Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1780/07 (A. B.)
Odluka donesena 16. 07. 2007.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1780/07
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
16. 07. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica, Hatidža Hadžiosmanović, podpredsjednici, Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 16. jula 2007. godine, u predmetu broj AP-1780/07, rješavajući zahtjev Anisa Bandića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se zahtjev Anisa Bandića za donošenje privremene mjere, kao neosnovan.
OBRAZLOŽENJE
1. Anis Bandić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Rato Runjevac, advokat iz Trebinja, podnio je 18. juna 2007. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-
0-Kž-07-000 045 od 3. aprila 2007. godine i presude Okružnog suda Trebinje (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj K-11/05 od 6. novembra 2006. godine. Apelant je u apelaciji podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obavezao Republiku Srpsku da obezbijedi potpunu sigurnost apelanta u kazneno popravnoj ustanovi.
2. Presudom Okružnog suda broj K-11/05 od 6. novembra 2006. godine apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 14 godina zbog krivičnog djela ubistva iz člana 148 stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske. Apelant je u svojstvu policajca Državne granične službe Bosne i Hercegovine, na radnom mjestu u Organizacionoj jedinici «Hum», bez ikakvog razloga, iz službenog pištolja kojim je bio zadužen, iz neposredne blizine ispalio osam metaka na vođu tima Prodanović Bojana koji je obavljao radne zadatke na svom radnom mjestu, usljed čega je oštećeni, pogođen sa pet metaka u predio srca, grudi i trbuha smrtno stradao na mjesta događaja. Nakon što je oštećeni ubijen, apelanta su, uz primjenu sile, jer je pružao otpor, savladale njegove radne kolege i držale ga vezanog lisicama do dolaska redovnih policijskih organa.
3. Protiv navedene presude Okružnog suda apelant je izjavio žalbu Vrhovnom sudu u kojoj je osporavao prvostepenom presudom utvrđeno činjenično stanje i odluke o kazni i troškovima krivičnog postupka, ukazivao na bitne povrede krivičnog postupka i predložio da se apelant oslobodi od krivične odgovornosti ili da mu se izrekne zatvorska kazna u znatno kraćem trajanju. Odlučujući o žalbama Okružnog tužioca i branioca apelanta Vrhovni sud je presudom broj 118-0-Kž-07-000 045 od 3. aprila 2007. godine odbio kao neosnovane obje žalbe i u cijelosti potvrdio presudu Okružnog suda broj K-11/05 od 6. novembra 2006. godine. U obrazloženju presude Vrhovni sud navodi da je Okružni sud pravilno utvrdio činjenično stanje dajući jasne razloge za činjenice koje je prihvatio kao utvrđene, a zatim pravilno primijenio materijalne propise i pravilno odmjerio izrečenu kaznu zatvora, prethodno cijeneći sve otežavajuće i olakšavajuće okolnosti na strani apelanta. U pogledu stanja uračunljivosti apelanta u momentu izvršenja krivičnog djela, Vrhovni sud smatra da je Okružni sud jasno i određeno, nakon selekcije svih dokaza uz potpuno i jasno obrazloženje, izveo zaključak da je apelant u vrijeme izvršenja krivičnog djela za koje se tereti bio smanjeno sposoban da shvati značaj djela i da upravlja svojim postupcima, ali ne bitno, što ne isključuje njegovu uračunljivost.
4. Nakon prijema navedene odluke Vrhovnog suda apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj ponavlja navode koje je iznosio tokom prvostepenog i drugostepenog postupka smatrajući da su redovni sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje propustivši da cijene sve dokaze i činjenice koje su im bile na raspolaganju i da su pogrešno primijenili materijalno pravo. Tvrdi da nije imao ravnopravan status u toku postupka, jer je sud preferirao dokaze Tužilaštva, a posebno ukazuje na povrede Zakona o krivičnom postupku kada je u pitanju medicinsko vještačenje stanja uračunljivosti apelanta u vrijeme izvršenja krivičnog djela. Naime, apelant smatra da je Okružni sud nesaglasnosti vještaka u pogledu stručnih nalaza stanja uračunljivosti apelanta otklonio samostalno, iako je bio obavezan u smislu zakonskih odredbi ove nesaglasnosti otkloniti vještačenjem putem odgovarajuće ustanove. Također, ukazuje da je apelant zbog neadekvatnih mjera zaštite bio povrijeđen u pritvoru i u psihijatrijskoj klinici Sokolac gdje se nalazio na posmatranju, ne navodeći ko je i pod kojim uslovima nanio povrede apelantu. Smatra da mu je na taj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st 1., 2. i 3. tačka d. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) pravo da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije.
5. Apelant je u apelaciji zahtijevao donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud u interesu apelanta obavezao Republiku Srpsku da obezbijedi njegovu potpunu sigurnost u kazneno-popravnoj ustanovi. U prijedlogu za donošenje privremene mjere apelant nije naveo razloge zbog kojih smatra da je njeno donošenje neophodno, niti je ponudio činjenice i dokaze na osnovu kojih bi se moglo zaključiti da bi nedonošenjem privremene mjere po njega nastupila nenadoknadiva šteta. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je apelant u dva navrata pretrpio lake tjelesne povrede. Prvi put, prilikom pregleda od strane vještaka medicinske struke u Trebinju 19. augusta 2005. godine, konstatovane su povrede za koje je apelant izjavio da su mu nanesene prije pritvaranja, na mjestu gdje je izvršeno ubistvo i to od strane trećih lica. Drugi put, u otpusnom pismu Psihijatrijske klinike u Sokocu navedeno je da je apelant je zadobio lake tjelesne povrede 21. jula 2006. godine od strane drugih pacijenata.
6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
8. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. Apelant traži donošenje privremene mjere, ali iz suštine njegovog zahtjeva proizlazi da se takva privremena mjera treba donijeti tako što bi Ustavni sud naložio Republici Srpskoj da od kazneno-popravne ustanove u kojoj apelant, kao pravosnažno osuđeno lice izdržava kaznu zatvora, zahtijeva da primijeni propise koje je i inače dužna da primjenjuje. Naime, postupanje sa pravosnažno osuđenim licima koja se nalaze na izdržavanju kazne zatvora, obim njihovih prava i obaveza, kao i stepen njihove bezbjednosti uređeni su Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija i Pravilnikom o kućnom redu ustanove. Prema tome, apelant, koji je, kako proizlazi iz dokumentacije priložene u spisu, prije određivanja pritvora, a zatim i u toku trajanja krivičnog postupka, u dva navrata pretrpio lake tjelesne povrede, ali oba puta izvan režima izdržavanja kazne zatvora u kazneno popravnoj ustanovi, ukoliko smatra da u odnosu na njega treba primijeniti posebne mjere bezbjednosti, može zahtjev takve sadržine uputiti kazneno upravnoj ustanovi u kojoj izdržava kaznu zatvora.
10. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim, pa je odlučeno kao u dispozitivu ove doluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović