Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1202/06 (H. S.)
Odluka donesena 16. 07. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1202/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 07. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, podpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. jula 2007. godine, u predmetu broj AP-1202/06, rješavajući apelaciju Hasana Sokića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hasana Sokića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-340/04 od 13. oktobra 2005. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-2068/03 od 5. aprila 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Hasan Sokić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Breze, koga zastupaju Aziz i Faruk Ćosović, advokati iz Visokog, podnio je, 20. aprila 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-340/04 od 13. oktobra 2005. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-2068/03 od 5. aprila 2004. godine
2. Presudom Općinskog suda u Brezi, broj P-86/02 od 11. augusta 2003. godine, RMU «Breza» d.o.o (u daljnjem tekstu: tuženi) je obavezan da na ime materijalne štete apelantu isplati iznos od 9.625,30 KM sa zateznim kamatama od dana presuđenja pa do konačne isplate, te naknadi parnične troškove u iznosu od 5.037,00 KM sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom izvršenja.
3. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-2068/03 od 5. aprila 2004. godine žalba tuženog je uvažena, presuda preinačena i tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom.
4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-340/04 od 13. oktobra 2005. godine revizija tužitelja je odbačena obzirom da označena vrijednost spora u konkretnom predmetu nije prelazila Zakonom o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH», broj 53/03) propisani kriterijum od 15.000,00 KM.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koje su konačne odluke u ovom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Dakle, u konkretnom slučaju revizija predstavlja neefektivni pravni lijek, koji ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije i koji apelant nije bio dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije. U konkretnom slučaju, konačnu odluku predstavlja presuda Kantonalnog suda, broj Gž-2068/03 od 5. aprila 2004. godine, obzirom da je tom odlukom riješeno o žalbi tuženog na prvostepenu presudu.
9. S obzirom na to da je apelantu 16. aprila 2004. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-2068/03 od 5. aprila 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 20. aprila 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presuda Kantonalnog suda, broj Gž-2068/03 od 5. aprila 2004. godine.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović