Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-296/06 (F. Z.)

Odluka donesena 16. 07. 2007.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-296/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 07. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić, sudije, na sjednici održanoj 16. jula 2007. godine, u predmetu broj AP-296/06, rješavajući apelaciju Ferde Zovke, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ferde Zovke podnesena protiv presude Kantonalnog suda Mostar, broj Gž-165/05 od 9. novembra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Ferdo Zovko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, koga zastupa Dušanka Šoljić-Ćorić, advokatica iz Mostara, podnio je 8. februara 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-165/05 od 9. novembra 2005. godine.

2. Općinski sud u Mostaru je presudom, broj P-1985/97-I od 22. novembra 2004. godine djelimično usvojio tužbeni zahtjev apelanta i u stavu 1. izreke obavezao Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu na ime neisplaćenih plaća za period od 1. septembra 1996. godine do februara 1999. godine isplati ukupan iznos od 13.614,93 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.848,60 KM, sve u roku od 15 dana. Preko dosuđenog iznosa tužbeni zahtjev apelanta je odbijen. Istom presudom u stavu 2. izreke odbijen je tužbeni zahtjev apelanta da se obaveže tuženi da apelantu na ime razlike plaće za period od 1. marta 1999. godine do decembra 2000. godine plati iznos od 466,24 KM sa zakonskom zateznom kamatom. U pogledu tužbenog zahtjeva da se utvrdi da je apelant nezakonito udaljen sa radnog mjesta kod tuženog za period od septembra 1996. godine do februara 1999. godine, te da se obaveže tuženi da apelantu za to vrijeme u svim službenim evidencijama uspostavi radno-pravni status, tužba je odbačena posebnim rješenjem.

3. Protiv prvostepene presude žalbe su izjavili i apelant i tuženi, a protiv prvostepenog rješenja žalbu je izjavio apelant.

4. Kantonalni sud je presudom, broj Gž-165/05 od 9. novembra 2005. godine odbio žalbu apelanta kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu u stavu 2., kao i prvostepeno rješenje. Žalba tuženog je uvažena i prvostepena presuda u stavu 1. izreke je preinačena na način da se odbija dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 13.614,93 KM sa zakonskom zateznom kamatom, a zahtjev apelanta za naknadu troškova parničnog postupka je u cjelosti odbijen.

5. Apelant nije izjavio reviziju protiv drugostepene presude, nego je podnio apelaciju Ustavnom sudu.

6. Apelant smatra da su mu u postupku okončanom pobijanom presudom povrijeđena ustavna prava na pravično suđenje i nediskriminaciju iz člana II/3.e) i člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju, apelant nije izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-

165/05 od 9. novembra 2005. godine, iako je vrijednost pobijanog dijela presude veća od 10.000 KM, te je prema odredbama člana 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03), imao mogućnost izjavljivanja revizije protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu. Prema sudskoj praksi Ustavnog suda, revizija je efektivan pravni lijek koji se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-296/06 (F. Z.) | Sudska praksa | Aktio