Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1935/06 (M. P.)
Odluka donesena 16. 07. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1935/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 07. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić, sudije, na sjednici održanoj 16. jula 2007. godine, u predmetu broj AP-1935/06, rješavajući apelaciju Mehe Pilipovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mehe Pilipovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-124/05 od 7. marta 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-263/02 od 25. oktobra 2004. godine i presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši, broj P-1848/97 od 12. jula 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Meho Pilipović (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je, 4. jula 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-124/05 od 7. marta 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-263/02 od 25. oktobra 2004. godine i presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-1848/97 od 12. jula 2001. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-1848/97 od 12. jula 2001. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-263/02 od 25. oktobra 2004. godine, utvrđeno je da je tužiteljica Rasema Pilipović u toku braka sa apelantom sa podjednakim doprinosom stekla vlasništvo na dijelu nekretnina upisanih u posjedovnom listu 444/02 ko. Grahovo, što u naravi predstavlja k.č. 41 «Glavica», kuća i zgrada pov. 100 m2 i dio k.č. 42 «Grahorište» pašnjak, koji se odnosi na 843 m, što po starom premjeru odgovara k.č. 977/15 od 943 m2, upisana u zk. ul. 655 ko. Mala Kladuša, a radi se o porodičnoj kući veličine 10,0 x 10,15 m, koju čine sprat i potkrovlje, zatim gospodarski objekat veličine 16 x 6m i gospodarski objekt veličine 5,5 x 9,6m i građevinskog zemljišta od 943 m2, te je apelant dužan izdati tužiteljici podobnu ispravu za upis ½ vlasništva predmetnih nekretnina jer u suprotnom takvu će ispravu zamijeniti prvostepena presuda, kao i trpiti diobu i izdvajanje ½ ove imovine i predaje u posjed i na slobodno raspolaganje tužiteljici, kao i naknaditi parnične troškove u iznosu od 2.877 KM/DM u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Tužiteljica je odbijena sa viškom tužbenog zahtjeva.
3. Protiv drugostepene presude revizije su izjavili apelant i tužiteljica. Apelant je reviziju izjavio 8. decembra 2004. godine. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-124/05 od 7. marta 2006. godine, revizije odbacio kao nedopuštene. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je tužiteljica kao vrijednost spora označila iznos od 10.000,00 KM, te da zbog toga revizije nisu dopuštene i da ih je primjenom odredbe člana 374. ranijeg Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa članom 456. stav 1. sada važećeg Zakona o parničnom postupku valjalo odbaciti. Utvrđeno je da se u predmetnom imovinsko-pravnom sporu tužbeni zahtjev tužiteljice ne odnosi na potraživanje u novcu, te se kao vrijednost predmeta spora uzima vrijednost predmeta spora kako je naznačena u tužbi na osnovu odredbi člana 171. stav 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku. Vrhovni sud je naveo da se za vrijednost spora ne može uzeti procjenjena vrijednost imovine po vještaku građevinske struke u iznosu od 181.513,00 KM kako tužiteljica ističe u reviziji jer taj iznos nije naznačen u tužbi niti taj iznos predstavlja novčano potraživanje tužiteljice.
4. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
7. Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju revizija bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda. Proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj Gž-263/02 od 25. oktobra 2004. godine. Kako je navedenu presudu Kantonalnog suda apelant primio prije 8. decembra 2004. godine, kada je izjavio reviziju, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 4. jula 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović