Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1525/06 (F. A.)

Odluka donesena 26. 06. 2007.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1525/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 06. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. 6. 2007.godine u predmetu broj AP-1525/06, rješavajući apelaciju Fadile Alukić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Fadile Alukić, Dženane Arnautović, Azre Dizdarević, Husnije Gorinjca, Dževada Halilovića, Enesa Halilovića, Remzije Halilovića, Fatime Kahrić, Ehlimane Kekić, Adise Komić, Hasage Mujagića, Emira Mujkića, Ulfete Suljić, Miroslava Vučićevića, Munevere Arnautović, Fuada Sumbuljevića, Nade Desnice, Đemile Hadžić, Refike Hodžić, Rahime Omerćehajić, Šemse Šahinović, Stanislava Tajića, Ramize Veladžić, Mersije Mustedanagić, Benjamina Pašalića, Hajre Pašić, Semke Suljić i Muje Sumbuljevića, podnesene protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać br. Rsž-517/05 od 23. marta 2006. godine, Rsž-511/05 od 23. marta 2006. godine, Rsž-383/05 od 23. marta 2006.

godine, Rsž-871/05 od 23. marta 2006. godine, Rsž-872/05 od 23.

marta 2006. godine, Rsž-382/05 od 23. marta 2006. godine, Rsž- 513/05 od 23. marta 2006. godine, Rsž-516/05 od 23. marta 2006.

godine, Rsž-515/05 od 23. marta 2006. godine, Rsž-870/05 od 23.

marta 2006. godine, Rsž-514/05 od 23. marta 2006. godine, Rsž- 374/05 od 23. marta 2006. godine, Rsž-512/05 od 23. marta 2006.

godine, Rsž-378/05 od 23. marta 2006. godine, Rsž-379/05 od 27.

aprila 2006. godine, Rsž-510/05 od 23. marta 2006. godine, Rsž- 386/05 od 27. aprila 2006. godine, Rsž-570/05 od 27. aprila 2006.

godine, Rsž-381/05 od 27. aprila 2006. godine, Rsž-376/05 od 27.

aprila 2006. godine, Rsž-380/05 od 27. aprila 2006. godine, Rsž- 384/05 od 27. aprila 2006. godine, Rsž-385/05 od 27. aprila 2006.

godine, Rsž-574/05 od 27. aprila 2006. godine, Rsž-375/05 od 27.

aprila 2006. godine, Rsž-572/05 od 27. aprila 2006. godine, Rsž- 573/05 od 27. aprila 2006. godine i Rsž-377/05 od 27. aprila 2006.

godine, jer su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. Fadila Alukić, Dženana Arnautović, Azra Dizdarević, Husnija Gorinjac, Dževad Halilović, Enes Halilović, Remzija Halilovića, Fatima Kahrić, Ehlimana Kekić, Adisa Komić, Hasaga Mujagić, Emira Mujkić, Ulfeta Suljić, Miroslav Vučićević, Munevera Arnautović, Fuad Sumbuljević, Nada Desnica, Đemila Hadžić, Refika Hodžić, Rahima Omerćehajić, Šemsa Šahinović, Stanislav Tajić, Ramiza Veladžić, Mersija Mustedanagić, Benjamin Pašalić, Hajra Pašić, Semka Suljić i Mujo Sumbuljević (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Bosanske Krupe, koje zastupa Mirsad Tatarević advokat iz Bosanske Krupe, podnijeli su, 29. maja 2006 godine i 30. maja 2006. godine, apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv dopunskih rješenja Kantonalnog suda Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) kojima su odbijeni kao neosnovani zahtjevi apelanata za naknadu troškova parničnog postupka u vidu troškova za odgovor na žalbu tuženog i satava zahtjeva za donošenje «dopunske presude» br. Rsž-517/05 od 23. marta 2006. godine, Rsž-511/05 od 23. marta 2006. godine, Rsž-383/05 od 23. marta 2006. godine, Rsž-871/05 od 23. marta 2006. godine, Rsž-872/05 od 23. marta 2006. godine, Rsž-382/05 od 23. marta 2006. godine, Rsž-513/05 od 23. marta 2006. godine, Rsž-516/05 od 23. marta 2006. godine, Rsž-515/05 od 23. marta 2006. godine, Rsž-870/05 od 23. marta 2006. godine, Rsž-514/05 od 23. marta 2006. godine, Rsž-374/05 od 23. marta 2006. godine, Rsž-512/05 od 23. marta 2006. godine, Rsž-378/05 od 23. marta 2006. godine, Rsž-379/05 od 27. aprila 2006. godine, Rsž-386/05 od 27. aprila 2006. godine, Rsž-570/05 od 27. aprila 2006. godine, Rsž-381/05 od 27. aprila 2006. godine, Rsž-376/05 od 27. aprila 2006. godine, Rsž-380/05 od 27. aprila 2006. godine, Rsž-384/05 od 27. aprila 2006. godine, Rsž-385/05 od 27. aprila 2006. godine, Rsž-574/05 od 27. aprila 2006. godine, Rsž-375/05 od 27. aprila 2006. godine, Rsž-572/05 od 27. aprila 2006. godine, Rsž-573/05 od 27. aprila 2006. godine, Rsž-377/05 od 27. aprila 2006 i rješenja Rsž-510/05 od 23. marta 2006. godine kojim je odbačena žalba tuženog, a zahtjev apelanta za troškove sastava odgovora na žalbu odbijen kao neosnovan. ,

2. Član 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda nalaže da kada se Ustavnom sudu dostavi više zahtjeva iz njegove nadležnosti o istom pitanju, vijeće koje odlučuje o predmetu će, po pravilu, donjeti odluku o spajanju predmeta u kojima će Ustavni sud, odnosno vijeće voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku. Postupajući u smislu navedenog člana Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da apelacije AP-1525/06, AP-1526/06, AP-1527/06, AP-1528/06, AP-1529/06, AP- 1530/06, AP-1531/06, AP-1532/06, AP-1533/06, AP-1534/06, AP-1535/06, AP-1536/06, AP- 1537/06, AP-1538/06, AP-1553/06, AP-1554/06, AP-1555/06, AP-1556/06, AP-1557/06, AP- 1558/06, AP-1559/06, AP-1560/06, AP-1561/06, AP-1562/06, AP-1563/06, AP-1564/06, AP- 1565/06 i AP-1566/06, spoji u jedan predmet, pod brojem AP-1525/06.

3. Tužbama kojim su pokrenuli parnične postupke pred Općinskim sudom u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud), svi apelanti su postavili tužbeni zahtjev u odnosu na istog tuženog- JU OŠ «Otoka» Bosanska Otoka.(u daljnjem tekstu: tuženi) u pogledu novčane naklade za obaveze tuženog koje proizlaze iz radnog odnosa. U svim prvostepenim postupcima u kojima su apelanti imali svojstvo tužitelja, Općinski sud je donio prvostepene presude. Protiv svih presuda samo je tuženi izjavio žalbe. Apelanti su povodom izjavljenih žalbi tuženog dali pojedinačne odgovore na žalbu i postavili zahtjeve za naknadu troškova parničnog postupka u vidu sačinjavanja odgovora na žalbu. U toku žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom, tuženi je u svim predmetima apelanata odustao od žalbe, pa je Kantonalni sud, saglasno odredbama čl. 213 i 225. Zakona o parničnom postupku donio rješenja kojima je žalbu tuženog odbacio kao nedopuštenu. Rješenjem Rsž-510/05 od 23. marta 2006. godine Kantonalni sud je pored odluke o odbacivanju žalbe tužitelja kao nedopuštene odlučio da odbije zahtjev apelanta za naknadu troškova parničnog postupka za sastav odgovora na žalbu, kao neosnovan smatrajući da ovi troškovi nisu bili neophodni za zaštitu prava apelanta.

4. U svim ostalim predmetima apelanata Kantonalni sud je donio rješenja br. Rsž-517/05, Rsž- 511/05, Rsž-383/05, Rsž-871/05, Rsž-872/05, Rsž-382/05, Rsž-513/05, Rsž-516/05, Rsž-515/05, Rsž-870/05, Rsž-514/05, Rsž-374/05, Rsž-512/05, Rsž-378/05, Rsž-379/05, Rsž-386/05, Rsž- 570/05, Rsž-381/05, Rsž-376/05, Rsž-380/05, Rsž-384/05, Rsž-385/05, Rsž-574/05, Rsž-375/05, Rsž-572/05, Rsž-573/05 i Rsž-377/05 sva od 28. decembra 2005. godine, kojima je odbacio žalbe tuženog kao nedopuštene, a da pri tome nije odlučio o troškovima odgovora na žalbu.

5. Apelanti su posebnim podnescima zahtjevali donošenje «dopunske presude», jer sud nije odlučio o troškovima odgovora na žalbu i ujedno su zahtjevali da im sud dosudi i troškove sastava podneska za donošenje dopunske presude. Odlučujući o zahtjevima apelanata Kantonalni sud je donio dopunska rješenja br. Rsž-517/05, Rsž-511/05, Rsž-383/05, Rsž-871/05, Rsž-872/05, Rsž-, Rsž-513/05, Rsž-516/05, Rsž-515/05, Rsž-870/05, Rsž-514/05, Rsž-374/05, Rsž-512/05, Rsž- 378/05, sva od 23. marta 2006. godine, kao i dopunska rješenja br.Rsž-379/05 , Rsž-386/05, Rsž- 570/05, Rsž-381/05, Rsž-376/05 , Rsž-380/05, Rsž-384/05, Rsž-385/05, Rsž-574/05, Rsž-572/05, Rsž-573/05, Rsž-377/05, sva od 27. aprila 2006. kojima je zahtjeve apelanata odbio kao neosnovane. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud navodi da je u članu 387. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZPP) određeno da će sud uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odlučiti o tome koji su troškovi bili potrebni, kao i o visini tih troškova, cijeneći brižljivo sve okolnosti. U konkretnim slučajevima smatra da troškovi postupka koji se sastoje od troškova sastava odgovora na žalbu i troškova sačinjavanja podneska kojim je traženo donošenje «dopunske presude», nisu bili neophodni za zaštitu prava apelanata. Nadalje, Kantonalni sud navodi da u smislu odredbe člana 214. stav 1. ZPP-a, podnošenje odgovora na žalbu nije obavezno i kako u ovim slučajevima nije bilo neophodno za zaštitu prava apelanata, to je zahtjev za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu neosnovan.Iz tih razloga, cjeneći taj zahtjev neosnovanim, Kantonalni sud je zaključio da je neosnovan i zahtjev za naknadu troškova prijedloga za donošenje dopunskog rješenja.

6. Nezadovoljni navedenim dopunskim rješenjima Kantonalnog suda apelanti su podnijeli apelaciju Ustavnom sudu. U apelaciji navode da je osporenim odlukama Kantonalnog suda povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenih prava vide u proizvoljnom tumačenju i primjeni ZPP-a, posebno u primjeni odredbe člana 390. stava 2. ZPP-a po kojoj je stranka koja odustane od pravnog lijeka dužna da protivnoj stranci nadoknadi troškove nastale u povodu pravnog lijeka.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

« Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

8. Pri ispitivanju dopustivosti predmeta Ustavni sud, prvenstveno treba utvrditi da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su navedeni u članu 16. Pravila Ustavnog suda. U tom kontekstu neophodno je da apelant navede povredu prava koja su zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine s tim da navedena povreda treba djelovati vjerovatno. Prema članu 16. stav 2. Pravila apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i odluku Ustavnog suda, broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), odnosno ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje apelantovih prava budući da apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

9. U ocjeni dopustivosti konkretnog predmeta Ustavni sud, također, treba riješiti pitanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan postupak, odnosno treba odgovoriti na pitanje da li se apelacija, s obzirom da se odnosi na naknadu troškova postupka u izvršnom postupku, tiče utvrđivanja „građanskih prava i obaveza“ apelanta. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na svoju praksu i praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj se garancije člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjuju i na postupak koji se tiče određivanja iznosa troškova postupka, koji se mora sagledavati kao nastavak parnice o glavnom pitanju i, u skladu s tim, kao dio «utvrđivanja građanskih prava i obaveza» (vidi, mutatis mutandis, odluku Ustavnog suda, broj AP-85/04 od 18. marta 2005. godine i presudu Evropskog suda za ljudska prava, Robins protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od 23. septembra 1997. godine, stav 25. f). Nadalje, prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio „suđenja“ u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi, inter alia, odluku Ustavnog suda, broj AP-2653/05 od 12. septembra 2006. godine i presudu Evropskog sud za ljudska prava, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. maja 1974. godine, serija A-18, str. 16-18, st. 34-36). S obzirom na iznesene principe, Ustavni sud zaključuje da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj.

10. Nakon što je utvrđeno da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj, Ustavni sud treba dati odgovor na navode apelanata o povredi njihovih prava na pravično suđenje do kojeg je, po njihovom mišljenju, došlo zbog navodno proizvoljne primjene čl. 192., 214., 387. stav 1.i 390. stav 2. ZPP-a. S tim u vezi, Ustavni sud je utvrdio da je Kantonalni sud u osporenom rješenju obrazložio odbijanje zahtjeva apelanata za nakadu troškova povodom odgovora na žalbu i troškova zahtjeva za donošene dopunskog rješenja u skladu sa usvojenom sudskom praksom i tumačenjem odredaba ZPP. Naime, prema sudskoj praksi i tumačenju ZPP-a, s obzirom da odgovor na žalbu nije obavezan u smislu člana 214. stav 1 ZPP-a, sud će dosuditi troškove postupka nastale povodom datog odgovora na žalbu samo ako ocijeni da su ti troškovi bili neophodni za vođenje postupka. U konkretnim slučajevima, Kantonalni sud je, koristeći svoje diskreciono pravo, odlučio da troškovi povodom ove procesne radnje nisu bili neophodni za vođenje postupka. Takođe, Kantonalni sud je jasno obrazložio svoj stav i u pogledu neosnovanosti zahtjeva za naknadu troškova sastava prijedloga za donošenje dopunskog rješenja kojim bi se odlučilo o troškovima odgovora na žalbu, dovodeći ga u neposrednu zavisnost sa neosnovanošću zahtjeva za naknadu troškova povodom odgovora na žalbu, smatrajući da ovaj podnesak apelanata nije bio neophodan radi zaštite njihovih prava. Nadalje, obrazlažući osporena rješenja Kantonalni sud se pozvao i na odredbu člana 387. ZPP-a koja sudu daje diskreciono pravo da pri odlučivanju koji će se troškovi naknaditi stranci, uzme u obzir samo one troškove koji su potrebni radi vođenja parnice, a o tome koji su troškovi bili potrebni odlučuje sam, cjeneći brižljivo sve okolnosti. Cjeneći izloženo, Ustavni sud nije pronašao elemente koji bi ukazali na to da je Kantonalni sud, koristeći svoje diskreciono pravo, proizvoljno ili nepravično primijenjenio procesne propise na štetu apelanata.

11. Ustavni sud stoga, zaključuje da apelanti ne nude činjenice koje bi mogle opravdati tvrdnju da postoji povreda ustavnih prava na koja se pozivaju, zbog čega nema elemenata koji prima facie ukazuju da postoji kršenje ustavnih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije.

12. U smislu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, apelacija će se odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1525/06 (F. A.) | Sudska praksa | Aktio