Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-556/07 (M. R.)

Odluka donesena 13. 09. 2007.

  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-556/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici koja je održana 13. septembra 2007. godine u predmetu broj AP 556/07, rješavajući apelaciju Milene Radovanović, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 5 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05) donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Milene Radovanović koja je podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-443/04 od 5. januara 2006. godine zbog toga što ju je podnijelo lice koje je neovlašteno.

OBRAZLOŽENJE

1. Milena Radovanović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Bijeljine podnijela je 9. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-443/04 od 5. januara 2006. godine. Apelantkinja je dopunila apelaciju 5. aprila i 25. juna 2007. godine kada je zatražila da se donese privremena mjera kojom bi Ustavni sud obustavio sve «izvršne radnje koje su donesene pod pritiskom oko deložacije» apelantkinje i njene porodice iz predmetnog stana dok se ne donese odluka o apelaciji, a dopunom apelacije od 7. i 19. jula 2007. godine apelantkinja je tražila da se donese privremena mjera kojom bi Ustavni sud obustavio postupak uknjižbe prava etažnog vlasništva na predmetnom stanu u korist Dž.K. dok se ne donese odluka o apelaciji.

2. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-

164/2000 od 11. novembra 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-68/03 od 15. septembra 2004. godine, utvrđeno je da je tužilac Džemal Kuralić (u daljnjem tekstu: tužilac) vlasnik stana u Bijeljini, s generalijama kao u izreci presude, što je tužena Republika Srpska, Ministarstvo odbrane - Vojska Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) dužna da prizna i trpi da se tužilac na osnovu presude upiše kao vlasnik i posjednik navedenog stana s dijelom 1/1 u k.k. evidenciji, te je tužena obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 270,00 KM u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Presudom Vrhovnog suda broj Rev-443/04 od 5. januara 2006. godine odbijena je revizija tužene protiv Presude Okružnog suda broj Gž-68/03 od 15. septembra 2004. godine kao neosnovana. U obrazloženju presude navedeno je da je shodno činjeničnom utvrđenju prvostepenog suda tužiocu predmetni stan dodijeljen 1. jula 1987. godine, da je sa zajednicom stanovanja JNA zaključio ugovor o korišćenju stana i u njega uselio, dakle da je bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, te da je u vrijeme plaćanja otkupne cijene stana tužilac bio u posjedu predmetnog stana. Stoga je Vrhovni sud zaključio da nižestepeni sudovi, imajući u vidu odredbu člana 20 Zakona o stambenom osiguranju u Jugoslovenskoj narodnoj armiji («Službeni list SFRJ» broj 84/90) i člana 9 Zakona o prometu nepokretnosti, nisu pogrešno primijenili materijalno pravo kad su utvrdili da je apelant vlasnik spornog stana, te da će presuda služiti kao osnov za upis tog prava u odgovarajućim k.k. evidencijama.

4. Nakon okončanja postupka radi uknjižbe prava svojine, tužilac Džemal Kuralić je Osnovnom sudu 23. oktobra 2006. godine podnio tužbu protiv apelantkinje radi predaje u posjed predmetnog stana koji je apelantkinja koristila na osnovu privremenog rješenja. Na pripremnom ročištu koje je održano 14. juna 2007. godine parnične stranke su zaključile sudsko poravnanje kojim se apelantkinja obavezala da će tužiocu da preda predmetni stan slobodan od lica i stvari najkasnije do 31. jula 2007. godine, da će tužiocu na ime troškova postupka da isplati iznos od 500,00 KM pod prijetnjom prinudnog izvršenja, te je navedeno da zaključeno poravnanje ima snagu izvršne isprave. Sud je donio rješenje kojim je primio na znanje poravnanje koje je zaključeno između parničnih stranaka.

5. Apelantkinja smatra da joj je osporenom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na život iz člana II/3a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 stav 4 tačka 5 Pravila Ustavnog suda. Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16 stav 4 tačka 5 Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 5. apelaciju je podnijelo lice koje je neovlašteno;»

7. Ustavni sud prevashodno konstatuje da apelantkinja eksplicitno osporava Presudu Vrhovnog suda broj Rev-443/04 od 5. januara 2006. godine.

8. Iz dokumentacije koja je dostavljena uz apelaciju proizilazi da u predmetnom parničnom postupku koji je okončan osporenom presudom Vrhovnog suda apelantkinja nije imala svojstvo stranke. Naime, predmetni postupak je vođen po tužbi Džemala Kuralića kao tužioca protiv tužene Vojske Republike Srpske, a radi utvrđenja prava svojine na stanu. Imajući u vidu činjenice koje su navedene nesporno je da apelantkinja nije lice koje bi moglo apelacijom da osporava navedenu odluku budući da njom nije odlučivano o njenim pravima niti obavezama.

9. Iz navedenog proizilazi da apelantkinja nije lice koje ima pravo da u konkretnom slučaju pokrene postupak pred Ustavnim sudom.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 5 Pravila Ustavnog suda shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko ju je podnijelo lice koje je neovlašćeno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantkinjinog predloga da se donese privremena mjera.

12. U skladu s članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Sekretar Redakcione komisije Predsjednica Redakcione komisije

Faris Vehabović Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-556/07 (M. R.) | Sudska praksa | Aktio