Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-429/06 (D. S.)

Odluka donesena 13. 09. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-429/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP- 429/06, rješavajući apelaciju Džemala Smajkana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Džemala Smajkana, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-689/04 od 13. decembra 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-914/04 od 14. jula 2004. godine i presude Općinskog suda u Kaknju, broj P-525/01 od 15. aprila 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Džemal Smajkan (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, kojeg zastupa Senija Poropat, advokatica iz Sarajeva, podnio je 27. februara 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-689/04 od 13. decembra 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-914/04 od 14. jula 2004. godine i presude Općinskog suda u Kaknju (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-525/01 od 15. aprila 2004. godine,

2. Presudom Općinskog suda, broj P-525/01 od 15. aprila 2004. godine, utvrđeno je da je apelant otac mldb. tužioca Ferhatović Arnesa iz Kaknja, kojeg je u Zenici 2. maja 1999. godine, rodila tužiteljica, njegova majka Ferhatović Meliha, te ga obavezao da na ime doprinosa za izdržavanje mldb. tužioca plaća mjesečno 30% od plaće ili svakog drugog primanja kojeg ostvari počev od pravosnažnosti presude, pa dok za to postoje zakonski uslovi, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 690,00 KM.

3. Odlučujući o žalbi apelanta, Kantonalni sud je donio presudu broj Gž-914/04 od 14. jula 2004. godine, kojom žalbu apelanta odbija i prvostepenu presudu potvrđuje.

4. Protiv drugostepene presude, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem broj Rev-689/04 od 13. decembra 2006. godine reviziju odbacio. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da apelant revizijom pobija drugostepenu presudu donesenu u sporu iz odnosa roditelja i djeteta, pa je pozivajući se na odredbu člana 286. Porodičnog zakona FBiH („Službene novine FBiH“, broj 35/05), kojim je propisano da revizija protiv presude donesene u drugom stepenu u sporu iz člana 272. tog zakona nije dopuštena, te zaključio da je revizija u konkretnom slučaju nedopuštena u smislu navedenog člana. Dalje, Vrhovni sud je ispitao i dopuštenost revizije po članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem dekstu: ZPP), ali je zaključio da se dopuštenost revizije po članu 237. stav 3. ZPP odnosi samo na sporove koji potiču iz pravne oblasti kojima zakonodavac u posebnom zakonu nije isključio pravo na reviziju, kao što je to u konkretnom slučaju (član 286. važećeg Porodičnog zakona).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;» 6 Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u konkretnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. 7 Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8 Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-689/04 od 13. decembra 2006. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj Gž-914/04 od 14. jula 2004. godine. 9 S obzirom na to da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju 20. avgusta 2004. godine, Ustavni sud konstatuje da je navedena presuda Kantonalnog suda apelantu uručena do ovog datuma, a s obzirom da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. februara 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

10 Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 11 U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-429/06 (D. S.) | Sudska praksa | Aktio