Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2593/06 (N. K.)

Odluka donesena 13. 09. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2593/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP 2593/06, rješavajući apelaciju Nazife Kenjar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nazife Kenjar, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-723/05 od 15. juna 2006. godine i presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj Rsž-529/02 od 30. marta 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Nazifa Kenjar (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sanskog Mosta, koju zastupa advokat Nijaz Hadžić, podnijela je 5. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-723/05 od 15. juna 2006. godine i presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Rsž-529/02 od 30. marta 2005. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-262/01 od 18. aprila 2002. godine, usvojen je tužbeni zahtjev apelantice te je utvrđeno da su rješenja tuženog Zavoda za platni promet FBiH, Filijala Bihać o upućivanju apelantice na čekanje, broj 01-

4485/99 od 30. decembra 1999. godine i rješenje o prestanku radnog odnosa, broj 01-237/99 od 25. januara 2000. godine nezakonita, te je tuženi obavezan da apelantici isplati naknadu na ime igubljene zarade u visini od 3.611,00 KM i na ime otpremnine iznos od 7.002,00 KM, što ukupno iznosi 10.613,00 KM, sa 18% kamate počev od 23. marta 2000. godine, kao dana podnošenja tužbe, do 8. decembra 2001. godine, a sa 12% kamate počev od 8. decembra 2001. godine do isplate i da isplati apelantici troškove postupka u iznosu od 1.112,32 KM. U obrazloženju presude je navedeno da iz provedenih dokaza proizilazi da je apelantica u smislu člana 14. Zakona o radu zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme, suprotno tvrdnjama tuženog da se radi o radnom odnosu na određeno vrijeme, te joj nije mogao prestati radni odnos na način kako je to određeno rješenjem tužene, usljed čega su rješenja tužene donesena u postupku transformacije Zavoda za platni promet, nezakonita. Sud je stoga, imajući u vidu odredbe Zakona o radu i Pravilnika o radu, utvrdio da je osnovan apelanticin zahtjev za isplatu izgubljene zarade i otpremnine.

3. Presudom Kantonalnog suda, broj Rsž-529/02 od 30. marta 2005. godine, uvažena je žalba tuženog i prvostepena presuda preinačena na način da je apelantica u cjelosti odbijena sa postavljenim tužbenim zahtjevom. U obrazloženju presude je navedeno da je apelantica 20. marta 1998. godine, suprotno utvrđenju prvostepenog suda, zasnovala radni odnos na određeno vrijeme pa je stoga rješenje o prestanku apelanticinog radnog odnosa zakonito usljed čega je neosnovan i apelanticin tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike plate jer ne postoji pravni osnov za obavezivanje tužene budući da nisu ispunjeni uvjeti iz člana 96. Zakona o radu, niti apelantica ispunjava uvjete za isplatu otpremnine iz člana 100. Zakona o radu.

4. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-723/05 od 15. juna 2006. godine, odbacio apelanticinu reviziju sa obrazloženjem da je da je revizija nedopuštena. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prvostepena presuda donesena 18. aprila 2002. godine pa se prema odredbi člana 456. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06 - u daljnjem tekstu: ZPP) na konkretan slučaj primjenjuje član 364. st. 2. i 3. ranijeg ZPP («Službene novine FBiH», br. 42/98 i 3/99), prema kojoj odredbi revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 15.000,00 KM (stav 2), odnosno ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naveo u tužbi ne prelazi taj iznos (stav 3). Obzirom da apelantica u tužbi nije označila vrijednost spora, a pobijani dio pravomoćne presude (10.613,00 KM) ne prelazi zakonom propisani iznos, to je Vrhovni sud zaključio da revizija u konkretnoj pravnoj stvari nije dopuštena.

5. Apelantica smatra da su osporenim rješenjem Vrhovnog suda i presudom Kantonalnog suda povrijeđena njena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6, 13, 14. i 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Povreda ovih prava po apelantici se ogleda u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni odredbi procesnog i materijalnog prava.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-723/05 od 15. juna 2006. godine, odbacio kao nedopuštenu apelanticinu reviziju izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj Rsž-529/02 od 30. marta 2005. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u apelanticinom slučaju revizija neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda, broj Rsž-

529/02 od 30. marta 2005. godine.

9. S obzirom na to da je apelantici 11. maja 2005. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj Rsž-529/02 od 30. marta 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 5. septembra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2593/06 (N. K.) | Sudska praksa | Aktio