Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1823/07 (R. D.)

Odluka donesena 16. 07. 2007.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1823/07

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

16. 07. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 16. jula 2007. godine, u predmetu broj AP-1823/07, rješavajući zahtjev Rudolfa Dobnika za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Rudolfa Dobnika za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Rudolf Dobnik (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, kojeg zastupaju Jelena Milić, advokatica iz Foče i Zaim Imamović, advokat iz Goražda podnio je 21. juna 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 015-0-Kž-07-000 011 od 13. marta 2007. godine i presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj K-249/04 od 22. novembra 2006. godine. Apelant je, istovremeno podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud «odložio izvršenje kazne zatvora do odluke o apelaciji».

2. Presudom Osnovnog suda, broj K-249/04 od 22. novembra 2006. godine, koja je potvrđena drugostepenom presudom Okružnog suda, broj 015-0-Kž-07-000 011 od 13. marta 2007. godine, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela-spolno nasilje nad djetetom iz člana 185. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS). Apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a na osnovu člana 62. KZ RS apelantu je izrečena mjera bezbjednosti zabrane obavljanja poziva nastavnika tjelesnog odgoja u trajanju od tri godine, s tim da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja mjere bezbjednosti.

3. Osnovni sud u Foči je rješenjem, broj 094-Su-07-000 404 od 13. juna 2007. godine odbio, kao neosnovanu molbu apelanta koju je podnio 11. juna 2007. godine, radi odlaganja početka izdržavanja kazne zatvora. Istim rješenjem je određeno da je apelant kao osuđeni dužan da se javi na izdržavanje kazne zatvora odmah po pravosnažnosti ovog rješenja, u protivnom izdat će se naredba za prinudno dovođenje. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je sud saslušao vještaka medicinske struke, koji je uvidom u medicinsku dokumentaciju koju je apelant dostavio sudu uz molbu za odlaganje izvršenja kazne zatvora (otpusnica iz bolnice Foča iz 1991. godine otpusnica sa Instituta za kardiovaskularne bolesti Kamenica iz 1992. godine i nalaz kardiologa od 8. juna 2007. godine), konstatirao da se radi «o hroničnom srčanom bolesniku sa obaveznim doživotnim liječenjem. U ovom momentu oboljenje kod osuđenog nije teže akutne prirode. Osuđeni mora uzimati adekvatnu terapiju doživotno i uz kontrolu ljekara». Sud je odbio odlaganje početka izdržavanja kazne zatvora, imajući u vidu član 106. stav 1. tačka 1. Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija («Službeni glasnik RS», br. 64/01) i provedeno vještačenje, da se kod apelanta ne radi o težoj akutnoj bolesti kao jedinom razlogu za odlaganje izvršenja kazne zatvora.

4. Apelant smatra da je donošenjem osporenih presuda povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. i stav tač. 3. a), b) i d) i člana 7. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi o povredi ovih prava odnose se na nepravilnosti vezane za utvrđivanje činjeničnog stanja, jer je kako navodi apelant bio podvrgnut svim mogućim vještačenjima, dok istinitost izjava oštećenih nije provjeravalo niti jedno stručno lice, iako je psiholog to predlagao. Apelant ističe da mu je povrijeđeno i pravo na odbranu, jer sud nije tražio izjašnjenje po izmijenjenoj optužnici, niti je ostavio dovoljno vremena za pripremu odbrane u konkretnom krivičnom predmetu, tvrdeći da opisano krivično djelo u izreci osporene presude nije krivično djelo imajući u vidu da navedene radnje «nisu ostavile nikakve posljedice na oštećene». U vezi s tim redovni sudovi nisu dali objektivno, logično i uvjerljivo obrazloženje za svoje zaključke.

5. U prijedlogu za donošenje privremene mjere apelant je zatražio da Ustavni sud «odloži izvršenje izrečene kazne zatvora do odluke o apelaciji», ističući da je na rješenje Osnovnog suda u Foči izjavio žalbu 14. juna 2007. godine iz razloga «što je njegova molba za odlaganje izvršenja kazne odbijena kao neosnovana i pored nalaza vještaka kardiologa od 8. juna 2007. godine o postojanju teže akutne bolesti».

6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanja jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

8. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvecije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.

10. U konkretnom slučaju, zahtjev za izdavanje privremene mjere je u suštini isti kao i zahtjev koji je apelant podnio Općinskom sudu, radi odlaganja početka izdržavanja kazne zatvora. Apelant Ustavnom sudu nije dostavio ništa novo u odnosu na dokaze koje je prezentirao i Općinskom sudu, a izjavio je i žalbu protiv rješenja Osnovnog suda, broj 094-0-Su-07-000-404 od 13. juna 2007. godine. Osim navoda o kršenju ustavnih prava u sudskom postupku i navedenog postavljenog zahtjeva za donošenje privremene, apelant nije dostavio dovoljno činjenica na osnovu kojih bi Ustavni sud donio privremenu mjeru, kojom bi bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.

11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1823/07 (R. D.) | Sudska praksa | Aktio