Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-790/06 (S. H.)
Odluka donesena 13. 09. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-790/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 09. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-790/06, rješavajući apelaciju Sefera Hodžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sefera Hodžića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-483/04 od 15. novembra 2005. godine, i Presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-834/03 od 23. marta 2004.
godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Sefer Hodžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donje Višće, Opština Živinice, podnio je, 9. marta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-483/04 od 15. novembra 2005. godine, i Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-834/03 od 23. marta 2004. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Živinicama, broj P-2176/87 od 4. marta 2003. godine, odbijen je zahtjev apelanta kojim je tražio da mu tužena naknadi materijalnu štetu na stambenom i pomoćnim objektima u iznosu od 12.305,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 1. februara 2003. godine pa do isplate.
3. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-834/03 od 23. marta 2004. godine, žalba apelanta je odbijena i prvostepena presuda je potvrđena.
4. Protiv drugostepene presude apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je pobijanim Rješenjem, broj Rev-483/04 od 15. novembra 2005. godine, reviziju odbacio ocijenivši je nedopuštenom. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da se u predmetnom slučaju radi o imovinsko-pravnom sporu naknade materijalne štete i primjenom Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: raniji ZPP, «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 42/98 i 3/99) cijeni se pravo na reviziju. Ovo iz razloga što je prvostepena presuda Opštinskog suda, broj P-2176/87 donesena 4. marta 2003. godine, dakle u vrijeme kada je bio na snazi i u primjeni navedeni zakon, pa se za ocjenu dopuštenosti revizije primjenjuje taj raniji procesni zakon. Članom 364. stav 2 ranijeg ZPP izričito je propisano da revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 15.000,00 KM. Primijenjeno na ovaj slučaj vidljivo je da je pobijanom presudom odlučeno o novčanom zahtjevu u vrijednosti od 12.305,00 KM, pa u takvim procesnim okolnostima vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos iz člana 364. stav 2. ranijeg ZPP, a koji imovinski cenzus je propisan kao uslov za dopuštenost revizije. Vrhovni sud je reviziju odbacio primjenom člana 374. ranijeg ZPP u vezi sa članom 456.stav 1. važećeg ZPP:
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP- 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv pobijane presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-483/04 od 15. novembra 2005. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatira da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-834/03 od 23. marta 2004. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
9. S obzirom na to da je navedena presuda Kantonalnog suda apelantu uručena 16. aprila 2004. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 9. marta 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1 i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović