Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2236/07 (M. B.)
Odluka donesena 13. 09. 2007.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2236/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 09. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-2236/07, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mehmeda Bećirevića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Zenica, broj 004-0-Gž-07-
000 675 od 12. jula 2007. godine, i rješenja Općinskog suda Zavidovići , broj I-227/05 od 9. februara 2007. godine., zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mehmed Bećirević (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ramo Ajkić, advokat iz Zenice, podnio je, 2. augusta 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda Zenica (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-
0-Gž-07-000 675 od 12. jula 2007. godine, i rješenja Općinskog suda Zavidovići (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-227/05 od 9. februara 2007. godine. Apelant je u apelaciji podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio dio postupka izvršenja po rješenju o izvršenju Općinskog suda, broj I-227/05 od 9. februara 2007. godine, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o podnesenoj apelaciji.
2. Rješenjem Općinskog suda, broj I-227/05 od 9. februara 2007. godine, naloženo je apelantu da se u skladu sa utvrđenom obavezom ponaša tako da na nekretnini čiji je vlasnik, tražiteljima izvršenja omogući nesmetano korišćenje prava stvarne služnosti puta kolskog prolaza, u skladu sa izvršnom presudom tog suda, broj P-739/00 od 20. marta 2001. godine, i izvršnim rješenjem o izvršenju istog suda, broj I-31/02 od 12. marta 2002. godine, tako što će ukloniti željeznu kapiju, koju je postavio na početnom djelu predmetnog puta, na mjestu spajanja tog puta i lokalnog nekategorisanog puta pod uglom od 90 stepeni, čime je tražioce izvršenja onemogućio u korišćenju kolskog prolaza, sve u roku od osam dana od prijema rješenja.
3. Protiv navedenog rješenja Općinskog suda apelant je izjavio žalbu Kantonalnom sudu u kojoj je isticao povrede odredaba izvršnog postupka i utvrđeno činjenično stanje. Apelant je tvrdio da je rješenje Općinskog suda koje osporava, suprotno izvršnoj presudi Općinskog suda, broj P-739/00 od 20. marta 2003. godine, kojom je utvrđeno pravo kolskog prolaza u korist tražitelja izvršenja u širini od tri metra. Obzirom da je, kako tvrdi apelant, tražiteljima izvršenja već obezbjedio prolaz kolskim putem u širini od tri metra, uklanjanjem i željezne kapije koja se nalazi na preostalom djelu kolskog puta, a koju je postavio apelant, tražitelji izvršenja bi dobili prolaz u širini od šest metara što je suprotno i samoj navedenoj izvršnoj presudi. Nadalje, navodi da bi uklanjanjem željezne kapije bilo povrijeđeno njegovo pravo na imovinu.
4. Kantonalni sud je rješenjem, broj 004-0-Gž-07-000 675 od 12. jula 2007. godine, odbio žalbu apelanta kao neosnovanu i u cjelosti potvrdio prvostepeno rješenje Općinskog suda, broj I-227/05 od 9. februara 2007. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud navodi da je Općinski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i da je na licu mjesta u prisustvu stranaka odredio pravac prostiranja prolaza po širini kolskog puta saglasno izvršnoj presudi. Obzirom da su nakon toga tražioci izvršenja pismenim podnescima obavjestili sud da ih apelant ometa u korišćenju kolskog prolaza, Općinski sud se uvidom na licu mjesta uvjerio da je apelant postavio veću količinu kamena i granja na pravac prostiranja puta, a drugi dio zagradio željeznom kapijom, pa je pravilno naložio uklanjanje željezne kapije kako bi tražiocima izvršenja omogućio nesmetano korišćenje kolskog puta.
5. Nakon prijema navedene odluke Kantonalnog suda, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj ponavlja navode koje je iznosio tokom drugostepenog postupka, ističući da su redovni sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje propustivši da brižljivo cijene sve dokaze i činjenice koje su im bile na raspolaganju i da su proizvoljno primjenili propise. Smatra da mu je na taj način povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Predlaže da Ustavni sud zbog povrede prava na imovinu ukine rješenje Kantonalnog suda, broj 004-0-
Gž-07-000675 od 12. jula 2007. godine, i rješenje Općinskog suda, broj I-227/05 od 9. februara 2007. godine, a zatim navedenim sudovima naloži da ponovo odlučuju u ovom predmetu izvršenja.
6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
7. Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».
8. S obzirom da je apelant osporio rješenje Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-07-000675 od 12. jula 2007. godine, i rješenje Općinskog suda, broj I-227/05 od 9. februara 2007. godine, Ustavni sud će dopustivost predmeta apelacije ispitati u odnosu na navedena rješenja. Ova rješenja su donesena u izvršnom postupku, na temelju pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda, broj P-739/00 od 20. marta 2001. godine, kojom je utvrđeno da je apelant dužan tražiocima izvršenja obezbjediti nesmetano korištenje stvarne služnosti kolskog prolaza u širini od tri metra preko nekretnine čiji je vlasnik. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li predmetni izvršni postupak utiče, neovisno od pravosnažne presude Općinskog suda, broj P-739/00 od 20. marta 2001. godine, na apelantova imovinska prava u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz. Evropsku konvenciju.
9. U konkretnom slučaju osporena rješenja o izvršenju Kantonalnog i Općinskog suda donesena su nakon parničnog postupka između apelanta i tražioca izvršenja koji je okončan pravosnažnom i izvršnom presudom Općinskog suda. Navedenom presudom utvrđeno je da je apelant dužan da tražiocima izvršenja obezbjedi nesmetano korištenje stvarne služnosti kolskog prolaza u širini od tri metra preko nekretnine čiji je vlasnik. Obzirom da apelant nije udovoljio obavezi iz navedene presude, kao ni po rješenju o izvršenju Općinskog suda, broj I-31/02 od 12. marta 2003. godine, tražioci izvršenja su zahtjevali prinudno izvršenje.
10. Povodom takvog zahtjeva Općinski sud je utvrdio da je u toku izvršnog postupka postavljanjem željezne kapije, većeg kamenja i drva, apelant onemogućio tražioce izvršenja da koriste kolski prolaz preko njegove nekretnine saglasno pravosnažnoj i izvršnoj presudi, pa je osporenim rješenjima apelantu naložio uklanjanje željezne kapije sa pravca prostiranja kolskog prolaza za tražioce izvršenja. Prema tome, izvršni postupak u kojem su donesena osporena rješenja Kantonalnog i Općinskog suda, imala su za cilj isključivo provođenje pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda donesene u parničnom postupku, u kojem je odlučivano o pravu tražioca izvršenja na kolski prolaz preko parcele apelanta i njegovu obavezu da im taj prolaz omogući
11. Apelant navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju praksu u predmetu, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine, gdje je konstatovao da se izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa su apelantovi navodi i u pogledu kršenja prava na imovinu takođe odbačeni kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Ustavni sud smatra da se praksa iz predmeta, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine, može primjeniti i u konkretnom slučaju. Pored toga, iz činjeničnog stanja kojeg su utvrdili redovini sudovi, a za čije preispitivanje Ustavni sud nije nadležan, osim u slučaju ako se tako utvrđeno činjenično stanje ne doima očigledno proizvoljnim, proizilazi da je apelant postavljanjem sporne željezne ograde onemogućio tražiteljima izvršenja korištenje kolskog prolaza u širini od tri metra, te je na taj način, suštinski, postupio suprotno pravosnažnoj presudi Osnovnog suda kojom mu je ta obaveza nametnuta. Stoga, radi se o imovini koju je apelant upotrijebio u cilju onemogućavanja izvršenja pravosnažne presude, tj. izvršenja pravde konstituisane tom presudom, o čijem se izvršenju u konkretnom predmetu i radi. Stoga, Ustavni sud smatra da takva imovina apelanta ne može uživati zaštitu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i da se ovi navodi apelacije moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović