Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1182/06 (D. N.)

Odluka donesena 13. 09. 2007.

  • Ostavinski postupak
  • Nasljedstvo
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1182/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-1182/06, rješavajući apelaciju Danice Nestorović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Danice Nestorović podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-1037/05 od 27. januara 2006. godine, i Rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj O-

774/02 od 28. aprila 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Danica Nestorović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Busovače, koju zastupa Miro Blaž, advokat iz Viteza, podnijela je, 19. aprila 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1037/05 od 27. januara 2006. godine, i rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj O-774/02 od 28. aprila 2005. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda, broj O-774/02 od 28. aprila 2005. godine, odbačena je kao nedopuštena žalba apelatice protiv rješenja o nasljeđivanju istog suda, broj O-774/02 od 2. juna 2003. godine, a koje rješenje je postalo pravosnažno 13. oktobra 2003. godine. U toku postupka je utvrđeno da apelantica nema svojstvo stranke u postupku raspravljanja zaostavštine, jer je članom 167. Zakona o nasljeđivanju («Službeni list BiH», br. 7/80 i 15/80) utvrđeno da se strankom u ostavinskom postupku smatraju nasljednici i legatari kao i druga lica koja ostvaruju neko pravo iz zaostavštine, koja svojstva apelantica nije imala. Apelantica nije ostvarila to pravo niti je utvrđeno da apelantica potpada pod pojam «druga lica» u smisla člana 86. Zakona o nasljeđivanju, obzirom da je zakon odredio da u tu kategoriju spadaju testamentarni nasljednici određeni suspenzivnim uvjetom ili sa odgodnim rokom koji imaju položaj čekalaca, zatim lica koja su u toku postupka istakla zahtjev za nasljedstvo, makar im to pravo nije priznato i utvrđeno, kao i lica kojima je pripalo plodouživanje ili koje drugo pravo iz zaostavštine.

3. Rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-1037/05 od 27. januara 2006. godine, odbijena je žalba apelantice i prvostepeno rješenje potvrđeno. Kantonalni sud je potvrdio razloge koje je naveo prvostepeni sud da apelantica, kao bivša supruga ostavitelja, nije stranka u postupku, koja može ostvarivati nasljedna prava u skladu sa zakonom i koja može samo u posebnoj parnici protiv zakonskih nasljednika dokazivati takvo svoje pravo i to do okončanja ostavinskog postupka, na što je od strane prvostepenopg suda bila i upućena, što je apelantica propustila da učini.

4. Apelantica se žali da joj je osporenim rješenjima povređeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu. Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. U odnosu na pravo na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da je potrebno najprije odgovoriti na pitanje da li se postupak u kojem je doneseno Rješenje Općinskog suda, broj O-774/02 od 28. aprila 2005. godine, može smatrati «sporom» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

7. U vezi sa postojanjem «spora» o pravu, Ustavni sud upućuje na principe iznijete u sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava i sažete u njegovoj presudi Benthem od 23. oktobra 1985. godine (serija A, broj 97, strane 14-15, stav 32). Ustavni sud podsjeća na svoj već izneseni stav da sam ostavinski postupak ne predstavlja «spor» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se nužno ne odlučuje o građanskim pravima i obavezama (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 65/02 od 26. septembra 2003. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 43/03).

8. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na osporena rješenja u vezi sa kršenjem prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud podsjeća da član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, ali ne uključuje prava ili očekivanja na stjecanje imovine u budućnosti, npr., putem nasljedstva (vidi Evropski sud za ljudska prava, Marckx protiv Belgije, tom 31. stav 50; Odluka Ustavnog suda broj U 37/00, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 24/02 od 29. augusta 2002. godine i Odluka broj U 12/01, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 20/02 od 3. augusta 2002. godine). U konkretnom predmetu apelantica je očekivala da će putem nasljedstva postati vlasnica imovine, te stoga slijedi da je apelacija u odnosu na osporena rješenja redovnih sudova, u vezi sa kršenjem prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1182/06 (D. N.) | Sudska praksa | Aktio