Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-185/06 (Z. J.)

Odluka donesena 13. 09. 2007.

  • Zloupotreba prava na podnošenje apelacije
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-185/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-185/06, rješavajući apelaciju Zvonimira Jelića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 7. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zvonimira Jelića podnesena zbog nedonošenja presude u predmetu Općinskog suda u Širokom Brijegu, broj P-111/94, zbog toga što je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Zvonimir Jelić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, podnio je, 25. januara 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja presude u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-111/94.

2. Apelant je podnio tužbu tadašnjem Osnovnom sudu u Širokom Brijegu protiv tuženih «Croatia osiguranje» d.d. Zagreb - Filijala Split i Dragana Buhača iz Širokog Brijega, radi solidarne naknade štete povodom prometne nezgode. Tužba je u sudu zaprimljena 20. juna 1994. godine i registrirana pod brojem P-111/94. Apelant tvrdi da po navedenoj tužbi sud nije postupio, niti je održao ijedno ročište, iako je on više puta urgirao da se u predmetu zakaže ročište.

3. Postupajući po zahtjevu Ustavnog suda, Općinski sud u Širokom Brijegu dostavio je, 30. aprila 2007. godine, predmetni spis Ustavnom sudu na uvid sa odgovorom na apelaciju.

4. Iz dokumentacije spisa predmeta, broj P-111/94, proizilazi da je tadašnji Osnovni sud u Širokom Brijegu donio presudu zbog izostanka, broj P-111/94 od 21. septembra 1994. godine, kojom je usvojen apelantov tužbeni zahjtev. Rješenjem Višeg suda u Mostaru, broj Gž-186/95 od 29. septembra 1995. godine, ukinuta je Presuda zbog izostanka, broj P-111/94 od 21. septembra 1994. godine, u odnosu na prvotuženu i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Na raspravi održanoj 18. jula 2002. godine pred Općinskim sudom apelant je povukao tužbu u odnosu na drugotuženog Dragana Buhača. Nakon toga, Općinski sud je donio presudu, broj P-1/96 od 13. novembra 2002. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanta za naknadu štete.

5. Navedenu presudu broj P-1/96 tuženi je primio 28. januara 2003. godine, a apelant 4. februara 2003. godine, o čemu svjedoče potpisane dostavnice o prijemu navedene presude, pohranjene u spisu predmeta. Budući da parnične stranke, pa niti apelant, nisu uložile žalbu u roku od petnaest dana od prijema presude, na presudu je stavljena klauzula pravomoćnosti od 24. februara 2003. godine.

6. U odgovoru na apelaciju od 30. aprila 2007. godine predsjednik Općinskog suda je predložio da se apelacija kao očigledno neutemeljena odbije.

7. Apelant u apelaciji tvrdi da Općinski sud nije postupao po njegovoj tužbi u predmetu broj P-111/94, iako je više puta tražio da sud zakaže ročište u navedenom predmetu. Smatra da je zbog toga povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku, zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvenvije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 7. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 7. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 7. apelant je zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije;»

9. Ustavni sud konstatira da je u konkretnom predmetu donesena pravomoćna presuda Općinskog suda, broj P-1/96 od 13. novembra 2002. godine, koju je apelant primio 4. februara 2003. godine, zbog čijeg je nedonošenja, navodno, apelant i podnio apelaciju. I pored toga što je svjestan činjenice da je Općinski sud donio navedenu presudu, jer mu je presuda uručena u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu tvrdeći da u konkretnom predmetu sud nije poduzeo niti jednu radnju po njegovoj tužbi.

10. Prema svemu navedenom, Ustavni sud zaključuje da je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 7. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-185/06 (Z. J.) | Sudska praksa | Aktio