Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-196/06 (S. V.)
Odluka donesena 16. 07. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-196/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 07. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. jula 2007. godine, u predmetu broj AP 196/06, rješavajući apelaciju Sadete Vegar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sadete Vegar podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev- 223/05 od 18. oktobra 2005. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, broj Gž-744/04 od 9. decembra 2005. godine i rješenja Općinskog suda u Mostaru, broj R-254/03-I od 5. jula 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Sadeta Vegar (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa punomoćnik Fuad Redžić iz Mostara, podnijela je, 1. februara 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev- 223/05 od 18. oktobra 2005. godine, Rješenja Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-744/04 od 9. decembra 2005. godine i Rješenja Općinskog suda Mostar, (u daljnjem tekstu : Općinski sud), broj R-
254/03-I od 5. jula 2004. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda, broj R-254/03-I od 5. jula 2004. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-744/04 od 9. decembra 2004. godine, odbijen je prijedlog apelanatice – predlagateljice, da se ona odredi za nosioca stanarskog prava na stanu u Mostaru, u Ulici Leopolda Mandića broj 1, evidencijski broj 80232, površine 86 m2, te da protivnici predlagateljice prestane stanarsko pravo na istom. Također je odbijen zahtijev apelantice, da se poništi rješenje Udruženja boraca NOR-a, broj 38-1/2001 od 12. marta 2001. godine o priznanju stanarskog prava protivnici predlagateljice i da joj protivnica naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 792,00 KM.
3. Odlučujući o reviziji koju je apelantica izjavila protiv Rješenja Kantonalnog suda, broj Gž-477/04 od 9. decembra 2004. godine, Vrhovni sud je Rješenjem, broj Rev- 223/05 od 18. oktobra 2005. godine, reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju reviziju, kao vanredni pravni lijek, izjavio i potpisao punomoćnik Fuad Redžić, lice koje kako proizilazi iz stanja u spisu, nije advokat. Vrhovni sud je naveo da prema odredbi člana 307. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03), punomoćniku koji nije advokat, uvijek je potrebna izričita ovlast za podnošenje vanrednog pravnog lijeka, te da punomoć koja je priložena u spisu ne sadrži izjavu apelantice da tome punomoćniku daje ovlasti za podnošenje vanrednog pravnog lijek. Sud je stoga zaključio da je revizija u konkretnom slučaju, izjavljena od lica koje nije ovlašteno za njeno podnošenje, te je primjenom odredbe člana 247. stav 1. Zakona o parničnom postupku, reviziju odbacio kao nedopuštenu.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Ustavni sud prvo mora utvrditi koja je konačna odluka u konkretnom slučaju, tj. da li su apelanti iscrpili sve efektivne pravne lijekove i podnijeli apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je Rješenjem broj Rev-223/05 od 18. oktobra 2005. godine, odbacio kao nedopuštenu revizuju apelanatice. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Rješenje Kantonalnog suda, broj Gž-744/04, od 9. decembra. 2004. godine, doneseno povodom žalbe apelanatice protiv prvostepenog rješenja.
8. S obzirom na to da je apelantici, 15. decembra 2004. godine, uručeno Rješenje Kantonalnog suda, broj Gž-744/04 od 9. decembra 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 31. januara 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporavanu Presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović