Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2355/06 (M. M.)
Odluka donesena 13. 09. 2007.
- Izmijenjene pravne okolnosti
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2355/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 09. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP 2355/06, rješavajući apelaciju Milutina Mikerevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 8. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milutina Mikerevića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Uvl-
15/05 od 29. juna 2006. godine, rješenja Okružnog suda u Doboju, broj U-23/04 od 1. novembra 2004. godine i rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske Bijeljina-Filijala Doboj, broj 0001125830187 od 1. oktobra 2002. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
OBRAZLOŽENJE
1. Milutin Mikerević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 3. avgusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Uvl-15/05 od 29. juna 2006. godine, rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-23/04 od 1. novembra 2004. godine i rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske Bijeljina-Filijala Doboj (u daljnjem tekstu: Fond PIO-Filijala Doboj), broj 0001125830187 od 1. oktobra 2002. godine. Apelant je dopunio apelaciju 25. septembra 2006. godine i 2. maja 2007. godine.
2. Rješenjem Fonda PIO-Filijala Doboj, broj 0001125830187 od 1. oktobra 2002. godine, donesenog po službenoj dužnosti u upravnoj stvari ponovnog određivanja starosne penzije, apelantu je određen novi iznos starosne penzije počevo od 1. okobra 2002. godine, u iznosu od 299,43 KM, počev od 1. januara 2003. godine u iznosu od 292,54 KM i počev od 1. januara 2004. godine u iznosu od 285,65 KM.
3. Rješenjem Okružnog suda, broj U-23/04 od 1. novembra 2004. godine, odbačena je apelantova tužba podnesena protiv akta Fonda PIO-Filijala Doboj, broj 0001125830187 od 1. oktobra 2002. godine sa obrazloženjem da je apelantontov tužbeni zahtjev neuredan i nedopušten. Sud je naveo da je apelant protiv akta kojeg osporava tužbom, tj. prvostepenog rješenja izjavio žalbu te je sud tražio da se apelant izjasni da li je u predmetnoj upravnoj stvari podnio tužbu zbog ćutanja administracije u žalbenom postupku, u smislu člana 25. Zakona o upravnim sporovima, međutim apelant se izjasnio da i dalje zahtijeva poništenje upravnog akta prvostepenog organa koji nije konačan u upravnom postupku. Obzirom da apelant nije otklonio nedostatke tužbe na koje mu je ukazao sud, a nedostaci su takve prirode da sprečavaju rad po tužbi to je Okružni sud na osnovu člana 28. stav 2. a u vezi sa članom 29. stav 1. tačka 4. Zakona o upravnim sporovima odbacio apelantovu tužbu.
4. Vrhovni sud je presudom, broj Uvl-15/05 od 29. juna 2006. godine, odbio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Okružnog suda, broj U-23/04 od 1. novembra 2004. godine, sa obrazloženjem da apelant u određenom roku nije otklonio nedostatke tužbe na koje mu je ukazao prvostepeni sud, a budući da je apelant pokrenuo upravni spor protiv rješenja protiv kojeg je dopuštena žalba to je prvostepeni sud pravilno odbacio apelantovu tužbu primjenom odredbi čl. 28. i 29. stav 1. tačka 4. Zakona o upravnim sporovima.
5. Iz dokumentacije dostavljene uz apelaciju i dopune apelacije proizilazi da je Fond PIO-Odjeljenje za rješavanje u drugom stepenu Banja Luka ( u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) rješavajući po apelantovoj žalbi donio rješenje, broj 1125830187 od 26. aprila 2004. godine, kojim se apelantova žalba djelimično uvažava te se poništava prvostepeno rješenje, broj 0001125830187 od 1. oktobra 2002. godine, i predmet vraća na ponovni postupak i odlučivanje. U ponovnom postupku Fonda PIO-Filijala Doboj je donijela rješenje, broj 1125830187 od 9. avgusta 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem drugostepenog organa, broj 1125830187 od 19. februara 2007. godine, kojim je apelantu određen novi iznos starosne penzije.
6. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) i
k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske kovencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi hronologiju postupka okončanog osporenim odlukama a povredu navedenih ustavnih prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni odredbi Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranja Republike Srpske, te Zakona o upravnim sporovima.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na rješenje Fonda PIO-Filijala Doboj, broj 0001125830187 od 1. oktobra 2002. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 8. ako su izmijenjene pravne okolnosti;»
8. Ustavni sud konstatira da je u ponovnom postupku, a nakon što je usvojena žalba apelanta te poništeno prvostepeno rješenje, broj 0001125830187 od 1. oktobra 2002. godine, Fond PIO-Filijala Doboj donijela novo rješenje, broj 1125830187 od 9. avgusta 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem drugostepenog organa, broj 1125830187 od 19. februara 2007. godine. Stoga, imajući u vidu da apelant apelacijom osporava prvostepeno rješenje od 1. oktobra 2002. godine, koje dakle kao takvo više ne postoji jer je poništeno, i sudske odluke donesene u upravnom sporu koji je apelant tužbom pokrenuo protiv navedenog prvostepenog upravnog rješenja, Ustavni sud smatra da se više ne radi o istoj pravnoj situaciji koja je važila u vrijeme podnošenja apelacije budući da su nakon podnošenja apelacije poništenjem osporavanog prvostepenog rješenja nastupile izmijenjene pravne okolnosti.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović