Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1746/06 (I. Č.)
Odluka donesena 16. 07. 2007.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1746/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 07. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. jula 2007. godine, u predmetu broj AP-1746/06, rješavajući apelaciju Ilije Čančarevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ilije Čančarevića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju, broj Gž-467/05 od 4. aprila 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ilija Čančarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, koga zastupa Zijad Mehmedagić, advokat iz Doboja, podnio je, 8. juna 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-467/05 od 4. aprila 2006. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-
97/2003-Š od 14. marta 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj Gž-467/05 od 4. aprila 2006. godine, odbačena je kao neblagovremena žalba apelantovog punomoćnika podnesena protiv rješenja Osnovnog suda, broj P-97/2003-Š od 21. maja 2005. godine.
3. U obrazloženju osporenog rješenja se navodi da je punomoćnik apelanta bio prisutan na glavnoj raspravi koja je zaključena 14. decembra 2004. godine i da je bio uredno obavješten da će prvostepena odluka biti donesena 21. januara 2005. godine, te da je stranke odnosno njihovi punomoćnici mogu preuzeti tog dana u 13 časova. Apelantov punomoćnik je to obavještenje svojeručno potpisao i nije postavljao zahtjev da mu se prvostepena odluka dostavi prema odredbi iz člana 186. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Nadalje je utvrđeno da apelantov punomoćnik prvostepenu presudu nije preuzeo navedenog dana već je 3. februara 2005. godine telefonskim putem zatražio da mu se dostavi prvostepena odluka koja mu je dostavljena 7. februara 2005. godine, a žalbu je izjavio 4. marta 2005. godine. Okružni sud se pozvao na odredbu člana 185. Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da će nakon zaključenja glavne rasprave sud prisutne obavijestiti o danu donošenja prvostepene odluke, da su stranke odnosno njihovi punomoćnici dužni sami preuzeti sudsku odluku u zgradi suda, te da im ukoliko su uredno obavješteni o datumu donošenja odluke, rok za žalbu protiv prvostepene odluke počinje teći prvog narednog dana nakon njenog donošenja.
4. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Ističe da je njegov punomoćnik na ročištu od suda zatražio da mu se presuda dostavi, a što je prihvaćeno. Navodi da je nejasno «da sud ne vidi da je i ako ne postoji pisani trag dostava odobrena pred svim učesnicima ovoga postupka koji su tada bili prisutni».
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju u predmetnom postupku rješenjem Osnovnog suda, broj P-97/2003-Š od 14. marta 2005. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Okružnog suda, broj Gž-467/05 od 4. aprila 2006. godine, apelantova žalba je odbačena kao neblagovremena obzirom da apelant žalbu nije podnio u zakonskom roku, a u smislu odredbi člana 185. Zakona o parničnom postupku.
8. Na osnovu navedenog proizilazi da odluka koju apelant osporava pred Ustavnim sudom nije konačna odluka kojom se odlučivalo o osnovanosti apelantove žalbe već je apelantova žalba odbačena kao neblagovremena. Da bi se raspravljalo o osnovanosti apelantove žalbe, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao iscrpiti pravne lijekove. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović