Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1748/06 (I. Č.)
Odluka donesena 13. 09. 2007.
- Nekretnina
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1748/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 09. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-1748/06, rješavajući apelaciju Ilije Čančarevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ilije Čančarevića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju, broj Gž-446/05 od 11. maja 2005. godine, i Rješenja Osnovnog suda u Modriči, broj P-
184/2001-Š od 14. marta 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ilija Čančarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, koga zastupa Zijad Mehmedagić, adovokat iz Doboja, podnio je, 12. juna 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-446/05 od 11. maja 2006. godine, i Rješenja Osnovnog suda u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-184/01-Š od 14. marta 2005. godine.
2. Apelant je podnio tužbu Osnovnom sudom radi utvrđenja i diobe nekretnina. Osnovni sud je, 14. decembra 2004. godine, zaključio raspravu i obavjestio strane da će objava presude i njeno uručenje biti 21. januara 2005. godine, u 13,00 časova.
3. Apelant, odnosno njegov zastupnik, nisu prisustvovali objavi i uručenju presude. Na zahtev zastupnika apelanta presuda im je uručena poštom, 7. februara 2005. godine. Dana 7. marta 2005. godine apelant je izjavio žalbu protiv presude.
4. Osnovni sud je donio Rješenje, P-184/01-Š od 14. marta 2005. godine, kojim je žalbu apelanta, podnesenu protiv presude tog suda, broj P-184/01-Š od 21. januara 2005. godine, odbacio kao neblagovremenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je žalba odbijena kao neblagobremena primjenom odredbe člana 213. stav 1. i 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03 i 85/03). Sud je utvrdio da su strane bile obavještene o danu objave i uručenja presude, što potvrđuju i njihovi potpisi na zapisniku sa rasprave. Navedenog dana punomoćnik apelanta i on lično nisu prisustvovali objavi i uručenju presude i ista im je uručena poštom. Međutim, u presudi je navedeno da je rok za žalbu 30 dana od dana objave presude. Kako je žalba podnesena 7. marta 2006. godine, sud je istu odbacio kao neblagovremenu.
5. Protiv rješenja Osnovnog suda, P-184/2001-Š od 14. marta 2005. godine, apelant je izjavio žalbu. Okružni sud donio je rješenje, broj Gž-446/05 od 11. maja 2006. godine, kojim je žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. Okružni sud je istakao u obrazloženju da je neopravdan navod apelanta da rok treba računati u skladu sa članom 189. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske, od dana uručenja odluke. Ovo iz razloga što je članom 185. stav 3. navedenog zakona propisano da, ukoliko su strane obaviještene o datumu donošenja presude, rok za žalbu počinje teći prvog narednog dana nakon dana donošenja presude.
6. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da su osporenim rješenjima povrijeđena njegova prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, jer je od suda tražio da mu se poštom uruči presuda, te od dana uručenja treba računati rok za žalbu.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju apelant je 7. marta 2006. godine podnio žalbu protiv presude Osnovnog suda, broj P-184/01-Š od 21. januara 2005. godine. U navedenoj odluci, u pouci o pravnom lijeku, apelant je poučen da je rok za žalbu 30 dana od dana objave presude. Apelant je bio upoznat sa činjenicom da je presuda objavljena 21. januara 2006. godine. Međutim, žalbu je podnio dana 7. marta 2006. godine, smatrajući da rok za žalbu počinje teći danom uručenja presude. Osnovni sud i Okružni sud odbacili su žalbu kao neblagovremenu, pozivajući se na odredbu člana 185. stav 3. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske.
10. Dakle, osporenim odlukama redovni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanta, već je njegova žalba protiv prvostepene presude odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti žalbu ili opravdati nemogućnost njenog blagovoremenog podnošenja, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, odluka broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem žalbe nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio žalbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović