Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1771/06 (J. V.)
Odluka donesena 13. 09. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1771/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 09. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-1771/06, rješavajući apelaciju Jadranke Vujinović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jadranke Vujinović podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-927/02 od 23. jula 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Jadranka Vujinović (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je, 15. juna 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-927/02 od 23. jula 2003. godine.
2. Presudom Općinskog suda I Sarajevo, broj P-554/01 od 6. marta 2002. godine, utvrđeno je da su se stekli uslovi za zaključenje ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, te je Općina Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužena), kao prodavatelj stana obavezana da sa tužiteljem Milanom Vukovićem (apelantičin otac), kao kupcem sa dijelom ½, zaključi ugovor o kupoprodaji stana koji se nalazi u Sarajevu u Ulici Maršala Tita broj 32.
3. Apelantica je, 10. juna 2003. godine, Komisiji za dodjelu stanova Općine Centar (u daljnjem tekstu: Komisija) podnijela zahtjev za prenos stanarskog prava na predmetnom stanu nakon smrti oca Milana Vukovića. Komisija je rješenjem, broj 03-23-2985/03 od 11. avgusta 2003. godine, utvrdila da apelantici kao članu porodičnog domaćinstva pripada pravo da trajno i nesmetano nastavi koristiti predmetni stan nakon smrti oca.
4. Protiv presude Općinskog suda, broj P-554/01 od 6. marta 2002. godine, tužena je podnijela žalbu koju je Kantonalni sud uvažio presudom, broj Gž-927/02 od 23. jula 2003. godine, i prvostepenu presudu preinačio i tužitelja odbio sa tužbenim zahtjevom u cjelosti.
5. Protiv drugostepene presude punomoćnik apelanticinog umrlog oca je, 18. oktobra 2003. godine, izjavio reviziju koju je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine rješenjem, broj Rev-407/04 od 2. juna 2005. godine, odbacio kao nedopuštenu. Vrhovni sud je naveo da prema odredbi člana 364. stav 3. predhodnog Zakona o parničnom postupku, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe i donošenja prvostepene presude, a koja odredba se primjenjuje na osnovu odredbe člana 456. stav 1. sada važećeg Zakona o parničnom postupku, u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 15.000,00 KM. Utvrđeno je da je tužitelj kao vrijednost spora u tužbi označio iznos od 1.050,00 KM.
6. Apelantica se žali na povredu prava lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Herecgovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
8. Ustavni sud kao prvo konstatuje da je aplentica kćerka tužitelja povodom čije tužbe se vodio predmetni postupak. Rješenjem Komisije, broj 03-23-2985/03 od 11. avgusta 2003. godine, utvrđeno je da apelantici kao članu porodičnog domaćinstva pripada pravo da trajno i nesmetano nastavi koristiti predmetni stan nakon smrti oca. Na osnovu navedenog proizilazi da apelantica u konkretnom slučaju ima pravni interes da nastavi sa predmetnim postupkom koji se vodio povodom nezaključivanja ugovora o kupovini predmetnog stana. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantica aktivno legitimisana da Ustavnom sudu podnese predmetnu apelaciju, te da je apelacija dopustiva u pogledu činjenice da ju je podnijelo ovlašteno lice.
9. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
10. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
11. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelantica protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavila reviziju, ali je ona rješenjem rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-407/04 od 2. juna 2005. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-927/02 od 23. jula 2003. godine, donesena povodom žalbe tuženog protiv prvostepene presude.
12. S obzirom da je navedenu presudu Kantonalnog suda apelantica primila prije 18. oktobra 2003. godine kada je izjavljena revizija, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 15. juna 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila presudu Kantonalnog suda.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović