Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1509/06 (S. T.)

Odluka donesena 13. 09. 2007.

  • Revizija
  • Naknada štete
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1509/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-1509/06, rješavajući apelaciju Slavka Todorovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slavka Todorovića podnesena protiv presude Kantonalnog suda Tuzla, broj Gž-329/04 od 27. februara 2006. godine, i presude Općinskog suda Gračanica, broj P-

406/03 od 30. decembra 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Slavko Todorović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je, 26. maja 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-329/04 od 27. februara 2006. godine, i presude Općinskog suda Gračanica (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-406/03 od 30. decembra 2003. godine.

2. Apelant je Općinskom sudu podnio tužbu protiv Općine Gračanica i D.D. «Šume TK Kladanj» (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete u visini od 200.000,00 KM, kolika je i naznačena vrijednost spora u tužbi Apelant je zahtjevao da mu tuženi naknade materijalnu štetu koja je tokom rata usljed sječe i uništavanja nastala na šumi u njegovom vlasništvu. S obzirom da apelant, po ocjeni Općinskog suda, nije dokazao da je njegova devastirana šuma bila stavljena pod upravu tuženih, kao i da nema propisa koji regulišu ko i kada odgovara za ratnu štetu, tužbeni zahtjev apelanta je odbijen kao neosnovan presudom Općinskog suda, broj P-406/03 od 30. decembra 2003. godine.

3. Protiv navedene presude Općinskog suda apelant je izjavio žalbu Kantonalnom sudu. U žalbi je istakao da devastacija njegove šume i dalje traje i da u smislu člana 180. Zakona o obligacionim odnosima tuženi imaju obavezu da zaštiti njegovu imovinu, jer je šteta nastupila usljed toga što je tokom ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini, kao pripadnik srpske nacionalnosti, morao da napusti svoju imovinu i odseli se u Republiku Srpsku. Tvrdi da je za nastalu štetu doznao tek kada mu je nakon okončanja ratnih dejstava vraćena imovina.

4. Kantonalni sud je presudom, broj Gž-329/04 od 27. februara 2006. godine, odbio, kao neosnovanu, žalbu apelanta i u cjelosti potvrdio prvostepenu presudu. U obrazloženju presude Kantonalni sud konstatuje da apelant pogrešno ukazuje na odredbu člana 180. Zakona o obligacionim odnosima, jer ova odredba propisuje odgovornost za nastalu štetu usljed terorističkih akata, javnih manifestacija ili demonstracija, a da predmetna šteta nije nastala u takvim okolnostima.

5. Nezadovoljan ishodom postupka pred redovnim sudovima, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj ponavlja navode koje je iznosio tokom prvostepenog i drugostepenog postupka i ukazuje da je u osporenim odlukama redovnih sudova pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primjenjeno materijalno pravo. Apelant se nije direktno pozvao na povrede njegovih prava zaštićenim Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ali iz dokumentacije priložene u spsu i iz navoda apelacije proizlazi da ukazuje na povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Zadatak Ustavnog suda u konkretnom slučaju je, prvo, da utvrdi koja je konačna odluka, da li su iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi i da li je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano u članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.

10. U konkretnom slučaju, Kantonalni sud je presudom, broj Gž-329/04 od 27. februara 2006. godine, odbio kao neosnovanu žalbu apelanata izjavljenu protiv presude Općinskog suda, broj P-

406/03 od 30. decembra 2003. godine. U tužbi, prvostepenoj presudi Općinskog suda i presudi Kantonalnog suda je navedena vrijednost spora od 200.000,00 KM, dakle vrijednost veća od predviđenog limita od 10.000,00 KM do kojeg se revizija u načelu ne može razmatrati, pa je u smislu postojećih odredbi Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine dopuštena revizija protiv drugostepene presude. Apelant je naznačio u apelaciji da je drugostepenu presudu Kantonalnog suda, broj Gž-329/04 od 27. februara 2006. godine, primio 28. marta 2006. godine, a kako je apelaciju Ustavnom sudu podnio 26. maja 2006. godine, slijedi da je apelant propustio da prije podnošenja apelacije, u zakonu predviđenom roku od 30 dana od dana prijema drugostepene presude Kantonalnog suda izjavi reviziju u parničnom postupku.

11. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1509/06 (S. T.) | Sudska praksa | Aktio