Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1849/06 (M. M.)

Odluka donesena 13. 09. 2007.

  • Radni spor
  • Revizija
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1849/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-1849/06, rješavajući apelaciju Milovana Milakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milovana Milakovića podnesena protiv presude Okružnog suda u Banja Luci, broj Ž-440/04 od 12. maja 2006. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Milovan Milaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, koga zastupaju Radmila i Marinko Plavšić, advokati iz Banja Luke, podnio je 26. juna 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Ž-440/04 od 12. maja 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj RS-1242/03 od 13. jula 2004. godine, usvojen je tužbeni zahtjev apelanta tako da je obavezan ''Jelšingrad'' Fabrika alatnih mašina Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi), da apelantu isplati ukupan dug u iznosu od 13.205,76 KM i to po osnovu: neisplaćenih plaća za period od 1. januara 2000. godine do 30. aprila 2004. godine u iznosu od 8.573,94 KM, te zakonske zatezne kamate na neisplaćene plaće do 10. juna 2004. godine, u ukupnom iznosu od 3.456,89 KM; neisplaćenog regresa za godišnji odmor u iznosu od 852 KM i to za 2000, 2001, 2002. i 2003. godinu, te zakonske zatezne kamate na neisplaćeni regres za godišnji odmor u iznosu od 322,94 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. jula 2004. godine do konačne isplate i u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Tuženi je ovom presudom obavezan da nadoknadi i troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.010 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13. jula 2004. godine do konačne isplate i u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja, dok se odbacuje tužba u dijelu kojom apelant traži da se tuženi obaveže da mu izvrši uplatu svih doprinosa javnom fondu penzijsko-invalidskog osiguranja Banja Luka za period do 30. aprila 2004. godine.

3. Odlučujući o žalbi tuženog Okružni sud je presudom, broj Ž-440/04 od 12. maja 2006. godine, ukinuo presudu Osnovnog suda, broj RS-1242/03 od 13. jula 2003. godine, u dijelu kojim je tuženi obavezan isplatiti apelantu lični dohodak za period od 1. januara 2000. godine do 1. aprila 2002. godine u iznosu od 4.465,12 KM sa zakonskom kamatom, te u dijelu kojim je tuženi obavezan isplatiti naknadu za regres za 2000. i 2001. godinu sa zakonskom kamatom, te u ovom dijelu tužbu apelanta odbacio kao neblagovremenu. Žalba tuženog se djelimično uvažava, preinačava se prvostepena presuda u dosuđujućem dijelu, tako što se odbija kao neosnovan zahtjev apelanta za isplatu ličnog dohotka sa zakonskom kamatom za period od 1. aprila 2002. godine do 31. decembra 2002. godine. Žalba tužene se odbija, potvrđuje se u dosuđujućem dijelu prvostepena presuda, kojom je tuženi obavezan apelantu isplatiti lični dohodak za period od 1. januara 2003. godine do 1. maja 2004. godine, u iznosu od 3.041,59 KM. Preinačava se odluka o zakonskoj zateznoj kamati, tako što se tuženi obavezuje na iznos od 3.041,59 KM za lični dohodat za 2003. godinu, i to za prvi, treči, peti, osmi, deseti, 11. i 12. mjesec po 238,27 KM, za drugi mjesec 19,27 KM, za četvrti mjesec 85,27 KM, za šesti mjesec 8,27 KM, za sedmi mjesec 107,27 KM, i za deveti mjesec 195,94 KM, za lični dohodak za 2004. godinu i to za period od prvog do četvrtog mjeseca po 239,36 KM, počev od 15-og u mjesecu za predhodni mjesec pa do isplate. Preinačava se prvostepena presuda u dijelu kojim je tuženi obavezan isplatiti apelantu regres za godišnji odmor za period 2002. do 2003. godine sa zakonskom kamatom, tako što se u ovom dijelu zahtjev apelanta odbija kao neosnovan, te se preinačava odluka o troškovima postupka, tako što se dosuđeni iznos od 2.010 KM snižava na iznos od 654,80 KM.

4. Apelan je protiv presude Okružnog suda, broj Ž-440/04 od 12. maja 2006. godine, izjavio 21. juna 2006. godine, reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Reviziju apelanta, o kojoj nije odlučeno, Vrhovni sud je primio 11. septembra 2006. godine, a vodi se pod poslovnim brojem 118-0-Rev-06-000878.

5. Apelant navodi da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protkola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Iz sadržaja apelacije proizilazi da apelant povredu prava na pravično suđenje vidi u tome što je drugostepeni sud pogrešno primjenio materijalni propis, te da je u konkretnom slučaju trebao primjeniti odredbe Zakona o radnim odnosima (''Službeni glasnik Republike Srpske'', br. 25/93, 14/94, 15/96, 21/96, 3/97 i 10/98) i Zakona o obligacionim odnosima (''Službeni list SFRJ'', br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 i ''''Službeni glasnik Republike Srpske'', br. 17/93 i 3/96).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;»

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. Član 237. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03 i 85/03) glasi:

«Član 237.

(1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.

(2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM.

(3)Izuzetno, Vrhovni sud Republike Srpske može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

9. Ustavni sud je zauzeo stav da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, neovisno da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. Obzirom na navedeno u apelantovom slučaju, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1849/06 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio