Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2581/06 (T. H.)

Odluka donesena 13. 09. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2581/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2007.

Tekst odluke

Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, dopredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, suci Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. rujna 2007. godine u predmetu broj AP 2581/06, rješavajući apelaciju Tonče Hrkača, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1. i 4. točka 4. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tonče Hrkača podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-465/05 od 25. svibnja 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj Gž-404/04 od 23. prosinca 2004. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Tončo Hrkač (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojega zastupa odvjetnik Karlo Sesar, je podnio 31. kolovoza 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-465/05 od 25. svibnja 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-404/04 od 23. prosinca 2004. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-124/04 od 23. srpnja 2004. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev, te je ustvrđeno da je apelant na temelju ugovora o zamjeni postao vlasnikom nekretnine označene kao k.č. 2677/4 K.O. Mokro, pa je naloženo tuženom Slavku Pavkoviću da apelantu preda ispravu podobnu za uknjižbu tog prava, a u protivnom će ispravu zamijeniti navedena presuda. Tuženik je obvezan apelantu naknaditi troškove parničnoga postupka u iznosu od 4.940,00 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja. Sud je svoju odluku utemeljio na odredbama Zakona o prometu nepokretnosti, Zakona o obligacijskim odnosima i Zakona o parničnome postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

3. Presudom Kantonalnog suda broj Gž-404/04 od 23. prosinca 2004. godine je uvažen priziv tuženog i prvostupanjska presuda preinačena tako što je u cijelosti odbijen apelantov postavljeni tužbeni zahtjev. Točkom 2. izreke presude naloženo je apelantu da tuženom na ime troškova postupka isplati iznos od 640,00 KM pod prijetnjom izvršenja. U obrazloženju presude je navedeno da tuženi ne spori da je apelant vlasnik predmetnih nekretnina s 1/1 na kojima je i upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik, da apelant nema pravnog interesa za podnošenje tužbe za ustvrđenje u smislu članka 54. ZPP-a, te da se dio tužbenog zahtjeva usmjerenog na izdavanje tabelarne isprave može postaviti samo u odnosu na osobu koja je upisana kao zemljišnoknjižni vlasnik, a budući tuženi to nije, nije ni pasivno legitimiran u ovome sporu.

4. Vrhovni je sud Rješenjem broj Rev-465/05 od 25. svibnja 2006. godine odbacio apelantovu reviziju s obrazloženjem da je revizija nedopuštena. U obrazloženju rješenja je navedeno da se dopuštenost revizije cijeni prema vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi ili na pripremnome ročištu prije upuštanja tuženog u raspravu, pa je propuštanjem apelanta da označi vrijednost predmeta spora (u smislu članka 316. stavak 1. i članka 321. stavak 2. ZPP-a) na iznos preko 10.000,00 KM (u vrijeme podnošenja tužbe preko 15.000,00 KM) pristao na posljedice koje proizlaze iz odredbe članka 237. ZPP-a budući stranke ne mogu pobijati revizijom drugostupanjsku odluku, jer nije označena vrijednost predmeta spora koja prelazi navedeni zakonski iznos, pa je stoga, u smislu članka 237. stavak 2. ZPP-a, revizija nedopuštena. Sud je zaključio da se u konkretnome slučaju ne radi o vrsti spora koja bi bila od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu članka 237. stavak 3. ZPP-a.

5. Apelant smatra da su mu pobijanim rješenjem Vrhovnog suda i presudom Kantonalnog suda povrijeđena prava iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant vidi u pogrešno ustvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni odredaba procesnog i materijalnog prava. Apelant smatra da je u konkretnome predmetu Vrhovni sud trebao primijeniti odredbu članka 237. stavak 3. ZPP-a budući se radi o predmetu koji bi bio od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1. i 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima prizivnu mjerodavnost u pitanjima koja su sadržana u ovome Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.»

Članak 16. st. 1. i 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije».

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je učinkovit i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tomu, apelant odlučuje o tome hoće li koristiti pravni lijek bez obzira na to je li riječ o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 16. stavak

1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP 106/04 od 18. siječnja 2005. godine).

8. Vrhovni je sud Rješenjem broj Rev-465/05 od 25. svibnja 2006. godine odbacio apelantovu reviziju izjavljenu protiv Presude Kantonalnog suda broj Gž-404/04 od 23. prosinca 2004. godine s obrazloženjem da je revizija nedopuštena. Obzirom na navedeno, neprijeporno je da je u apelantovom slučaju revizija neefektivan pravni lijek iz čega proizlazi da je konačna odluka Presuda Kantonalnog suda broj Gž-404/04 od 23. prosinca 2004. godine.

9. Obzirom na to da je apelantu 20. siječnja 2005. godine uručena Presuda Kantonalnog suda broj Gž-404/04 od 23. prosinca 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 31. kolovoza 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Sukladno navedenom, Ustavni je sud zaključio da je apelacija podnesena nepravodobno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu.

10. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2581/06 (T. H.) | Sudska praksa | Aktio