Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1077/06 (H. C.)
Odluka donesena 16. 07. 2007.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1077/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 07. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. jula 2007. godine, u predmetu broj AP-1077/06, rješavajući apelaciju Hamdije Crnkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hamdije Crnkića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-
1238/04 od 1. februara 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Hamdija Crnkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Grada, koga zastupa Slobodan Pavić, advokat iz Novog Grada, podnio je, 7. aprila 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske ( u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-1238/04 od 1. februara 2006. godine.
2. Zaključkom Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica – Odsjek Prijedor, broj S-05-050-28-
3255/00 od 23. februara 2004. godine, koji je potvrđen riješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, broj 05-050-01-941/04 od 24. septembra 2004. godine, odbačen je zahtjev apelanta za vraćanje u posjed stana koji se nalazi u ulici Stojana Ćelića broj 1, u Novom Gradu. Nadležni prvostepeni upravni organ je utvrdio da apelant nije u zakonskom roku, do 19. aprila 2000. godine, podnio zahtjev za povrat stana, pa mu je, u skladu sa članom 16. Zakona o korištenju napuštene imovine («Služni glasnik Republike Srpske», br. 38/98, 12/99, 31/99 i 65/01), prestalo stanarsko pravo na predmetnom stanu
3. Vrhovni sud je presudom, broj U-1238/04 od 1. februra 2006. godine, apelantovu tužbu protiv osporenog rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, broj 05-050-01- 941/04 od 24. septembra 2004. godine odbio kao neosnovanu. Vrhovni sud je, obrazlažući osporenu presudu, ponovio razloge nižestepenih upravnih organa o prekluzivnosti roka za povrat u posjed stana, čijim protekom se to pravo gubi. Naime, nesporno je utvrđeno da je apelant zahtjev za povrat stana podnio prvostepenom organu 24. jula 2000. godine, dakle nakon isteka prekluzivnog roka koji je trajao do 19. aprila 2000. godine. Ta prekluzivnost, navodi Vrhovni sud, znači i njegovu strogu određenost odnosno nemogućnost njegovog produžavanja. Protekom tog roka titular gubi to pravo, u konkretnom slučaju stanarsko pravo, jer rok utvrđen članom 16 Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenoj imovini je, kako se navodi u obrazloženju presude Vrhovnog suda, rok materijalno-pravne prirode, pa se kao takav ne može produžavati kroz taj procesno-pravni institut.
4. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). On navodi da su osporene odluke pogrešne jer je on na vrijeme podnio medicinsku dokumentaciju iz koje se vidi da nije bio u mogućnosti da blagovremeno podnese zahtjev za povrat stana jer se nalazio u inostranstvu, te da je zahtjev za povrat stana podnio kad je saznao za tu mogućnost.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelantica nije iscrpila pravne lijekove moguće po zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-
106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, apelant nije blagovremeno podnio zahtjev za povrat u posjed stana shodno odredbi člana 16. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenoj imovini Republike Srpske. Dakle, nadležni upravni organi i Vrhovni sud nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog zahtjeva za povrat spornog stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat stana u posjed (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović