Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1375/06 (R. Đ.)

Odluka donesena 13. 09. 2007.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1375/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-1375/06, rješavajući apelaciju Rodoljuba Đukanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rodoljuba Đukanovića podnesena protiv presude Okružnog suda Bijeljina, broj Gž-533/05 od 27. februara 2006. godine, i presude Osnovnog suda Srebrenica, broj Rs-110/04 od 12. maja 2005. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Rodoljub Đukanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bratunca, podnio je, 10. maja 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv presude Okružnog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-533/05 od 27. februara 2006. godine, i presude Osnovnog suda Srebrenica (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs- 110/04 od 12. maja 2005. godine.

2. Odlukom Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Odluka OHR), broj 240/04 od 29. juna 2006. godine, apelant je smjenjen sa funkcije člana Glavnog odbora Srpske Demokratske Stranke i poslanika u Narodnoj Skupštini Republike Srpske, a istovremeno mu je zabranjeno obavljanje svake službene, izborne ili imenovane funkcije. Na osnovu navedene odluke Telekomunikacije RS a.d. iz Banja Luke (u daljnjem tekstu: tuženi) su rješenjem, broj 1-01-5572/04 od 15. jula 2004. godine, utvrdile da apelantu prestaje ugovor o radu i radni odnos sa danom 30. juni 2004. godine, te da prestanak ugovor o radu traje privremeno, dok traju mjere prema apelantu, izrečene Odlukom OHR-a. Nakon što je apelant protiv rješenja tuženog izjavio žalbu, tuženi je rješenjem, broj 1-01-5572-2/04 od 27. augusta 2004. godine, njegovu žalbu odbio kao neosnovanu.

3. Nezadovoljan ishodom drugostepenog postupka, apelant je tužbom Osnovnom sudu protiv tuženog pokrenuo radni spor za poništenje rješenja tuženog o prestanku njegovog radnog odnosa i vraćanja na posao. Osnovni sud je donio presudu, broj Rs-110/04 od 12. maja 2005. godine, kojom je apelantov tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Osnovni sud je u obrazloženju presude naveo da je apelantu radni odnos prestao na osnovu Odluke OHR-a koja je iznad pozitivnog radnog zakonodavstva Republike Srpske, a ne na osnovu odluke tuženog, pa je usljed toga njegov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Međutim, i pored toga što je odbijen tužbeni zahtjev apelanta, Osnovni sud je tuženom nalažio da apelanta vrati na posao i isplati mu plate i ostala lična primanja po osnovu radnog odnosa, od 30. juna 2004. pa do vraćanja na posao.

4. Okružni sud je presudom, broj Gž-533/05 od 27. februara 2006. godine, uvažio žalbu tuženog, a žalbu apelanta je odbio kao neosnovanu, te je preinačio osporenu presudu tako što je tužbeni zahtjev apelanta odbijen kao neosnovan i u djelu u kojem je naloženo tuženom da apelanta vrati na posao i isplati mu plate i ostala lična primanja po osnovu radnog odnosa, od 30. juna 2004. pa do vraćanja na posao. U obrazloženju presude Okružni sud navodi da se proturječnost izreke presude Osnovnog suda logično-pravnim tumačenjem može prihvatiti kao odbijanje tužbenog zahtjeva apelanta u cijelosti i da je kao takva, na način kako je izreka presude preinačena, zasnovana na pravilnim činjeničnim i pravnim razlozima. Nadalje, smatra Okružni sud, rješenje tuženog o prestanku radnog odnosa apelanta je deklaratornog karaktera, a zasnovano na Odluci OHR-a, broj 240/04 od 29. juna 2004. godine, koja je obavezujućeg karaktera, pa su stoga razlozi žalbe apelanta bez uticaja na zakonitost i pravilnost prvostepene presude.

5. Apelant je po prijemu navedene presude Okružnog suda podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj ponavlja činjenice i navode o povredi njegovih prava koje je iznosio u toku prvostepenog i drugostepenog postupka pred redovnim sudovima. Nadalje, apelant ističe da Visoki Predstavnik nije sud, a donosi odluke koje su zapravo presude, jer je u jednoj instituciji i pojedincu spojena zakonodavna, izvršna i sudska vlast, što je bez presedana, jer je Visoki predstavnik zapravo samo politički organ koji nema prava da oduzima, ograničava ili suspenduje ljudska prava..Ukazuje da je postupak u kojem je donesena Odluka OHR-a bio potpuno netransparentan, da mu nije omogućeno da učestvuje u postupku u kojem je donesena navedena Odluka, niti mu je dozvoljeno da je osporava bilo kakvim pravnim lijekom. Smatra da su mu na taj način povrijeđena sljedeća prava: pravo na primjenu demokratskih načela iz člana I/2 Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na ljudska prava iz člana II/1 i člana 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo lica da ne bude podvrguto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajučem postupanju ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na pravni poredak i nadležnost institucija iz člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. Ujedno, apelant je naveo da je protiv presude Okružnog suda, broj Gž-533/05 od 27. februara 2006. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) i da je postupak revizije u toku.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;»

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. Prema obavještenju, koje je Ustavni sud dobio od Vrhovnog suda, Vrhovni sud je zaprimio reviziju apelanta 12. maja 2006. godine, i po istoj reviziji nije donesena odluka. Slijedi, da je apelacija preuranjena.

9. Ustavni sud podsjeća na relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku:

Član 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», broj 53/03) glasi: «Član 237.

(1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

(2)Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

(3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1375/06 (R. Đ.) | Sudska praksa | Aktio