Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1837/06 (B. W.)

Odluka donesena 16. 07. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1837/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 07. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. jula 2007. godine, u predmetu broj AP 1837/06, rješavajući apelaciju Božane Weber, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Božane Weber, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-420/05 od 7. marta 2006. godine, rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-637/04 od 22. decembra 2004. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli broj RI-76/02 od 15. marta 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Božana Weber (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Scebrona-SR Njemačka, koju zastupa Amir Omerćehajić, advokat iz Tuzle, podnijela je 23. juna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-420/05 od 7. marta 2006. godine, rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-637/04 od 22. decembra 2004. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj RI-

76/02 od 15. marta 2004. godine.

2. Općinski sud je, odlučujući u vanparničnom postupku po prijedlogu apelantice radi određivanja nosioca stanarskog prava, donio rješenje broj RI-76/02 od 15. marta 2004. godine, kojim je za nosioca stanarskog prava na stanu u Tuzli, sa generalijama kao u izreci rješenja, odredio protivnika predlagača Čedomira Nikolića, bivšeg apelanticinog supruga. Tačkom dva izreke je utvrđeno da apelantici prestaje svojstvo nosica stanarskog prava na predmetnom stanu danom pravosnažnosti rješenja, a tačkom tri izreke rješenja sud je utvrdio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Sud je navedenu odluku zasnovao na odredbi člana 20. stav 1. Zakona o stambenim odnosima utvrdivši da protivnik predlagača nije svojim ponašanjem doprinio poremećaju bračnih odnosa i razvodu braka, da je predmetni stan na korištenje dobio protivnik predlagača, da su njegove potrebe u odnosu na apelanticu veće te da su primanja protivnika predlagača i njegove sadašnje supruge manja u odnosu na apelanticina primanja.

3. Rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-637/04 od 22. decembra 2004. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantice i potvrđeno prvostepeno rješenje Općinskog suda.

4. Odlučujući o apelanticinoj reviziji Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-420/05 od 7. marta 2006. godine, odbio reviziju kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja je navedeno da su, obzirom na utvrđeno činjenično stanje, nižestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su zaključili da u okolnostima predmetnog slučaja egzistiraju činjenice koje daju prednost protivniku predlagača da nakon razvoda braka ostane nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu.

5. Apelantica smatra da je osporenim odlukama redovnih sudova povrijeđeno njeno pravo na dom i pravo na imovinu iz člana II/3.f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske kovencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i člana

1. Prokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelantica vidi u pogrešnoj primjeni odredbi Zakona o stambenim odnosima.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. S obzirom na to da je apelantici 11. aprila 2006. godine uručeno rješenje Vrhovnog suda, broj Rev-420/05 od 7. marta 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 23. juna 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporeno rješenje.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1837/06 (B. W.) | Sudska praksa | Aktio