Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1110/06 (M. T.)
Odluka donesena 13. 09. 2007.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1110/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 09. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-1110/06, rješavajući apelaciju Mersida Tire, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mersida Tire podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Goraždu, broj 005-0-Gž-06 000 015/04 od 10 februara 2006. godine, i rješenja Općinskog suda u Goraždu, broj UF-I-88/05 od 30. decembra 2005. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Mersid Tiro (u daljnjem tekstu: apelant) iz Goražda, kojeg zastupa Mirza Hadžić, advokat iz Sarajeva, podnio je, 11. aprila 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Goraždu, (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 005-0-Gž-06 000 015/04 od 10. februara 2006. godine, i rješenja Općinskog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj UF-I-88/05 od 30. decembra 2005. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda, broj UF-I-88/05 od 30. decembra 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 005-0-Gž-06 000 015/04 od 10 februara 2006. godine, odbijena je, 14. decembra 2005 godine, prijava apelanta za upis u sudski registar Mljekare «Milgor» D.O.O iz Goražda. U toku postupka upisa je utvrđeno da je prijava za upis podnesena od strane jednog od osnivača subjekta upisa koji prema podacima iz registra nije lice ovlašteno za zastupanje subjekta upisa. U obrazloženjima osporenih odluka navedeno je, između ostalog, da se, prema odredbama člana 3. Uredbe o upisu u sudski registar pravnih osoba koje obavljaju privrednu djelatnost, upis u registar subjekata upisa vrši na temelju prijave za upis koju podnosi ovlaštena osoba subjekta upisa. Pored toga, redovni sudovi su naveli da je, prema odredbama člana 23. Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar («Službene novine Federacije BiH», broj 2/00), prijavu za upis u sudski registar ovlaštena i dužna podnijeti osoba koja je po aktima subjekta upisa ovlaštena za zastupanje subjekta upisa.
3. Apelant je naveo da mu je u postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da ima pravni interes kao osnivač da se u registarskom sudu upiše njegov osnovni kapital, s obzirom da je pravni posao na osnovu kojeg je došlo do promjene osnovnog kapitala sudskim putem oglašen ništavim.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu zagarantovanih prava i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka, broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja zaštićenih prava.
6. Prema članu 23. Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar prijavu za upis u sudski registar je ovlaštena i dužna podnijeti osoba koja je po aktima subjekta upisa ovlaštena za zastupanje subjekta upisa. U toku postupka sud je utvrdio da apelant nije osoba koja je po važećim propisima ovlaštena za zastupanje navedenog pravnog lica, pa prema tome nije ni ovlaštena da podnese prijavu za upis u sudski registar. Sud, dakle, ni na koji način nije raspravljao o pravima apelanta na imovinu, nego samo o njegovoj legitimiranosti da podnese prijavu za upis u sudski registar.
7. Dakle, u vezi sa apelantovim navodima da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nezadovoljstvo apelanta pobijanim rješenjima ne pokreće, samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije. Ustavni sud je mišljenja da pobijanim rješenjima sudova nisu utvrđena nova, ni posebna prava apelanta u vezi sa imovinom, niti su se Kantonalni sud i Općinski sud, donošenjem pobijanih rješenja, miješali u apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.. Stoga su ovi navodi apelanta očigledno (prima facie) neosnovani, jer predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, UstavnI sud, Odluka broj AP-1180/06 od 13. juna 2006. godine). Konačno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi njegovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani, jer u postupku rješavanja po njegovom zahtjevu za upis u sudski registar ni na koji način nije odlučivano o njegovim imovinskim pravima.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović