Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1995/06 (N. M.)

Odluka donesena 16. 07. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1995/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 07. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. jula 2007. godine, u predmetu broj AP-1995/06, rješavajući apelaciju Nermina Mustafića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nermina Mustafića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-486/05 od 25. aprila 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-1009/03 od 2. juna 2004. godine i presude Općinskog suda II Sarajevo, broj P-2267/99 od 5. februara 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Nermin Mustafić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 12. jula 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-486/05 od 25. aprila 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1009/03 od 2. juna 2004. godine i presude Općinskog suda II Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-2267/99 od 5. februara 2003. godine. Apelant je dopunio apelaciju 10. oktobra 2006. godine i 11. aprila 2007. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-2267/99 od 5. februara 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-1009/03 od 2. juna 2004. godine, utvrđeno je da tužiteljica J.M. po osnovu zajedničke tečevine ima pravo svojine u dijelu ½ na porodičnoj kući u Sarajevu, pobliže opisanoj u izreci presude, pa je apelant dužan trpiti da se tužiteljica u katastarskim i zemljišnim knjigama uknjiži kao vlasnik u dijelu ½ na predmetnim nekretninama kada se steknu zakonski uslovi za uknjiženje postojanja nekretnine i upisa stvarnog prava, te da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u visini od 1.500,00 KM u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Sud je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, a koji se odnosio na zahtjev za utvrđenje i diobu zajednički stečenih pokretnih stvari, primio na znanje povlačenje tužbe.

3. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-486/05 od 25. aprila 2006. godine odbacio reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-1009/03 od 2. juna 2004. godine, navodeći da je u ovom predmetu prvostepena presuda donesena 5. februara 2003. godine, dakle u vrijeme kada je na pravnoj snazi i u primjeni bio prethodni Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 42/98 i 3/99), pa se u konkretnom slučaju prema odredbi člana 456. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», broj 53//03) primjenjuje prethodni Zakon o parničnom postupku. Prema odredbi člana 364. stav 3. tog zakona revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 15.000,00 KM. Budući da je u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora koji je tužiteljica navela u tužbi 10.000,00 KM to je Vrhovni sud reviziju apelanta odbacio, primjenom odredbe člana 374. prethodnog Zakona o parničnom postupku, koji se primjenjuje na osnovu odredbe člana 456. stav 1. važećeg zakona odbacio kao nedopuštenu. Vrhovni sud je također ocijenio da u predmetnom sporu nema ni uvjeta za izuzetno odlučivanje o reviziji u smislu člana 237. stav 3. važećeg Zakona o parničnom postupku.

4. Apelant smatra da je osporenim odlukama redovnih sudova povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Prokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-486/05 od 25. aprila 2006. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanata izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-1009/03 od 2. juna 2004. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u apelantovom slučaju revizija neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u konkretnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1009/03 od 2. juna 2004. godine.

8. S obzirom na to da je apelantu presuda Kantonalnog suda uručena 9. jula 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 12. jula 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1995/06 (N. M.) | Sudska praksa | Aktio