Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2524/06 (R. M.)

Odluka donesena 13. 09. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2524/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP 2524/06, rješavajući apelaciju Ruže Mastilo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ruže Mastilo, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-06-

000 040 od 13. juna 2006. godine i presude Okružnog suda u Trebinju, broj Gž-521/04 od 25. oktobra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ruža Mastilo (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Miljevine, podnijela je 28. avgusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-000 040 od 13. juna 2006. godine i presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-521/04 od 25. oktobra 2005. godine. Apelantica je dopunila apelaciju 5. marta 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-146/03 od 6. septembra 2004. godine, utvrđeno je da je apelantica kao vlasnik povlasnog dobra, bliže označenog u izreci presude, stekla pravo služnosti za prolaz pješice, teretnim i putničkim vozilom kao i progonom stoke u povezu kroz kapiju preko poslužnog dobra-nekretnina u vlasništvu tuženih Gavra i Milovana Mastila, bliže označenih u izreci presude, prema skici geometra koja čini sastavni dio presude, pa su tuženi dužni priznati apelantici ovo pravo i trpjeti da se apelantica istim služi u navedenom obimu te prestati da sprječavaju apelanticu da se koristi ovim pravom pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Tuženi su obavezani apelantici nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.062,00 KM. Tačkom dva izreke presude odbijen je kao neosnovan apelanticin prijedlog za izdavanje privremene mjere. Sud je svoju odluku zasnovao na čl. 50, 51. i 54. Zakona o svojinsko-pravnim odnosima zaključivši da je apelantica pravo služnosti stekla održajem budući da je poslužno dobro na navedeni način koristila preko 20 godina.

3. Presudom Okružnog suda, broj Gž-521/04 od 25. oktobra 2005. godine, žalba tuženih je uvažena te je presuda Osnovnog suda preinačena u dijelu u kojem je odlučeno da je apelantica stekla pravo služnosti progona stoke u povezu te je apelantica u ovom dijelu odbijena sa postavljenim tužbenim zahtjevom. Žalba tuženih je uvažena i u dijelu odluke o troškovima te je ista preinačena na način da je apelantica obavezana da tuženim naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.763,00 KM. Sud je svoju odluku obrazložio činjenicom da apelantica nije dokazala sve relevantne činjenice (da ima pravo služnosti na poslužnom dobru i da joj to pravo osprava vlasnik povlasnog dobra) od kojih zavisi osnov njenog tužbenog zahtjeva u odnosu na stečenu služnost prelaza stoke preko nekretnina tuženih u skladu sa članom 54. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima.

4. Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-06-000 040 od 13. juna 2006. godine, odbacio apelanticinu reviziju izjavljenu protiv presude Okružnog suda pozivajući se na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku prema kojoj revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela osporene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Budući da je apelantica u konkretnoj pravnoj stvari kao vrijednost spora označila iznos od 100,00 KM, koji iznos je zanatno ispod zakonskog minimuma za izjavljivanje revizije, sud je zaključio da je revizija u konkretnoj pravnoj stvari nije dozvoljena.

5. Apelantica smatra da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda i presudom Okružnog suda povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu:Evropska konvencija) i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelantica vidi u pogrešnoj primjeni odredbi Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-06-000 040 od 13. juna 2006. godine, odbacio kao nedozvoljenu apelanticinu reviziju izjavljenu protiv presude Okružnog suda, broj Gž-

521/04 od 25. oktobra 2005. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u apelanticinom slučaju revizija neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda, broj Gž-521/04 od 25. oktobra 2005. godine.

9. S obzirom na to da je apelantici 8. novembra 2005. godine uručena presuda Okružnog suda, broj Gž-521/04 od 25. oktobra 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 28. avgusta 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2524/06 (R. M.) | Sudska praksa | Aktio