Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2471/06 (S. F.)

Odluka donesena 13. 09. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2471/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2007.

Tekst odluke

Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, dopredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, suci Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. rujna 2007. godine u predmetu broj AP 2471/06, rješavajući apelaciju Slavka Flaka, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1. i 4. točka 4. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slavka Flaka podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-933/05 od 27. lipnja 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsž-263/05 od 8. lipnja 2005. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Slavko Flak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše je podnio 21. kolovoza 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-

933/05 od 27. lipnja 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Rsž-263/05 od 8. lipnja 2005. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Rs-88/04 od 22. prosinca 2004. godine je ustvrđeno da je tuženi «Saniteks» Velika Kladuša, kao poslodavac na temelju zakona obveznik svih zakonom propisanih doprinosa na apelantove plaće kao uposlenika tuženog. Točkom 2. izreke presude tuženi je obvezan apelantu na ime naknade plaća za razdoblje od 1. srpnja 2001. godine do 31. kolovoza 2004. godine isplatiti za svaki mjesec iznos od 225,34 KM kao najnižu plaću, a što ukupno na ime neisplaćenih plaća iznosi 8.562,93 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 30. rujna 2004. godine do konačne isplate, uz obvezu tuženog da apelantu naknadi troškove parničnoga postupka u iznosu od 792,00 KM u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Točkom 3. izreke presude je odbijen kao neutemeljen apelantov prigovor zastare potraživanja koji je istaknuo tuženi. Sud je svoju odluku utemeljio na odredbama Zakona o radu, Zakona o obligacijskim odnosima i Zakona o parničnome postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

3. Presudom Kantonalnog suda broj Rsž-263/05 od 8. lipnja 2005. godine je uvažen priziv tuženog i prvostupanjska presuda preinačena tako što je u cijelosti odbijen apelantov postavljeni tužbeni zahtjev. U obrazloženju presude je navedeno da je prvostupanjska presuda donesena na temelju pogrešne ocjene izvedenih dokaza i uz pogrešnu primjenu materijalnog prava budući je apelantu prema odredbi članka 143. Zakona o radu po sili zakona prestao radni odnos 5. svibnja 2000. godine, pa je stoga neutemeljen njegov zahtjev za isplatom plaća nakon tog nadnevka, jer apelant tada nije bio uposlenik tuženog.

4. Vrhovni je sud Rješenjem broj Rev-933/05 od 27. lipnja 2006. godine odbacio apelantovu reviziju s obrazloženjem da je revizija nedopuštena. Naime, apelant je tužbu podnio radi isplate neisplaćenih plaća u iznosu od 8.562,93 KM, te je, budući je u cijelosti odbijen apelantov postavljeni tužbeni zahtjev, sud zaključio da pobijani dio pravomoćne presude ne prelazi vrijednosni kriterij za dopustivost revizije iz članka 237. stavak 2. ZPP-a, a prema mišljenju Vrhovnog suda nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke iz stavka 3. istoga zakona prema kojemu se revizija može dopustiti u svim predmetima ukoliko Vrhovni sud ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

5. Apelant smatra da mu je pobijanim rješenjem Vrhovnog suda i presudom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Prema apelantovom mišljenju povreda ovih prava se ogleda u pogrešnoj primjeni odredaba Zakona o radu.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1. i 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima prizivnu mjerodavnost u pitanjima koja su sadržana u ovome Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.»

Članak 16. st. 1. i 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije».

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je učinkovit i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tomu, apelant odlučuje o tome hoće li koristiti pravni lijek bez obzira na to je li riječ o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 16. stavak

1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP 106/04 od 18. siječnja 2005. godine).

8. Vrhovni je sud Rješenjem broj Rev-933/05 od 27. lipnja 2006. godine odbacio kao nedopuštenu apelantovu reviziju izjavljenu protiv Presude Kantonalnog suda broj Rsž-263/05 od 8. lipnja 2005. godine. Obzirom na navedeno, neprijeporno je da je u apelantovom slučaju revizija neefektivan pravni lijek, iz čega proizlazi da je konačna odluka Presuda Kantonalnog suda broj Rsž-

263/05 od 8. lipnja 2005. godine.

9. Obzirom na to da je apelant 11. srpnja 2005. godine protiv Presude Kantonalnog suda broj Rsž-263/05 od 8. lipnja 2005. godine izjavio reviziju proizlazi da je presudu Kantonalnog suda primio prije tog nadnevka, a budući je apelacija Ustavnom sudu podnesena 21. kolovoza 2006. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Sukladno navedenom, Ustavni je sud zaključio da je apelacija podnesena nepravodobno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu.

10. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2471/06 (S. F.) | Sudska praksa | Aktio