Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-801/04 (A. S.)
Odluka donesena 09. 12. 2004.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Krivični postupak
Sastav suda
Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-801/04
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 12. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 801/04,rješavajući apelaciju A. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav
2. tačka 17., člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, sudija Jovo Rosić, sudija, na sjednici, održanoj 9. decembra 2004. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija A. S., podnesena protiv presude
Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-1173/03 od 26. juna 2004. godine ipresude Općinskog suda u Gračanici broj P-19/03 od 10. aprila 2003.godine. Odbacuje se, kao nedopuštena, apelacija A. S. podnesena protivpresude Općinskog suda u Gračanici broj K-85/02 od 14. juna 2002.godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu. Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama
Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
OBRAZLOŽENJE
I - Uvod 1. A. S. (u daljem tekstu: apelantica) iz Stjepan Polja - Deolići, podnijela je 11. septembra
2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protivpresude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1173/03 od 25. juna
2004. godine, presude Općinskog suda u Gračanici (u daljem tekstu: Općinski sud) broj P-19/03od 10. aprila 2003. godine i presude Općinskog suda broj K-85/02 od 14. novembra 2002.godine. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi
Ustavni sud obustavio izvršenje pravosnažne presude Općinskog suda broj P-19/03 od 10. aprila
2003. godine do donošenja odluke o apelaciji. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i učesnika upostupku M. S. (u daljem tekstu: tužiteljica) zatraženo je 14. septembra 2004. godine da dostaveodgovor na apelaciju. 3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 14. oktobra 2004. godine, a tužiteljica 24.septembra 2004. godine. 4. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor tužiteljice je 4. oktobra
2004. godine dostavljen apelantici, a odgovor Kantonalnog suda je dostavljen 20. oktobra 2004.godine. 5. Ustavni sud je donio Odluku broj AP-801/04 od 16. septembra 2004. godine, kojom jeodbijen kao neosnovan zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere. III - Činjenično stanje 6. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelantice i dokumenata predočenih Ustavnomsudu, mogu se sumirati na slijedeći način. 7. Presudom Općinskog suda broj K-85/02 od 14. novembra 2002. godine apelantica je, kaosuokrivljena, proglašena krivom zbog krivičnog djela nanošenja teške tjelesne povrede iz člana
177. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i izrečena joj je uvjetna osuda.
Protiv ove presude apelantica se nije žalila. 8. Nakon toga, presudom Općinskog suda broj P-19/03 od 10. aprila 2003. godine, koja jepotvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-1173/03 od 25. juna 2004. godine, apelantica jeobavezana da tužiteljici isplati na ime naknade nematerijalne i materijalne štete, nastalenanošenjem teške tjelesne povrede, odnosno izvršenjem navedenog krivičnog djela, ukupan iznosod 5.614,50 KM sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. IV - Relevantni propisi 9. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 42/98)relevantne odredbe glase: "Član 12. [...] U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja krivičnog djela i krivičneodgovornosti učinioca vezan za pravosnažnu presudu krivičnog suda kojom se optuženikproglašava krivim." U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list Republike BiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94 i
"Službene novine Federacije BiH", broj 29/03) relevantne odredbe glase: "Član 200. (1) Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životneaktivnosti[...], kao i za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova istraha i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi pravičnu novčanu naknadu,[...] V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije 10. Apelantica se žali da joj je u navedenom krivičnom i parničnom sudskom postupkuprekršeno pravo na pravično suđenje. U prilog tome navodi da je sud "iskonstruirao najprijeokrivljujuću presudu, a potom i presudu o naknadi štete". Dalje, navodi da je ona bolesna i da nijeni bila prisutna događaju kada su tužiteljici nanesene teške tjelesne povrede. 11. Apelantica također ističe da se zbog bolesti nije mogla žaliti protiv presude Općinskog sudabroj K-85/02 od 14. novembra 2002. godine, a nije imala ni novca za plaćanje pravne pomoći.
b) Odgovor na apelaciju 12. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju pobija navode iz apelacije ostajući u cijelosti kodobrazloženja datih u pobijanim presudama. Dalje, navodi da se apelantica nije žalila protivkrivične presude koja je postala pravosnažna, pa je parnični sud po zakonu bio vezan u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti. Također, sud navodi da se apelantica u žalbiprotiv parnične presude nije žalila na osnovicu naknade štete, već da je samo pobijala dosuđenuvisinu štete, smatrajući da postoji podijeljena odgovornost. Konačno, Kantonalni sud smatra danije bilo povreda apelantičinih prava iz člana 6. Evropske konvencije, te je predložio da seapelacija odbije kao neosnovana. 13. Tužiteljica u odgovoru na apelaciju pobija apelaciju i ističe da su i krivični i parničnipostupak provedeni u skladu sa zakonom i da prava apelantice nisu ni na koji način povrijeđena. VI - Dopustivost 14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionunadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbogpresude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 15. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatratiapelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni sviefektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se apelacija podnese u roku od 60 dana od danakada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 16. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke.
Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan daispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. 17. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije u odnosu na presudu Općinskog suda broj K-
85/02 od 14. juna 2004. godine, Ustavni sud je pošao od odredbi člana 15. stav 3. i člana 16. stav
2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda. 18. Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: "Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njomepobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji jekoristio". Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi: "Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;". 19. U konkretnom slučaju, apelantica nije izjavila žalbu protiv presude Općinskog suda broj K-
85/02 od 14. juna 2004. godine, iako je za to imala zakonsku mogućnost, pa je ta presuda postalapravosnažna. Prema tome, za razmatranje apelacije u odnosu na ovu presudu nije ispunjen uvjetiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu. 20. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojimaće se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelantica nije iscrpila pravne lijekove mogućepo zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 21. Predmet osporavanja apelacijom je i Presuda Kantonalnog suda broj Gž-1173/03 od 25.juna 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Ovupresudu apelantica je primila 2. augusta 2004. godine, a apelaciju je podnijela 11. septembra
2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnogsuda. Osim toga, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika
Ustavnog suda. 22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana
16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovomdijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
23. Iako apelantica to eksplicitno ne navodi, proizlazi da se apelacijom žali na povredu prava napravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropskekonvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija).
24. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovogčlana, što uključuje: (...)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sakrivičnim postupkom. 25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivičneoptužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom rokupred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]" 26. Ustavni sud zapaža da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na naknadu štete, dakle napredmet građansko-pravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prematome, Ustavni sud mora preispitati da li je spor pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijevačlan 6. stav 1. Evropske konvencije. 27. Mada apelantica to eksplicitno ne navodi u svojoj apelaciji, proističe da se žali nanepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u pobijanomsudskom postupku. 28. Ustavni sud napominje da nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na kojisu nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudovakrše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešnoprimjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očiglednoproizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povredeosnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27.juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03). 29. Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Evropski sud zaljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv [panije, presuda od 6. decembra 1988.godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda, broj U 63/01 od 27. juna 2003.godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03). 30. Ustavni sud konstatira da je nakon krivičnog postupka tužiteljica podnijela tužbu zanaknadu štete protiv apelantice, temeljeći tužbeni zahtjev na pravosnažnoj krivičnoj presudi.
Stoga, prvostepeni sud u parničnom postupku nije uzeo u obzir prigovor podijeljeneodgovornosti, koji je apelantica istakla, budući da je sud u parničnom postupku, u pogledupostojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti, vezan pravosnažnom presudom donesenom ukrivičnom postupku. 31. Ispitujući dalje ovaj postupak, Ustavni sud zaključuje da su u obje pobijane presudenavedeni svi potrebni razlozi i data detaljna obrazloženja. Također, Ustavni sud smatra da jeapelantica, bez obzira što je hronična bolesnica, imala mogućnost da iznese i brani svojeargumente pred nadležnim sudovima tokom cijelog postupka i to na dvije sudske instance punejurisdikcije, a imala je i advokata. Sudovi su u potpunosti proveli postupak u cilju utvrđivanjačinjeničnog stanja, a apelantica nije osporila nijednu procesnu radnju u postupku donošenjapobijanih odluka. Čak se i njena žalba protiv prvostepene presude odnosila samo na zahtjev zautvrđivanje podijeljene odgovornosti sa tužiteljicom, a ne na procesne povrede. 32. Na osnovu izloženog Ustavni sud zaključuje da se, u konkretnom slučaju, način na koji su iprvostepeni i drugostepeni sud tumačili pozitivno-pravne propise ne može smatrati proizvoljnim,te stoga ne predstavlja kršenje ustavnih prava apelantice. Osim toga, ne postoje drugi elementikoji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan. 33. Uzimajući u obzir dojam koji ostavlja postupak kao cjelina, Ustavni sud zaključuje da ukonkretnom predmetu nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6.stav 1. Evropske konvencije. VIII - Zaključak 34. Ustavni sud zaključuje da nema povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6.stav 1. Evropske konvencije kada se apelant žali samo na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ipogrešnu primjenu materijalnog prava u sudskim postupcima, ukoliko ne postoje drugi elementikoji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan. 35. Na osnovu člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda,
Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 36. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne iobavezujuće. Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić