Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2128/06 (Z. B.)
Odluka donesena 13. 09. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2128/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 09. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-2128/06, rješavajući apelaciju Zorana Bekića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Bekića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev- 650/05 od 6. aprila 2005.godine, rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Gž-2588/02 od 21. februara 2005. godine, i rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj P-2571/00 od 12. oktobra 2002.
godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Zoran Bekić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke , podnio je, 13. jula 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-650/05 od 6. aprila 2006. godine, rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž- 2588/02 od 21. februara 2005. godine, i rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-2571/00 od 12. oktobra 2002. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda, broj P-2571/00 od 12. oktobra 2002. godine, konstatirano je da se smatra da je tužba tužiteljice Nade Bekić u označenoj pravnoj stvari (isplata duga) povučena. Apelant kao tuženi je obavezan da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.712,50 KM.
3. Rješenjem Okružnog suda, broj Gž-2588/02 od 21. februara 2005. godine, žalba apelanta je djelimično uvažena, rješenje Osnovnog suda, broj P-2571/00 od 12. oktobra 2002. godine, preinačeno u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka, tako što su dosuđeni troškovi sniženi sa iznosa od 1.712,50 KM na iznos od 1.607,00 KM.
4. Protiv drugostepene presude, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je pobijanim rješenjem, broj Rev-650/05 od 6. aprila 2006. godine, reviziju odbacio.
5. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da je prvostepena odluka donesena 12. oktobra 2002. godine, pa se dalji postupak u skladu sa čl. 456. stav 1. i 461. važećeg ZPP ima provesti po dosadašnjim propisima, te je isključena mogućnost primjene odredbi važećeg ZPP. Revizija apelanta se odnosi na onaj dio drugostepene presude kojim je pravosnažno odlučeno o sporednom zahtjevu tužiteljice. Odluka o glavnoj stvari se ne pobija. Zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka uvijek je sporedno traženje i dijeli sudbinu tužbenog zahtijeva. Stoga, ako se revizijom ne pobija odluka o glavnoj stvari, protiv pravosnažnog dijela prvostepene odluke kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka kao sporednom zahtjevu, revizija nije dozvoljena. Iz navedenih razloga revizija je odbačena na osnovu člana 392. u vezi sa članom 400. stav 1. i 4. ZPP («Službeni list SFRJ»; broj 4/77 do 35/91, te «Službeni glasnik RS», broj 17/93, 14/94 i 32/94).
6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
8. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
9. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv pobijanog rješenja Okružnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-650/05 od 6. aprila 2006. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatira da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Okružnog suda, broj Gž-2588/02 od 21. februara 2005. godine.
11. S obzirom na to da je navedeno rješenje Okružnog suda apelantu uručeno 21. juna 2005. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 13. jula 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1 i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović