Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1523/06 (R. V.)

Odluka donesena 13. 09. 2007.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1523/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-1523/06, rješavajući apelaciju Rajka Vasilja, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rajka Vasilja podnesena protiv Presude Kantonalnog suda Široki Brijeg, broj 008-0- Gž-06-000 064 od 20. marta 2006. godine, i Presude Općinskog suda Široki Brijeg, broj P-757/03 od 15. novembra 2005. godine, jer je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Rajko Vasilj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Odvjetnički ured Sesar-Ćurić iz Mostara, podnio je, 29. maja 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 008-0-Gž-06-000 064 od 20. marta 2006. godine.

2. Općinski sud u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je Presudom, broj P- 757/03 od 15. novembra 2005. godine, koja je potvrđena osporenom presudom Kantonalnog suda, broj 008-0-Gž-06-000 064 od 20. marta 2006. godine, naložio apelantu da J.P. Elektroprivreda HZ HB d.o.o. Mostar, DEE ŽZH Grude (u daljnjem tekstu: tužitelj), na ime neovlašteno potrošene električne energije, plati 3.033,49 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15. januara 2003. godine, pa do konačne isplate, sve u roku od 30 dana. Apelantu je takođe naloženo da tužitelju plati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.218,00 KM.

3. Prvostepeni sud je u obrazloženju presude naveo da je u toku postupka izveo dokaz uvidom u zapisnik o kontroli mjernog mjesta i priključka od 11. decembra 2002. godine, obračun neovlaštene potrošnje električne energije od 17. decembra 2002. godine, izveo dokaz saslušanjem svjedoka, kao i dokaz elektro vještačenje. Sud je ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka da je apelant izvio jedan mjerni most na električnom brojilu usljed čega se nije registrirala potrošnja električne energije, te je time neovlašteno trošio električnu energiju mimo mjernog uređaja. Ovu činjenicu potvrđuje i nalaz i mišljenje vještaka elektro struke profesora dr. Alije Muharemovića, čijem nalazu i mišljenju je sud poklonio vjeru kao stručnom, objektivnom i potpunom. U vezi nalaza i mišljenja vještaka dipl. inženjera Mladena Orlovića iz Mostara, sud je zaključio da je nejasan i nepotpun, protivan pravilima logičkog zaključivanja i iskustva, te neodređen u bitnoj činjenici da li je bilo neovlaštene potrošnje električne energije. Sud je na ročištu za glavnu raspravu pozvao navedenog vještaka da da razumljiv i potpun nalaz i mišljenje i nakon što on to nije učinio, sud je odredio novog vještaka profesora dr. Aliju Muharemovića. Obračun neovlašteno potrošene električne energije izvršen je na način propisan Općim uvjetima za isporuku električne energije, a u vezi sa čl. 59. i 91. Zakona o električnoj energiji («Službene novine FBiH» broj 41/02).

4. Apelant smatra da mu je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustav Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da mu je ovo pravo prekršeno zato što sud nije sa jednakom pažnjom cijenio dokaze koji idu u korist apelanta, odnosno presuda je neobjektivna i proizvod različitog pristupa parničnim strankama. Tokom postupka provedena su dva vještačenja, sud je poklonio vjeru nalazu vještaka na kojem tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, odbacujući nalaz koji je rađen za potrebe istog postupka od vještaka Orlovića, koji je stručno i objektivno dao činjeničnu ocjenu. Apelant dalje navodi da drugostepeni sud odbijajući žalbu apelanta, nije obrazložio svoj stav o neprihvatanju nalaza vještaka Orlovića, što predstavlja povredu odredaba Zakona o parničnom postupku.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

7. Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

« 2. Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije »žrtva« kršenja Ustavom zaštićenih prava tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno».

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine i Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 640/04 od 13. septembra 2005. godine i Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava.

9. Nezadovoljstvo apelanta osporenim odlukama, u konkretnom slučaju, ne pokreće samo po sebi pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije. Budući da iz navoda apelacije proizilazi da apelant povredu svojih ustavnih prava između ostalog vidi u tome što su redovni sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pravo Ustavni sud podsjeća na svoj stav da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, nije zadatak ovih sudova da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, te da li odluke redovnih sudova krše ustavna prava (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine).

10. U kontekstu navedenog, budući da su redovni sudovi dovoljno jasno i iscrpno obrazložili svoje odluke primjenjujući relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, Ustavni sud nije pronašao ništa što bi ukazivalo da su materijalno pravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na štetu apelanta, niti je pronašao elemente koji bi ukazivali na procesnu nepravičnost prilikom vođenja ovog postupka. Ovo osobito imajući u vidu da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u žalbi protiv prvostepene presude, a koje navode je razmotrio Kantonalni sud prilikom donošenja odluke o žalbi. Ustavni sud konstatira da su redovni sudovi proveli temeljit dokazni postupak u kojem su utvrdili relevantne činjenice vezane za apelantovu odgovornost za neovlaštenu potrošnju električne energije. Između ostalog, Općinski sud je proveo dokaz saslušanjem više svjedoka i elektro vještačenjem, te nesporno utvrdio da je apelant trošio električnu energiju mimo mjernog uređaja.

11. Što se tiče navoda apelanta da sudovi nisu uzeli u obzir razumne razloge i dokaze, Ustavni sud naglašava da se Ustavni sud neće miješati u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. U vezi s tim, Ustavni sud se neće miješati ni u to kojim dokazima strana u postupku, redovni sudovi poklanjaju povjerenje na osnovu slobodne sudijske procjene, što je isključivo uloga redovnih sudova, čak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima, broj 1996-II, stav 78). Naposljetku, Ustavni sud dalje smatra da su redovni sudovi naveli logične i uvjerljive razloge zašto su poklonili vjeru jednom vještaku, odnosno zašto nisu prihvatili nalaz i mišljenje drugog vještaka.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno ako predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1523/06 (R. V.) | Sudska praksa | Aktio