Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-865/06 (D. G.)

Odluka donesena 13. 09. 2007.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-865/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-865/06, rješavajući apelaciju Dinka Galića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1 i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dinka Galića podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj U-45/05 od 24.

novembra 2005. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, broj 05-050-01-466/05 od 3. maja 2005. godine i zaključka Odsjeka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Derventa, broj 05-050-14-145/02 od 26. septembra 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Dinko Galić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Gordana Damjanović, advokatica iz Dervente, podnio je 15. marta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-45/05 od 24. novembra 2005. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05-050-01- 466/05 od 3. maja 2005. godine i zaključka Odsjeka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Derventa (u daljnjem tekstu: Odsjek), broj 05-050-14-145/02 od 26. septembra 2003. godine.

2. Zaključkom Odsjeka, broj 05-050-14-145/02 od 26. septembra 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva, broj 05-050-01-466/05 od 3. maja 2005. godine, odbačen je zahtjev apelanta za vraćanje u posjed stana u Derventi, zbog neblagovremenosti.

3. Presudom Okružnog suda, broj U-45/05 od 24. novembra 2005. godine, odbijena je kao neosnovana tužba apelanta protiv rješenja Ministarstva broj 05-050-01-466/05 od 3. maja 2005. godine. U obrazloženju presude Okružni sud navodi da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog upravnog akta utvrđeno je apelant prvostepenom organu tuženog podnio zahtjev za povrat stana 27. februara 2002. godine. Također je utvrđeno da je predmetni stan useljen 10. juna 1997. godine, nakon što je saniran vlastitim sredstvima privremenog korisanika V. M., a potom je i zgrada sanirana 1999. godine sredstvima kredita Svjetske banke. Stoga je ocjenjeno da se predmetni stan ne može smatrati oštećenim ili uništenim stanom u smislu člana 32. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine («Službeni glasnik RS», broj 65/01), niti se na konkretni stan može primjeniti rok za podnošenje zahtjeva za povrat u posjed stanova koji su oštećeni i uništeni, propisan članom 32. stav 2. navedenog zakona, tj. šest mjeseci računajući od 29. decembra 2001. godine, kao dana stupanja na snagu navedenog zakona, obzirom da je predmetni stan bio obnovljen i useljen od strane privremenog korisnika juna mjeseca 1997. godine. Kako je predmetni stan bio saniran i u funkciji na dan 19. april 2000. godine, odnosno 19. juni 2000. godine, do kojih rokova su se mogli podnositi zahtjevi za povrat u posjed stana kod Odsjeka i Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica, Okružni sud je zaključio da je prvostepeni organ postupio pravilno kad je odbacio apelantov zahtjev za povrat u posjed stana kao neblagovremen, a da je isto tako pravilno postupio tuženi organ kad je odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu.

4. U apelaciji se navodi da su osporenim odlukama povrijeđena prava apelanta na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelant je Odsjeku podnio zahtjev za vraćanje stana u posjed, koji je zaključkom od 26. septembra 2004. godine, odbacio apelantov zahtjev kao neblagovremen. Ovakav zaključak potvrdilo je i Ministarstvo, odbijajući apelantovu žalbu kao neosnovanu. Apelant je pred Okružnim sudom tužbom pokrenuo spor protiv Ministarstva, radi poništenja rješenja od 3. maja 2005. godine. Okružni sud je odlučujući o tužbi donio presudu, broj U-45/05 od 24. novembra 2006. godine, kojom je tužbu odbio, ističući u obrazloženju presude da je zahtjev za povrat stana podnesen po proteku prekluzivnog roka pa je stav upravnih organa koji su odlučivali o zahtjevu za povrat zakonit i pravilan. Iz navedenog proizilazi da presuda Okružnog suda na koju se apelant žali, nije presuda o meritumu apelantovog zahtjeva, jer je navedenom presudom samo odlučeno da li su zakonite ili ne procesne odluke upravnih organa kojima je apelantov zahtjev za povrat stana odbačen kao neblagovremen.

8. Dakle, nadležni organi uprave i redovni sud u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog zahtjeva za povrat stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se meritorno raspravljalo pitanje apelantovog prava na povrat u posjed predmetnog stana, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat stana u posjed, tj. iscrpiti pravne lijekove (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpio pravne lijekove (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06, od 15. februara 2007. godine).

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-865/06 (D. G.) | Sudska praksa | Aktio