprug Zoro Kostić kao vojni obveznik 14. septembra 1995. godine otišao na sansko ratište. Prema apelanticinim navodima 17. septembra 1995. godine prilikom napada snaga Armije Bosne i Hercegovine njezin suprug je nestao, a pet njegovih saboraca izgubilo život. Ističe da je za suprugom tragala godinu dana nakon čega je njegov nestanak prijavila IFOR-u koji ju je obavijestio da su pronađena tri tijela na lokalitetu Sanskog Mosta. Apelantica navodi da je nakon prepoznavanja suprugovo tijelo prebačeno u halu za identifikaciju u Banjoj Luci gdje ga je preuzela i nakon toga sahranila u Vlasenici. Apelantica je uz apelaciju priložila Izvod iz matične knjige umrlih broj 202-4-168/2006 od 4. aprila 2007. godine.
AP 3243/06 Draginja Pejanović
18. Apelantica navodi da joj je majka Ljubinka Erkić nestala 14. januara 1994. godine prilikom napada snaga Armije Bosne i Hercegovine na selo Jelačići, te da je 27. novembra 1996. godine pozvana prisustvovati identifikaciji majke u Zvorniku koja je izvršena u prisustvu doktora patologa Zorana Stankovića. Ističe da su majčini posmrtni ostaci bili u jednoj vreći zajedno s posmrtnim ostacima Grozde Erkić, da se među ostacima nisu nalazile glave, da su kosti bile šuplje i suhe s tragovima gorenja, te nije bilo moguće prepoznavanje. Apelantica ističe da je sin Grozde Erkić naveo da je njegova majka lomila ruku, pa je pod tom pretpostavkom izvršena identifikacija nakon čega su podijelili kosti i sahranili ih. Apelantica je uz apelaciju priložila Potvrdu Općinske boračke organizacije Šekovići broj 01-152/07 od 3. aprila 2007. godine.
AP 3244/06 Vojka Erdelić
19. Apelantica navodi da je njezin sin Novica Erdelić nestao 14. januara 1994. godine prilikom napada muslimanskih vojnih snaga na selo Jelačići. Ističe da je oko 7.30 sati izvršen napad na selo, te da je u to vrijeme ona bila zajedno s nepokretnim suprugom u porodičnoj kući u Jelačićima dok je njezin sin bio na liniji osiguranja sela. Dalje, apelantica navodi da se ona sa suprugom pridružila grupi ljudi koji su bježali u selo Lukići. Tvrdi da su joj tog dana u napadu muslimanskih vojnih snaga nestali sin Novica, brat Zoro i stric Petko, ali da nije upoznata s načinom njihovog nestanka s obzirom da u vrijeme napada nisu bili zajedno. Navodi da je 27. februara 1994. godine preuzela sinovo tijelo čijoj je obdukciji prisustvovao patolog Zoran Stanković. Apelantica je uz apelaciju priložila Izvod iz matične knjige umrlih broj 203-1443/07 od 2. aprila 2007. godine. AP 3245/06 Nedeljka Milić
20. Apelantica navodi da je njezin suprug Kosta Milić nestao 14. januara 1994. godine prilikom napada snaga Armije Bosne i Hercegovine na selo Jelačići. Tog dana apelantica je s djecom, jetrvom i njezinom djecom napustila porodičnu kuću i krenula prema Mejdanu kada su muslimanske vojne snage već ušle u selo tako da su odlučili bježati prema selu Lukići. Prema apelanticinim navodima iz sela Lukići ih je srpska vojska poslala u mjesto Jabuke kod Javora odakle su autobusom prebačene u Šekoviće, a nakon toga u mjesto Piskavice, općina Vlasenica. Dalje navodi da je 27. februara 1994. godine razmjenom u selu Memići preuzela suprugovo tijelo u prisustvu doktora patologa Zorana Stankovića. Apelantica ističe da joj je prema izjavi doktora Stankovića suprug živ masakriran, jer je prilikom preuzimanja imao vezane ruke sklopljene oko glave, noge vezane konopcem, izvađeno jedno oko, odsječeno uho i razneseno pola glave. Apelantica je uz apelaciju priložila Izvod iz matične knjige umrlih broj 203-2609/99 od 2. decembra 1999. godine.
Apelacije koje je podnijelo Udruženje «Žene Podrinja» u ime apelanata AP 201/06 Meva Suljić
21. Na osnovu dokumentacije priložene uz apelaciju vidljivo je da je posljednje prebivalište sina podnositeljice apelacije, Ize Suljića, mjesto Vitkovići, općina Bratunac, a kao datum i mjesto smrti navodi se 21. maj 2005. godine, Mravinjci, općina Vlasenica. Iz priložene dokumentacije nije moguće utvrditi kada je izvršena ekshumacija i identifikacija tijela. Apelantica je uz apelaciju priložila pismo Međunarodnog komiteta Crvenog križa od 19. oktobra 2004. godine kojim je apelantica obaviještena da se njezin zahtjev za traženje supruga smatra zatvorenim, te Potvrdu o smrti broj 318/05 od 22. aprila 2005. godine.
AP 203/06 Meva Suljić
22. Na osnovu dokumentacije priložene uz apelaciju vidljivo je da je posljednje prebivalište supruga podnositeljice apelacije, Šahina Suljića, mjesto Vitkovići, općina Bratunac, a kao datum i mjesto smrti navodi se 21. maj 1992. godine, Nova Kasaba, općina Vlasenica. Dalje, iz priložene dokumentacije proizlazi da je suprug podnositeljice apelacije ekshumiran 2. jula 1998. godine u mjestu Nova Kasaba, tačan datum identifikacije nije moguće utvrditi na osnovu priložene dokumentacije. Apelantica je uz apelaciju priložila Potvrdu o smrti od 11. septembra 1998. godine i pismo Međunarodnog komiteta Crvenog križa od 21. septembra 1998. godine kojim je apelantica obaviještena da se njezin zahtjev za traženje supruga smatra zatvorenim.
AP 204/06 Tahira Džafić
23. Na osnovu dokumentacije priložene uz apelaciju vidljivo je da je Samir Džafić poginuo 21. maja 1992. godine u mjestu Nova Kasaba, općina Vlasenica. Iz priložene dokumentacije nije moguće utvrditi kada je izvršena ekshumacija i identifikacija tijela. Apelantica je uz apelaciju priložila Potvrdu o smrti od 12. jula 1999. godine i pismo Međunarodnog komiteta Crvenog križa od 23. maja 1998. godine kojim je otac Samira Džafića obaviješten da je informacija o pogibiji njegovog sina proslijeđena odgovornim vlastima, te da je njegov slučaj pred Međunarodnim komitetom Crvenog križa još uvijek otvoren.
AP 205/06 Dila Suljić
24. Na osnovu dokumentacije priložene uz apelaciju vidljivo je da je posljednje prebivalište sina podnositeljice apelacije, Sulje Suljića, mjesto Vitkovići, općina Bratunac, a kao datum i mjesto smrti navodi se 21. maj 1992. godine, Mravinjci, općina Bratunac. Iz priložene dokumentacije nije moguće utvrditi kada je izvršena ekshumacija i identifikacija tijela. Apelantica je uz apelaciju priložila Potvrdu o smrti broj 319/05 od 22. aprila 2005. godine i pismo Međunarodnog komiteta Crvenog križa od 1. juna 1998. godine kojim je otac Sulje Suljića obaviješten da je informacija o pogibiji njegovog sina proslijeđena odgovornim vlastima, te da je njegov slučaj pred Međunarodnim komitetom Crvenog križa još uvijek otvoren.
AP 207/06 Tima Karić
25. Na osnovu dokumentacije priložene uz apelaciju vidljivo je da je posljednje prebivalište Arifa Karića mjesto Vitkovići, općina Bratunac, a kao datum i mjesto smrti navodi se 21. maj 1992. godine, Mravinjci, općina Bratunac. Iz priložene dokumentacije nije moguće utvrditi kada je izvršena ekshumacija i identifikacija tijela. Apelantica je uz apelaciju priložila Potvrdu o smrti broj 320/05 od 22. aprila 2005. godine i pismo Međunarodnog komiteta Crvenog križa od 23. februara 2005. godine kojim je apelantica obaviještena da se njezin zahtjev za traženje smatra zatvorenim. AP 208/06 Safa Sulejmanović
26. Na osnovu dokumentacije priložene uz apelaciju vidljivo je da je posljednje prebivalište Fadila Sulejmanovića mjesto Borkovac, općina Bratunac, a kao mjesto smrti navodi se Repovac, općina Bratunac. Iz priložene dokumentacije nije moguće utvrditi kada je izvršena ekshumacija i identifikacija tijela. Apelantica je uz apelaciju priložila Potvrdu o smrti broj 50/05 od 11. februara 2005. godine i pismo Međunarodnog komiteta Crvenog križa od 23. februara 2005. godine kojim je apelantica obaviještena da se njezin zahtjev za traženje smatra zatvorenim.
AP 209/06 Nura Karić
27. Na osnovu dokumentacije priložene uz apelaciju vidljivo je da je posljednje prebivalište Ramiza Karića mjesto Vitkovići, općina Bratunac, a kao datum i mjesto smrti navodi se 21. maj 1992. godine, Mravinjci, općina Vlasenica. Iz priložene dokumentacije nije moguće utvrditi kada je izvršena ekshumacija i identifikacija tijela. Apelantica je uz apelaciju priložila Potvrdu o smrti broj 321/05 od 22. aprila 2005. godine i pismo Međunarodnog komiteta Crvenog križa od 19. oktobra 2004. godine kojim je apelantica obaviještena da se njezin zahtjev za traženje smatra zatvorenim. AP 210/06 Alema Džafić
28. Na osnovu dokumentacije priložene uz apelaciju vidljivo je da je posljednje prebivalište sina podnositeljice apelacije, Azema Džafića, mjesto Vitkovići, općina Bratunac, a kao datum i mjesto smrti navodi se 21. maj 1992. godine, Nova Kasaba, općina Vlasenica. Iz priložene dokumentacije nije moguće utvrditi kada je izvršena ekshumacija i identifikacija tijela sina podnositeljice apelacije. Apelantica je uz apelaciju priložila Potvrdu o smrti broj 133/98 od 11. septembra 1998. godine i pismo Međunarodnog komiteta Crvenog križa od 19. oktobra 2004. godine kojim je apelantica obaviještena da se njezin zahtjev za traženje sina smatra zatvorenim.
AP 525/06 Fata Demirović
29. Na osnovu dokumentacije priložene uz apelaciju vidljivo je da je posljednje prebivalište supruga podnositeljice apelacije, Mehmedalije Demirovića, mjesto Krasnovići, općina Bratunac, a kao datum i mjesto smrti navodi se 20. maj 1992. godine, Bratunac, općina Bratunac. Iz priložene dokumentacije nije moguće utvrditi kada je izvršena ekshumacija i identifikacija tijela. Apelantica je uz apelaciju priložila Potvrdu o smrti broj 241/06 od 26. aprila 2004. godine i pismo Međunarodnog komiteta Crvenog križa od 19. novembra 2004. godine kojim je apelantica obaviještena da se njezin zahtjev za traženje supruga smatra zatvorenim.
Apelacije koje je podnijela Općinska organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca - Odbor zarobljenih boraca i nestalih civila općine Istočna Ilidža u ime apelanata AP 75/06 Biljana Bajić
30. Apelantica navodi da joj je majka Vinka Bajić živjela u ulici Grada Kalgarija broj 2 Sarajevo sve do 19. septembra 1992. godine kada su je Salko Hodžić i još četiri nepoznata muškarca odvela iz stana u nepoznatom pravcu. Apelantica dalje navodi da je kasnije u razgovoru s mogućim svjedocima saznala da joj je majka s još nekoliko lica odvedena u današnju školu Skender Kulenović na Dobrinji 2 i da ju je nepoznato lice ubilo iz vatrenog oružja. Apelantica ističe da je majčino tijelo ekshumirano 2000. godine na Dobrinji – Kvadrant C-5. Iz dokumentacije priložene uz apelaciju vidljivo je da je majčino tijelo ekshumirano 18. jula 2000. godine, a identificirano 1. septembra 2004. godine. Apelantica je uz apelaciju priložila Zapisnik o identifikaciji posmrtnih ostataka broj 124/2004 od 1. septembra 2004. godine, Zapisnik o identifikaciji mrtvog tijela broj 124/04 od 3. septembra 2004. godine, DNK izvještaj broj 3878/04 od 4. augusta 2004. godine i Potvrdu o smrti od 3. septembra 2004. godine.
AP 282/06 Kosa Ilić
31. Apelantica navodi da joj je sin Dragan Ilić 14. septembra 1995. godine nestao u selu Risovac, Bosanski Petrovac, nakon napada Armije Bosne i Hercegovine i vojske države Hrvatske. Dalje apelantica navodi da o sinovoj sudbini nije ništa znala pet godina, sve dok SFOR i Komisija za traženje zarobljenih i nestalih lica Republike Srpske nisu ekshumirali njegovo tijelo. Iz dokumentacije priložene uz apelaciju vidljivo je da je Komisija za traženje zarobljenih i nestalih lica Republike Srpske 25. septembra 2000. godine izvršila asanaciju terena u selu Risovac, općina Bosanski Petrovac, a da je identifikacija sina podnositeljice apelacije izvršena 19. oktobra 2000. godine. Apelantica je uz apelaciju priložila Potvrdu o smrti od 19. oktobra 2000. godine i Uvjerenje Komisije za traženje zarobljenih i nestalih lica Republike Srpske broj 104/2000 od 19. oktobra 2000. godine.
AP 283/06 Milan Ilić
32. Apelant navodi da mu je brat Dragan Ilić 14. septembra 1995. godine nestao u selu Risovac, Bosanski Petrovac nakon napada Armije Bosne i Hercegovine i vojske države Hrvatske. Dalje apelant navodi da o bratovoj sudbini nije ništa znao pet godina sve dok međunarodna organizacija i Komisija za traženje zarobljenih i nestalih lica Republike Srpske nisu ekshumirali njegovo tijelo. Iz dokumentacije priložene uz apelaciju vidljivo je da je Komisija za traženje zarobljenih i nestalih lica Republike Srpske 25. septembra 2000. godine izvršila asanaciju terena u selu Risovac, općina Bosanski Petrovac, a da je identifikacija apelantovog brata izvršena 19. oktobra 2000. godine. Apelant je uz apelaciju priložio Potvrdu o smrti od 19. oktobra 2000. godine i Uvjerenje Komisije za traženje zarobljenih i nestalih lica Republike Srpske broj 104/2000 od 19. oktobra 2000. godine. AP 284/06 Đujka Novaković
33. Apelantica navodi da joj je suprug Slavko Novaković nestao u selu Risovac, Bosanski Petrovac, 14. septembra 1995. godine nakon napada vojske države Hrvatske i združenih jedinica Armije Bosne i Hercegovine. Iz dokumentacije priložene uz apelaciju vidljivo je da je Komisija za traženje zarobljenih i nestalih lica Republike Srpske izvršila asanaciju terena u selu Risovac, općina Bosanski Petrovac, te da je 26. augusta 1999. godine izvršena identifikacija tijela supruga podnositeljice apelacije. Apelantica je uz apelaciju priložila Uvjerenje Komisije za traženje zarobljenih i nestalih lica Republike Srpske broj 530/99 od 26. augusta 1999. godine. AP 285/06 Slavica Gavrić
34. Apelantica navodi da joj je otac Slavko Novaković nestao u selu Risovac, Bosanski Petrovac, 14. septembra 1995. godine nakon napada snaga Armije Bosne i Hercegovine i vojske države Hrvatske. Iz dokumentacije priložene uz apelaciju vidljivo je da je Komisija za traženje zarobljenih i nestalih lica Republike Srpske izvršila asanaciju terena u selu Risovac, općina Bosanski Petrovac, te da je 26. augusta 1999. godine izvršena identifikacija tijela oca podnositeljice apelacije. Apelantica je uz apelaciju priložila Uvjerenje Komisije za traženje zarobljenih i nestalih lica Republike Srpske broj 530/99 od 26. augusta 1999. godine.
AP 903/06 Todor Vitković
35. Apelant navodi da mu je majka Draginja Vitković bila stalno nastanjena u selu Desetci broj 10, općina Trnovo, gdje je ostala živjeti i nakon izbijanja ratnih sukoba na prostoru Bosne i Hercegovine. Apelant ističe da su nedaleko od majčine kuće u selu Trebečaj bili smješteni štab Armije Bosne i Hercegovine, mjesna zajednica i policijska stanica koju je predvodio Edo Godinjak. Prema apelantovim navodima snage Armije i MUP-a Bosne i Hercegovine su 5. juna 1992. godine izvršile napad na selo Desetci u kojem su stanovali samo stari civili srpske nacionalnosti i nad njima izvršili stravičan zločin. Apelant je uz apelaciju priložio pregled podataka civilnih žrtava ratnog zločina na području bivše općine Trnovo broj 02-481/93 od 10. augusta 1993. godine. AP 904/06 Milenko Vitković
36. Apelant navodi da mu je majka Ljeposava Vitković bila stalno nastanjena u selu Desetci broj 9, općina Trnovo, gdje je ostala živjeti i nakon izbijanja ratnih sukoba na prostoru Bosne i Hercegovine. Apelant ističe da su nedaleko od majčine kuće u selu Trebečaj bili smješteni štab Armije Bosne i Hercegovine, mjesna zajednica i policijska stanica. Prema apelantovim navodima početkom mjeseca juna pripadnici MUP-a Bosne i Hercegovine Muhamed Pašić zvani Kjava, Osman Ibrišić i još tri pripadnika su zahtijevali od njegove majke ključeve susjednih kuća kako bi tražili oružje, te nakon što im je rekla da ih nema udarili su je kundakom u predjelu leđa. Apelant navodi da su pripadnici Armije i MUP-a Bosne i Hercegovine 5. juna 1992. godine izvršili napad na selo Desetci i na kućnom pragu mu ubili majku. Apelant navodi da je lijeva strana majčine lubanje bila razbijena, što ukazuje da je mučena i ubijena tupim predmetom. Apelant je uz apelaciju priložio pregled podataka civilnih žrtava ratnog zločina na području bivše općine Trnovo broj 02-481/93 od 10. augusta 1993. godine.
AP 1816/06 Vladimir Mandić
37. Apelant navodi da mu je majka Bosiljka Mandić živjela u ulici Blagoja Parovića broj 21, općina Novo Sarajevo, sve do 18. juna 1992. godine kad su je u večernjim satima nepoznata uniformirana lica odvela iz stana. Apelant navodi da je tu večer bio kod komšinice i njezinog sina, te da mu je majka rekla da ostane kod njih dok se ona ne vrati. Apelant ističe da je u vrijeme navedenog događaja imao 12 godina. Dalje, apelant navodi da ga je mjesec dana kasnije nepoznati čovjek s automobilom marke «Golf» odveo do zgrade Televizije odakle je UNPROFOR-ovim vozilom prebačen u Lukavicu. Apelant navodi da je njegova majka ekshumirana na groblju «Lav», a identificirana uz pomoć DNK analize 17. februara 2006. godine. Napominje da mu je majka imala i broj Ktn-125/92 od 1. septembra 1992. godine u kojem se navodi da je ubijena na Bembaši, te da su s tim slučajem bili upoznati i Viši sud u Sarajevu, Kantonalni sud u Sarajevu i Više javno tužilaštvo u Sarajevu, ali su o njezinoj sudbini šutjeli 14 godina. Apelant je uz apelaciju priložio Zapisnik o uviđaju Višeg suda u Sarajevu, na kojem broj nije vidljiv, od 20. juna 1992. godine, Dopis Višeg javnog tužilaštva u Sarajevu broj Ktn-125/92 od 1. septembra 1992. godine, Dopis Višeg suda u Sarajevu broj Kri-20/92 od 9. septembra 1992. godine, Potvrdu o identitetu lica na kojoj su broj i datum nejasni koju je izdalo Ministarstvo unutrašnjih poslova, Policijska uprava Novo Sarajevo, Odjeljenje za podršku, zatim Izvod iz matične knjige umrlih broj 03-202-3004/99 od 2. augusta 1999. godine, DNK izvještaj broj 6770/05 od 17. januara 2006. godine, Zapisnik o identifikaciji posmrtnih ostataka broj 33/06 od 17. februara 2006. godine i pismo Međunarodnog komiteta Crvenog križa od 9. augusta 2004. godine kojim se potvrđuje da je za Bosiljku Mandić otvoren zahtjev za traženje.
AP 1817/06 Jovanka Radojičić
38. Apelantica navodi da joj je sestra Bosiljka Mandić živjela u ulici Blagoja Parovića broj 21, općina Novo Sarajevo, sve do 18. juna 1992. godine kad su je u večernjim satima nepoznata uniformirana lica odvela iz stana. Dalje, apelantica navodi da o sestrinoj sudbini nije ništa znala sve do 17. februara 2006. godine. Ističe da posjeduje svu dokumentaciju od vlasti, a koja je prilog ove apelacije iz koje je vidljivo da su vlasti o sudbini njezine sestre sve znale, ali da nikada porodici nisu dale informacije. Apelantica je uz apelaciju priložila Zapisnik o uviđaju Višeg suda u Sarajevu, na kojem broj nije vidljiv, od 20. juna 1992. godine, Dopis Višeg javnog tužilaštva u Sarajevu broj Ktn-125/92 od 1. septembra 1992. godine, Dopis Višeg suda u Sarajevu broj Kri-20/92 od 9. septembra 1992. godine, Potvrdu o identitetu lica na kojoj su broj i datum nejasni koju je izdalo Ministarstvo unutrašnjih poslova, Policijska uprava Novo Sarajevo, Odjeljenje za podršku, zatim Izvod iz matične knjige umrlih broj 03-202-3004/99 od 2. augusta 1999. godine, DNK izvještaj broj 6770/05 od 17. januara 2006. godine, Zapisnik o identifikaciji posmrtnih ostataka broj 33/06 od 17. februara 2006. godine i pismo Međunarodnog komiteta Crvenog križa od 9. augusta 2004. godine kojim se potvrđuje da je za Bosiljku Mandić otvoren zahtjev za traženje.
AP 1818/06 Radmilo Kljajić
39. Apelant navodi da mu je sestra Bosiljka Mandić živjela u ulici Blagoja Parovića broj 21, općina Novo Sarajevo, sve do 18. juna 1992. godine kad su je u večernjim satima nepoznata uniformirana lica odvela iz stana. Dalje, apelant navodi da o sestrinoj sudbini nije ništa znao sve do 17. februara 2006. godine. Ističe da posjeduje svu dokumentaciju od vlasti, a koja je prilog ove apelacije iz koje je vidljivo da su vlasti o sudbini njegove sestre sve znale, ali da porodici nisu nikada dale informacije. Apelant je uz apelaciju priložio Zapisnik o uviđaju Višeg suda u Sarajevu, na kojem broj nije vidljiv, od 20. juna 1992. godine, Dopis Višeg javnog tužilaštva u Sarajevu broj Ktn- 125/92 od 1. septembra 1992. godine, Dopis Višeg suda u Sarajevu broj Kri-20/92 od 9. septembra 1992. godine, Potvrdu o identitetu lica na kojoj su broj i datum nejasni koju je izdalo Ministarstvo unutrašnjih poslova, Policijska uprava Novo Sarajevo, Odjeljenje za podršku, zatim Izvod iz matične knjige umrlih broj 03-202-3004/99 od 2. augusta 1999. godine, DNK izvještaj broj 6770/05 od 17. januara 2006. godine, Zapisnik o identifikaciji posmrtnih ostataka broj 33/06 od 17. februara 2006. godine i pismo Međunarodnog komiteta Crvenog križa od 9. augusta 2004. godine kojim se potvrđuje da je za Bosiljku Mandić otvoren zahtjev za traženje.
AP 1819/06 Čedomir Mandić
40. Apelant navodi da mu je majka Bosiljka Mandić živjela u ulici Blagoja Parovića broj 21, općina Novo Sarajevo, sve do 18. juna 1992. godine kad su je u večernjim satima nepoznata uniformirana lica odvela iz stana. Iz dokumentacije priložene uz apelaciju vidljivo je da je identifikacija posmrtnih ostataka Bosiljke Mandić izvršena 17. februara 2006. godine. Apelant je uz apelaciju priložio Zapisnik o uviđaju Višeg suda u Sarajevu, na kojem broj nije vidljiv, od 20. juna 1992. godine, Dopis Višeg javnog tužilaštva u Sarajevu broj Ktn-125/92 od 1. septembra 1992. godine, Dopis Višeg suda u Sarajevu broj Kri-20/92 od 9. septembra 1992. godine, Potvrdu o identitetu lica na kojoj su broj i datum nejasni koju je izdalo Ministarstvo unutrašnjih poslova, Policijska uprava Novo Sarajevo, Odjeljenje za podršku, zatim Izvod iz matične knjige umrlih broj 03-202-3004/99 od 2. augusta 1999. godine, DNK izvještaj broj 6770/05 od 17. januara 2006. godine, Zapisnik o identifikaciji posmrtnih ostataka broj 33/06 od 17. februara 2006. godine i pismo Međunarodnog komiteta Crvenog križa od 9. augusta 2004. godine kojim se potvrđuje da je za Bosiljku Mandić otvoren zahtjev za traženje.
AP 1820/06 Goja Govedarica
41. Apelantica navodi da joj je sestra Bosiljka Mandić živjela u ulici Blagoja Parovića broj 21, općina Novo Sarajevo, sve do 18. juna 1992. godine kada su je u večernjim satima nepoznata uniformirana lica odvela iz stana. Dalje, apelantica navodi da o sestrinoj sudbini nije ništa znala sve do 17. februara 2006. godine. Ističe da posjeduje svu dokumentaciju od vlasti, a koja je prilog ove apelacije iz koje je vidljivo da su o sudbini njezine sestre vlasti sve znale, ali da porodici nisu nikada dale informacije. Apelantica je uz apelaciju priložila Zapisnik o uviđaju Višeg suda u Sarajevu, na kojem broj nije vidljiv, od 20. juna 1992. godine, Dopis Višeg javnog tužilaštva u Sarajevu broj Ktn-125/92 od 1. septembra 1992. godine, Dopis Višeg suda u Sarajevu broj Kri- 20/92 od 9. septembra 1992. godine, Potvrdu o identitetu lica na kojoj su broj i datum nejasni koju je izdalo Ministarstvo unutrašnjih poslova, Policijska uprava Novo Sarajevo, Odjeljenje za podršku, zatim Izvod iz matične knjige umrlih broj 03-202-3004/99 od 2. augusta 1999. godine, DNK izvještaj broj 6770/05 od 17. januara 2006. godine, Zapisnik o identifikaciji posmrtnih ostataka broj 33/06 od 17. februara 2006. godine i pismo Međunarodnog komiteta Crvenog križa od 9. augusta 2004. godine kojim se potvrđuje da je za Bosiljku Mandić otvoren zahtjev za traženje. AP 1833/06 Ljubica Oroz
42. Apelantica navodi da joj je sestra Bosiljka Mandić živjela u ulici Blagoja Parovića broj 21, općina Novo Sarajevo, sve do 18. juna 1992. godine kad su je u večernjim satima nepoznata uniformirana lica odvela iz stana. Dalje, apelantica navodi da o sestrinoj sudbini nije ništa znala sve do 17. februara 2006. godine. Napominje da posjeduje svu dokumentaciju od vlasti, a koja je prilog ove apelacije iz koje je vidljivo da su o sudbini njezine sestre vlasti sve znale, ali da porodici nisu nikada dale informacije. Apelantica je uz apelaciju priložila Zapisnik o uviđaju Višeg suda u Sarajevu, na kojem broj nije vidljiv, od 20. juna 1992. godine, Dopis Višeg javnog tužilaštva u Sarajevu broj Ktn-125/92 od 1. septembra 1992. godine, Dopis Višeg suda u Sarajevu broj Kri- 20/92 od 9. septembra 1992. godine, Potvrdu o identitetu lica na kojoj su broj i datum nejasni koju je izdalo Ministarstvo unutrašnjih poslova, Policijska uprava Novo Sarajevo, Odjeljenje za podršku, zatim Izvod iz matične knjige umrlih broj 03-202-3004/99 od 2. augusta 1999. godine, DNK izvještaj broj 6770/05 od 17. januara 2006. godine, Zapisnik o identifikaciji posmrtnih ostataka broj 33/06 od 17. februara 2006. godine i pismo Međunarodnog komiteta Crvenog križa od 9. augusta 2004. godine kojim se potvrđuje da je za Bosiljku Mandić otvoren zahtjev za traženje. AP 2412/06 Radoželjka Novaković
43. Apelantica navodi da joj je suprug Mićo Novaković živio u ulici Vrelo Bosne 31, općina Ilidža, sve do 14. juna 1992. godine kad je nestao. Dalje, apelantica navodi da o suprugovoj sudbini nije ništa znala 11 godina, sve dok njegovo tijelo nije ekshumirano. Napominje da je suprugovo tijelo pronađeno bez cijelog skeletnog ostatka, što potvrđuje činjenicu da je ubijen na svirep način. Iz dokumentacije priložene uz apelaciju vidljivo je da je tijelo supruga podnositeljice apelacije ekshumirano s prostora Nedžarića, a da je sudsko medicinsko vještačenje - obdukcija vršeno 15. maja 2003. godine kad je uzet i isječak kosti radi DNK analize. DNK analiza je izvršena 18. jula 2003. godine kada je utvrđeno da posmrtni ostaci pripadaju podnositeljicinom suprugu. Apelantica je uz apelaciju priložila DNK izvještaj broj 2262/03 od 18. jula 2003. godine, Zapisnik o identifikaciji posmrtnih ostataka, Zapisnik Kantonalnog suda u Sarajevu broj Kri-144/03, od 13. augusta 2003. godine o primopredaji posmrtnih ostataka i Potvrdu o smrti broj 106/03 od 11. augusta 2003. godine.
AP 2413/06 Ljubica Marković
44. Apelantica navodi da joj je majka Jovanka Marković prilikom napada Armije Bosne i Hercegovine 17. decembra 1992. godine na naselje Žalja, općina Vareš, zaklana i zapaljena u svojoj kući. Iz dokumentacije priložene uz apelaciju vidljivo je da je podnositeljicina majka ekshumirana iz grobnice Blaže-Okruglice, općina Vareš, 9. jula 1999. godine, a identifikacija tijela izvršena je 18. jula 1999. godine. Apelantica je uz apelaciju priložila Zapisnik Okružnog suda u Srpskom Sarajevu broj Kri-23/99 od 9. jula 1999. godine, Potvrdu o smrti od 18. jula 1999. godine, Uvjerenje Državne komisije za razmjenu ratnih zarobljenika i nestala lica Banja Luka broj 35/99 od 2. augusta 1999. godine, Nalaz i mišljenje doktora specijaliste od 1. septembra 1999. godine, Uvjerenje i Karticu nestalog ili zarobljenog lica Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske broj 36/2006 od 27. juna 2006. godine.
AP 2414/06 Ljubica Marković
45. Apelantica navodi da joj je brat Miloš Marković prilikom napada Armije Bosne i Hercegovine 17. decembra 1992. godine na naselje Žalja, općina Vareš, zaklan i zapaljen u svojoj kući. Iz dokumentacije priložene uz apelaciju vidljivo je da je brat podnositeljice apelacije ekshumiran iz grobnice Blaže-Okruglice, općina Vareš, 9. jula 1999. godine, a identifikacija tijela izvršena je 18. jula 1999. godine. Apelantica je uz apelaciju priložila Potvrdu o smrti od 18. jula 1999. godine, Uvjerenje Državne komisije za razmjenu ratnih zarobljenika i nestala lica Banja Luka broj 33/99 od 2. augusta 1999. godine, Nalaz i mišljenje doktora specijaliste od 1. septembra 1999. godine, Uvjerenje i Karticu nestalog ili zarobljenog lica Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske broj 37/2006 od 27. juna 2006. godine.
AP 2462/06 Milica Močević
46. Apelantica navodi da joj je majka Cvija Vitković bila stalno nastanjena u mjestu Desetci, općina Trnovo, sve do 5. juna 1992. godine kada su pripadnici Armije i MUP-a Bosne i Hercegovine izvršili napad na selo i ubili njezinu majku. Ističe da o svojoj majci nije ništa znala i da je vođena kao nestalo lice sve do 20. jula 1993. godine. Apelantica smatra da je za počinjeni zločin u općini Trnovo i selu Desetci odgovorna Armija Bosne i Hercegovine i njezino rukovodstvo, odnosno izvjesni Edhem Godinjak. Apelantica je uz apelaciju priložila Izvod iz matične knjige umrlih broj 03-202-42 od 8. augusta 2006. godine.
AP 2920/06 Nada Golijanin
47. Apelantica navodi da je njezin otac Drago Golijanin živio s njom i njezinom sestrom Dragicom Golijanin u zajedničkom domaćinstvu u Trnovu, te da je sa svojom porodicom 31. jula 1992. godine prilikom borbi u Trnovu pobjegla u šumu na Rogoju gdje su i prespavali. Prema apelanticinim navodima nakon samog svitanja počela je ponovo pucnjava nakon koje su ona i sestra primijetile da im nema oca. Dalje, apelantica tvrdi da je očev nestanak prijavila Kancelariji za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske. Ističe da joj je otac pronađen bez svih dijelova tijela, a zatim i sahranjen. Apelantica je uz apelaciju priložila Izvod iz matične knjige umrlih broj 03-202-40 i Uvjerenje Općinske administrativne službe Općine Trnovo kojim se uvjerava da je otac podnositeljice apelacije poginuo kao civilna žrtva rata.
AP 2921/06 Milojka Vlaški
48. Apelantica navodi da joj je majka Desanka Vlaški živjela u selu Trebečaj, općina Trnovo, sve do 31. maja 1992. godine kada su pripadnici Armije i MUP-a Bosne i Hercegovine izvršili napad na selo od kada se njezinoj majci gubi svaki trag. Dalje, apelantica navodi da je 31. jula 1993. godine pronašla svoju majku, odnosno samo dio njezinog tijela. Apelantica je uz apelaciju priložila Karticu nestalog ili zarobljenog lica od 24. oktobra 2006. godine, Uvjerenje Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske broj 53/2006 od 25. oktobra 2006. godine i Izvod iz matične knjige umrlih pod rednim brojem 03-202-809 od 20. decembra 1996. godine.
AP 2922/06 Jela Vitković
49. Apelantica navodi da joj je majka Saveta Vitković živjela u mjestu Godinja, općina Trnovo, te da je 12. jula 1992. godine od nekoliko srpskih stanovnika izbjeglih iz mjesta Godinja saznala da joj je majka ubijena u svojoj kući. Prema apelanticinim navodima majku je pronašla 28. augusta 1993. godine, te je uz pomoć doktora medicine prepoznala i sahranila. U Kartici nestalog ili zarobljenog lica koju je izdala Kancelarija za traženje nestalih i zarobljenih lica Banja Luka od 24. oktobra 2006. godine, a koju je apelantica dostavila kao prilog apelaciji, navodi se da je porodica pronašla grob u bašči pored kuće i da smatraju da je Saveta Vitković mučki ubijena. Ekshumacija posmrtnih ostataka koji su kriminalistički obrađeni i koje je porodica identificirala izvršena je 29. jula 1993. godine, te su 29. jula 1993. godine sahranjeni u porodično groblje Godinja. Apelantica je uz apelaciju priložila Karticu nestalog ili zarobljenog lica Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Banja Luka od 24. oktobra 2006. godine, Uvjerenje Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske broj 52/2006 od 25. oktobra 2006. godine kojim se potvrđuje da se Saveta Vitković vodila kao nestalo lice, Uvjerenje Općine Trnovo - Općinske administrativne službe, Odjeljenja za finansije, opću upravu i društvene djelatnosti broj 03-534-1 od 31. jula 2006. godine kojim se potvrđuje da je Saveta Vitković poginula kao civilna žrtva rata, te Izvod iz matične knjige umrlih broj 03-202-39/06 od 21. jula 2006. godine.
AP 2923/06 Zora Zeković
50. Apelantica navodi da joj je otac Bogdan Šućur živio u ulici Bone Draškovića broj 27, naselje Nedžarići, općina Novi grad Sarajevo, te da je 28. jula 1992. godine nestao u Sarajevu na području naselja Stup. Apelantica dalje navodi da o očevoj sudbini nije znala ništa sve do 30. oktobra 2006. godine kada je dobila zapisnik o ekshumaciji njegovog tijela na groblju «Lav» u Sarajevu. Apelantica je uz apelaciju priložila pismo Međunarodnog komiteta Crvenog križa od 25. septembra 1998. godine kojim se potvrđuje da je za njezinog oca otvoren zahtjev za traženje, Karticu nestalog ili zarobljenog lica Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske od 24. oktobra 2006. godine, Uvjerenje Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske broj 56/2006 od 25. oktobra 2006. godine, DNK izvještaj od 12. juna 2006. godine, Zapisnik o identifikaciji mrtvog tijela broj 141/06 od 3. oktobra 2006. godine, Zapisnik o primopredaji identificiranog mrtvog tijela broj 141-1/06 od 4. oktobra 2006. godine i Potvrdu o smrti od 12. oktobra 2006. godine.
AP 2925/06 Milena Vasić
51. Apelantica navodi da joj je svekrva Ljubica Vasić živjela u mjestu Ledići, općina Trnovo, sve do 21. juna 1992. godine kada su pripadnici Armije Bosne i Hercegovine napali selo Ledići i ubili je. Iz dokumentacije priložene uz apelaciju, tačnije u Izvodu iz matične knjige umrlih, kao datum smrti Ljubice Vasić naveden je 19. juni 1992. godine. U Kartici nestalog ili zarobljenog lica priloženoj uz apelaciju navedeno je da su 18/19. juna 1992. godine pripadnici muslimansko-ustaških snaga uhapsili i kolima odvezli pet starica, izmasakrirali ih u mjestu Ledićka krivina na makedonskom putu Trnovo - Rakitnica, a zatim ih bacili na hrpu oko 15 metara ispod puta. Uviđajem na licu mjesta koji je izvršen 17. novembra 1993. godine utvrđeno je da je jedna od pet starica Ljubica Vasić. Apelantica je uz apelaciju priložila Karticu nestalog ili zarobljenog lica od 24. oktobra 2006. godine, Uvjerenje Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske broj 54/2006 od 25. oktobra 2006. godine i Uvjerenje Službe za upravu za oblast prostornog uređenja urbanizma, komunalnih poslova, obnove, razvoja i zaštite čovjekove okoline Općine Trnovo kojim se potvrđuje da je stambeni objekt vlasništvo Stojana Vasića devastiran, nije rekonstruiran, niti je vlasnik koristio donatorska sredstva.
AP 2926/06 Milena Vasić
52. Apelantica navodi da joj je zaova Milka Vasić živjela u selu Ledići, općina Trnovo, sve do 21. juna 1992. godine kada su pripadnici Armije Bosne i Hercegovine napali selo i ubili je. Iz dokumentacije priložene uz apelaciju, tačnije u Izvodu iz matične knjige umrlih, kao datum smrti Milke Vasić naveden je 19. juni 1992. godine. U Kartici nestalog ili zarobljenog lica priloženoj uz apelaciju navedeno je da su 18/19. juna 1992. godine pripadnici muslimansko-ustaških snaga uhapsili i kolima odvezli pet starica, izmasakrirali ih u mjestu Ledićka krivina na makedonskom putu Trnovo - Rakitnica, a zatim ih bacili na hrpu oko 15 metara ispod puta. Uviđajem na licu mjesta koji je izvršen 17. novembra 1993. godine utvrđeno je da je jedna od pet starica Milka Vasić. Apelantica je uz apelaciju priložila Karticu nestalog ili zarobljenog lica od 24. oktobra 2006. godine, Uvjerenje Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske broj 55/2006 od 25. oktobra 2006. godine i Uvjerenje Službe za upravu za oblast prostornog uređenja urbanizma, komunalnih poslova, obnove, razvoja i zaštite čovjekove okoline Općine Trnovo kojim se potvrđuje da je stambeni objekt vlasništvo Stojana Vasića devastiran, nije rekonstruiran, niti je vlasnik koristio donatorska sredstva.
Apelacije koje je podnijela Općinska organizacija porodica poginulih, zarobljenih boraca i nestalih civila Republike Srpske - Vlasenica u ime apelanata AP 1145/06 Vela Marinković
53. Apelantica navodi da je njezinog supruga Radoja Marinkovića 17. maja 1992. godine zarobila Armija Bosne i Hercegovine, te je odveden u kafanu «Sunce» u Sarajevu odakle je prebačen u podrum ispod prodavnice «Borovo». Ističe da je oko 20. augusta 1992. godine na TV Republike Srpske vidjela svog supruga kao zarobljenika u logoru «Viktor Bubanj» gdje je bio osuđen na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od 16 mjeseci zbog posjedovanja oružja. Iz navedenog logora je prebačen u Centralni zatvor, a zatim 1. januara 1993. godine u bolnicu Koševo. Dalje apelantica navodi da je prema knjizi evidencije saznala da je dva dana poslije Nove 1993. godine u bolnicu ušlo 6-7 vojnika Armije Bosne i Hercegovine koji su joj pretukli supruga nakon čega je ubrzo i umro. Apelantica navodi da je od međunarodnog Crvenog križa dobila informaciju da joj je suprug sahranjen na groblju «Lav», te da je Komisija za traženje zarobljenih i nestalih lica Republike Srpske 11. maja 2001. godine izvršila ekshumaciju tijela, a identifikacija je izvršena 16. maja 2003. godine. Apelantica je uz apelaciju priložila Potvrdu o smrti broj 50/03 od 16. maja 2003. godine. AP 1146/06 Ilinka Marinković
54. Apelantica navodi da je 9. maja 1992. godine napustila Sarajevo i otišla u rodno mjesto Vlasenicu, a da joj je suprug Bogosav Marinković ostao u stanu, jer nije mogao izaći iz zgrade zbog organizirane straže Armije Bosne i Hercegovine koja se nalazila na izlazu iz zgrade. Apelantica dalje navodi da je od zaovinog sina saznala da joj je suprug bio u kućnom pritvoru, jer ga je on pokušao posjetiti, ali mu je onemogućen ulaz u zgradu, te je tom prilikom Bogosav Marinković izveden iz zgrade gdje su se kratko zadržali i rastali. Dalje, apelantica navodi da je saznala da je 20. maja 1992. godine njezin suprug zajedno s komšijom Danilom Stanišićem odveden u kafanu «Sunce» odakle su prebačeni u «Viktor Bubanj» i razdvojeni. Iz dokumentacije priložene uz apelaciju vidljivo je da je suprug podnositeljice apelacije 2. juna 2003. godine ekshumiran s lokaliteta groblja «Lav» u Sarajevu, a da je identifikacija izvršena 11. decembra 2003. godine. Apelantica je uz apelaciju priložila Zapisnik o identifikaciji posmrtnih ostataka broj 169/03 od 11. decembra 2003. godine, Zapisnik o identifikaciji mrtvog tijela broj 169/03 od 11. decembra 2003. godine i Zapisnik o primopredaji identificiranog mrtvog tijela broj 169-1/03 od 11. decembra 2003. godine.
AP 2463/06 Budimir Remetić
55. Apelant navodi da je njegovog sina Dragana Remetića zajedno s trojicom kolega 18. maja 1992. godine u Kladnju zarobila Armija Bosne i Hercegovine. Prema apelantovim navodima 18. maja 1992. godine kod kafane «Jelen» na ulazu u Kladanj, na punktu Armije Federacije Bosne i Hercegovine, zaustavljen je kamion u kojem je vožena uniforma za Službu javne sigurnosti Republike Srpske Kladanj u kojem su bili sin podnosioca apelacije i još trojica kolega. Iz dokumentacije priložene uz apelaciju vidljivo je da je sin podnosioca apelacije 16. aprila 2001. godine ekshumiran u mjestu Kladanj - Beberova jama. U Dopisu Crvenog križa Republike Srpske broj 01-17/06 od 4. augusta 2006. godine navodi se da je tijelo Dragana Remetića ekshumirano i identificirano 2. augusta 2004. godine, a u Kartici nestalog ili zarobljenog lica navedeno je da je tijelo ekshumirano 16. aprila 2001. godine, a identificirano 15. maja 2004. godine u Lukavici. Apelant je uz apelaciju priložio Karticu nestalog ili zarobljenog lica od 17. maja 2006. godine, Uvjerenje Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske broj 27/2006 od 17. maja 2006. godine i Dopis Crvenog križa Republike Srpske broj 01-17/06 od 4. augusta 2006. godine kojim obavještava apelanta da nisu u mogućnosti izdati potvrdu o otvorenom zahtjevu za traženje sina podnosioca apelacije zbog toga što je tijelo ekshumirano i identificirano, te je zahtjev za traženje imenovanog zatvoren.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
56. Suština predmetnih apelacija jeste zahtjev apelanata kojim traže da se utvrde okolnosti nestanka i smrti članova njihovih porodica, te da se nakon toga krivci primjereno kazne. Osim toga, apelanti traže da im se dodijeli kompenzacija zbog duševne boli koju trpe, prvo zbog nestanka, a zatim i saznanja o nasilnoj smrti članova njihovih porodica bez pokretanja istrage i utvrđivanja okolnosti pod kojima se to desilo, te otkrivanja i kažnjavanja za to odgovornih lica. U apelacijama se poziva na sljedeće povrede ustavnih prava: prava iz člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, prava iz člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti se također pozivaju i na povredu ostalih ustavnih prava iz čl. II/3.d), e), g), h), i), j), l) i m) Ustava Bosne i Hercegovine.
V. Relevantni propisi
57. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 3/03) «Član 17.
Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano».
58. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 50/03) «Član 17.
Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano».
59. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 35/03) «Član 18.
Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano».
VI. Dopustivost i meritum
60. Ustavni sud smatra da predmetne apelacije pokreću pitanja povrede prava apelanata na zabranu podvrgavanja nehumanom postupku iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, te prava apelanata na poštivanje privatnog i porodičnog života iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
61. Umjesto posebnog obrazloženja dopustivosti i merituma ove odluke u pogledu žalbenih navoda apelanata Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci u predmetu broj AP 143/04 od 23. septembra 2005. godine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 80/05, «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 103/05 i «Službene novine Federacije BiH» broj 3/06), koja je donesena povodom istih pravnih pitanja.
62. Razlozi navedeni u Odluci broj AP 143/04 od 23. septembra 2005. godine se u cijelosti odnose i na ovu odluku, pa iz istih razloga Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede ustavnih prava apelanata na zabranu nehumanog postupanja iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, kao i povrede prava na porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
Ostali zahtjevi
63. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u pogledu povrede prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, kao i člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
8. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacija.
Pitanje kompenzacije
64. Ustavni sud je utvrdio kršenje ustavnih prava apelanata što predstavlja jedan aspekt satisfakcije zbog kršenja tih prava. Ustavni sud ponovo naglašava da je od posebne važnosti za otklanjanje povrede ustavnih prava apelanata da nadležne vlasti odmah apelantima daju raspoložive podatke u pogledu istrage o okolnostima pod kojim je došlo do nestanka i nasilne smrti članova njihovih porodica, odnosno da hitno i bez daljnjeg odlaganja provedu istragu o nestanku i nasilnoj smrti članova porodica apelanata, te da o rezultatima istrage obavijeste apelante. Ovisno o tim informacijama, odnosno rezultatima istrage apelanti će biti u mogućnosti ostvarivati svoja prava u skladu s pozitivnim propisima između kojih je i pravo na naknadu. Stoga, Ustavni sud smatra da nije potrebno donositi posebnu odluku povodom zahtjeva za pojedinačne kompenzacije koje su postavili apelanti.
VII. Zaključak
65. Činjenica da nadležne vlasti nisu pokrenule službenu istragu o nestanku i nasilnoj smrti članova porodica apelanata tokom rata u Bosni i Hercegovini, odnosno da apelanti nisu o tome dobili nikakve informacije dovoljna je Ustavnom sudu za zaključak da je došlo do povrede prava apelanata na zabranu nehumanog postupanja iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, kao i povrede prava na porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
66. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
67. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović