Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1465/06 (Privredna banka Sarajevo dd Sarajevo)
Odluka donesena 13. 09. 2007.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1465/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 09. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-1465/06, rješavajući apelaciju Privredne banke Sarajevo dd Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Privredne banke Sarajevo dd Sarajevo podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, broj Gž-717/05 od 16. marta 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Privredna banka Sarajevo dd Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), podnijela je, 22. maja 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-717/05 od 16. marta 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Mostaru, broj P-646/03-II od 16. marta 2005. godine, odbijen je u cjelosti apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi SZR «Krvavac», vlasništvo Ejuba Krvavca, isplati iznos od 7.949,61 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 1. avgusta 1997. godine do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka. Navedenom presudom apelant je obavezan naknaditi tuženom troškove parničnog postupka u iznosu od 1.279,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 12% počev od 16. marta 2005. godine, kao dana presuđenja pa do isplate.
3. Protiv prvostepene presude apelant je izjavio žalbu povodom koje je Kantonalni sud rješenjem, broj Gž-717/05 od 16. marta 2006. godine, prvostepenu presudu ukinuo i odbacio tužbu u stavu 1 izreke prvostepene presude. U preostalom dijelu (stav 2. izreke) koji se odnosi na naknadu troškova parničnog postupka žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
4. U obrazloženju drugostepenog rješenja se navodi da je na osnovu provedenih dokaza utvrđeno da je u predmetnom sporu, kao prvobitno tuženi, bio označen SZR «Krvavac», vlasništvo Ejuba Krvavac iz Mostara, te da je u toku postupka apelant umjesto prvobitno označenog tuženog označio kao tuženog Ejuba Krvavca. Drugostepeni sud je našao da je pravilan zaključak prvostepenog suda da se u konkretnom slučaju radi o subjektivnom preinačenju tužbe shodno odredbama člana 177. stav 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku odnosno odredbama člana 58. novog Zakona o parničnom postupku kojima je propisano da je za ovako preinačenje potreban izričit pristanak osobe koja treba da stupi u parnicu umjesto tuženog, jer se novo označeni tuženi izričito protivio preinačenju tužbe odnosno da stupi u parnicu umjesto prvobitno označenog tuženog. Pored toga, prvobitno označeni tuženi nije dao pristanak na preinačenje tužbe na novog tuženog. Stoga je po mišljenju drugostepenog suda prvostepeni sud pravilno postupio kada nije dozvolio subjektivno preinačenje tužbe u odnosu na novo označenog tuženog Ejuba Krvavca, tako da je kao tuženi i dalje ostao SZR «Krvavac» vlasništvo Ejuba Krvavca.
5. Utvrđeno je da, iako je apelant u tužbi označio ko je vlasnik tuženog, takva tužba ipak nije dovoljno jasna i određena u pogledu oznake da je tuženi samostalni privrednik, jer ni iz tužbenog zahtjeva ni iz sadržaja tužbe ne proizilazi da je apelant tužbu upravio na tuženog kao samostalnog privrednika. Drugostepeni sud je prihvatio utvrđenje prvostepenog suda da tako označeni tuženi nema svojstvo pravnog lica što proizilazi iz odredaba člana 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o samostalnom privređivanju kojim je određeno da samostalna radnja može imati status pravnog lica koje se stiče upisom u sudski registar. Na osnovu provedenih dokaza je utvrđeno da takav upis nije izvršen i da sa tim svojstvima tuženi nije mogao biti subjekt materijalno pravnog odnosa u smislu navedenog člana. Stoga je drugostepeni sud zaključio da tuženi označen u tužbi kao SZR «Krvavac» vlasništvo Ejuba Krvavca nema svojstvo pravnog lica, te da kao takav ne može biti stranka u postupku, jer bi tuženi u protivnom trebao biti označen kao Ejub Krvavac, vlasnik SZR «Krvavac».
6. Apelant se žali na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju u predmetnom postupku rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-717/05 od 16. marta 2006. godine, ukinuta je presuda Općinskog suda, broj P-646/03-II od 16. marta 2005. godine, i apelantova tužba odbačena iz razloga što tuženi označen u tužbi nema svojstvo pravnog lica, zbog čega kao takav ne može biti ni stranka u postupku.
10. Na osnovu navedenog proizilazi da osporena odluka Kantonalnog suda nije konačna odluka kojom se odlučivalo o osnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva već je apelantova tužba odbačena iz razloga jer je utvrđeno da tuženi označen u tužbi nema svojstvo pravnog lica, zbog čega, kao takav, ne može biti ni stranka u postupku. Da bi se raspravljalo o osnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao iscrpiti pravne lijekove u pogledu pravilnog označavanja tuženog u tužbi, a kako bi se na taj način odlučivalo o osnovanosti njegovog tužbenog zahtjeva i donijela konačna odluka koja bi bila podobna za razmatranje u postupku pred Ustavnim sudom. Prema tome, s obzirom na činjenicu da apelantu stoje na raspolaganju pravna sredstva usmjerna protiv pravilno označenog pasivno legitimisanog tuženog, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović