Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-862/07 (Auto staklo centar «Novus»)

Odluka donesena 16. 07. 2007.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-862/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 07. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić na sjednici održanoj 16. jula 2007. godine u predmetu broj AP-862/07, rješavajući apelaciju Auto staklo centar «Novus», na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Auto Staklo Centar «Novus», podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Tuzli, br. 032- 0-Ip-06-000454 od 27. marta 2007. godine i 032-0-Ip-06-000454 od 1.

septembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Auto Staklo Centar «Novus» (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tuzle, podnio je, 21. marta 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju kojom je tražio obustavu deložacije apelanta zakazanu za 28. mart 2007. godine iz poslovnog prostora koji se nalazi u Tuzli, u ulici 18. hrvatske brigade. Apelant je dopunio apelaciju 16. i 26. aprila 2007. godine, precizirajući da se žali na izvršni postupak odnosno postupak deložacije određen rješenjem Općinskog suda u Tuzli ( u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 032-0-Ip-06- 000454 od 1. septembra 2006. godine i potvrđen rješenjem, broj 032-0-Ip-06-000454 od 27. marta 2007. godine. Apelant je tražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio postupak deložacije odnosno izvršenje navedenih rješenja i predaju u posjed spornog poslovnog prostora koji je bio predmet zakupa između tužitelja odnosno tražioca izvršenja i apelanta.

2. Presudom Općinskog suda broj Ps-117/2003 od 15. septembra 2005. godine raskinut je ugovor o zakupu zaključen dana 20. maja 2000. godine pod brojem 26.05/00, a apelant obavezan da preda u posjed preduzeću «GEOBUŠENJE» D.D. u stečaju, iz Tuzle, ( u daljnjem tekstu: tužitelj) oslobođen od lica i stvari, poslovni prostor i dio radničkog kruga koji se nalazi u Tuzli, u ulici 18. hrvatske brigade i to: 67 m2 kancelarijskog prostora, 153 m nadstrešnice i 300 m2 placa odnosno namjenskog parking prostora kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 810 KM, a sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U ostalom dijelu, tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosio na obavezu plaćanja neisplaćene zakupnine kao i isplate uloženih sredstava za sređivanje dijela kruga i adaptacije objekta u iznosu od 39.932,14 KM je odbijen kao neosnovan

3. Presudom Kantonalnog suda, broj Pž-205/05 od 31. maja 2006. godine žalba tuženog apelanta je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena tako da je tužilac dužan da apelantu isplati 1.761,85 KM sa zakonskom kamatom, dok je prvostepena presuda u stavu I koja se odnosi na raskid ugovora potvrđena, a u stavu II izreka koja se odnosi na isplatu uloženih sredstava za sređivanje dijela kruga i adaptacije objekta u iznosu od 39.932,14 KM je ostala neizmjenjena.

4. Kantonalni sud je zaključio da se u konkretnoj situaciji može primjeniti član 34. stav 2. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija («Službeni list SRBiH», br. 33/77, 2/87, 30/90 i «Službeni list RBiH», broj 3/93) kojim je predviđeno da zakupodavac može odustati od ugovora o zakupu poslovnih prostorija u svako vrijeme, bez obzira na ugovorene ili zakonske odredbe o trajanju zakupa, ako zakupac ne plati dospjelu zakupninu ni u roku od dva mjeseca od dana saopštenja opomene zakupodavca, a sve po proceduri koju predviđa navedeni zakon.

5. Na temelju izvršne presude Općinskog suda, broj Ps-117/2003 od 15. septembra 2005. godine, koja je djelimično preinačena presudom Kantonalnog suda, broj Pž-205/05 od 31. maja 2006. godine, tražilac izvršenja ( zakupodavac) je podnio prijedlog za izvršenje radi predaje u posjed poslovnog prostora koji je bio predmet zakupa.

6. Rješenjem Općinskog suda, broj 032-0-Ip-06-000454 od 1. septembra 2006. godine je određeno predloženo izvršenje, a rješenjem, broj 032-0-Ip-06-000454 od 27. marta 2007. godine odbijen je kao nedopušten prijedlog izvršenika kojim je traženo da se izvršenje odgodi.

7. Apelant navodi da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu. Evropska konvencija). Apelant navodi da presude na temelju kojih se traži izvršenje nisu zakonite jer je prostor dograđen sredstvima apelanta, pa tražilac izvršenja nije vlasnik poslovnog prostora iz kojeg traži deložaciju izvršenika. Samom deložacijom, navodi apelant, on bi pretrpio veliku štetu u poslovanju, pa se predlaže donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio postupak deložacije odnosno izvršenje rješenja Općinskog suda, broj 032-0-Ip-06-000454 od 1. septembra 2006. godine.

8. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

9. U konkretnom slučaju, apelant osporava rješenje Općinskog suda, broj 032-0-Ip-06-000454 od 1. septembra 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem broj 032-0-Ip-06-000454 od 27. marta 2007. godine. Osporeno rješenje je doneseno u izvršnom postupku, te stoga, Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6 stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84, O.I. 46, str. 225).

10. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenja donosena u postupku izvršenja koji se vodi protiv njega kao izvršenika radi predaje u posjed spornog poslovnog prostora. U odnosu na te navode Ustavni sud ukazuje na svoju raniju praksu u predmetima koji se tiču postupka izvršenja, odnosno pitanja da li se u slučaju osporavanja postupka izvršenja od strane izvršenika radi o postupku u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud je zaključio «da u okolnostima kada pobijanim rješenjem nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava apelanta», apelant ne može ni očekivati od Ustavnog suda njegovo djelovanje, jer suština apelacije podnesene protiv navedenog rješenja je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Navedeni postupak nije obuhvaćen zaštitom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. (vidi odluku o prihvatljivosti Ustavnog suda, broj AP-2152/05 od 17. novembra 2005. godine, stav 8.). Ustavni sud, rukovodeći se navedenim principom, zaključuje da i u konkretnom slučaju garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na ovaj postupak, pa je apelacija iz tih razloga ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-862/07 (Auto staklo centar «Novus») | Sudska praksa | Aktio