Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1880/06 (N. Đ.)

Odluka donesena 13. 09. 2007.

  • Radni spor
  • Radni odnos
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1880/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-1880/06, rješavajući apelaciju Nade Đurđević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nade Đurđević podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj Ž-536/05 od 18. maja 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Nada Đurđević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, koju zastupaju Marinko i Radmila Plavšić, advokati iz Banjaluke, podnijela je, 28. juna 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Ž-536/05 od 18. maja 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj RS-17/04 od 10. juna 2005. godine, tužena Republika Srpska, Osnovni sud u Banjoj Luci, je obavezana da apelantici na ime plate za jun mjesec 2001. godine isplati iznos od 132 konvertibilne marke (u daljnjem tekstu: KM), sa zakonskom kamatom od 15. avgusta 2001. godine do konačne isplate, a na ime plate za mjesec juli 2001. godine iznos od 265 KM, sa zakonskom kamatom od 15. avgusta 2001. godine do konačne isplate, kao i troškove postupka od 194 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 10. juna 2006, do isplate.

3. Rješavajući o žalbi tužene, Okružni sud je donio rješenje, broj Ž-536/05 od 18. maja 2006. godine, kojim je ukinuo prvostepenu presudu u dosuđujućem dijelu i tužbu odbacio kao neblagovremenu. U obrazloženju rješenja drugostepeni sud se pozvao na odredbu člana 105. Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 38/00, 40/00, 47/02 i 66/03), koji propisuje da radnik kome je povrijeđeno pravo iz radnog odnosa može podijeti tužbu pred nadležnim sudom radi zaštite svog prava. Stavom 2. člana 105. Zakona o radu propisano je da se tužba podnosi u roku od godine dana od dana saznanja za počinjenu povredu (subjektivni rok), ili u roku od tri godine od počinjene povrede (objektivni rok). Kako se u konkretnom slučaju apelantice radi o potraživanju plate za mjesece juni i juli 2001. godine, to je saznanje o počinjenoj povredi apelantica imala od dana dospjelosti svakog mjesečnog iznosa plate, a u svakom slučaju već krajem avgusta 2001. godine. Kako je tužba podnesena 26. decembra 2003. godine, sud je našao da je neblagovremena, primjenom odrebe člana 105. Zakona o radu, kojom su propisani rokovi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

4. Apelantica je navela da joj je osporenim rješenjem Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i član 13. Evropske konvencije i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica smatra da je rješenje Okružnog suda nezakonito, te da je sud pogrešno primjenio odredbu člana 105. Zakona o radu. Prema navodu apelantice tužena je prema apelantici počinila dva krivična djela, povredu osnovnih prava radnika i utaja poreza i doprinosa. Apelantica tvrdi da je pretrpjela materijalnu štetu u vidu izgubljene dobiti. Apelantica smatra da je sud trebao primjeniti odredbe Zakona o obligacionim odnosima u vezi sa zastarom potraživanja. Osim toga, apelantica navodi da se radi o njenoj imovini, koju je tužena neosnovana zadržala.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelantica se žali na povredu svojih prava usljed «nezakonite» odluke drugostepenog suda, koji je, navodno, pogrešno primjenio prekluzivne rokove iz Zakona o radu.

8. U konkretnom slučaju, podnošenje tužbe radi zaštite prava iz radnog odnosa u Republici Srpskoj regulisano je Zakonom o radu («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 38/00, 40/00, 47/02 i 63/03), kojim je u odredbama iz člana 105. stav 2. propisano da radnik u cilju zaštite svojih prava može u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od tri godine od dana učinjene povrede, podnijeti tužbu za zaštitu svojih prava.

9. Okružni sud, rješavajući o žalbi, našao da je prvostepeni sud pogrešno postupio kada je udovoljio zahtjevu apelantice. Naime, Okružni sud je utvrdio da je tužba podnesena radi isplate potraživanja iz radnog odnosa. Okružni sud se pozvao na član 105. Zakona o radu kojim su određeni rokovi u kojim se ima podnijeti tužba radi zaštite prava iz radnog odnosa. Drugostepeni sud je ustanovio da je prvostepeni sud nezakonito postupao jer je odlučio o neblagovremenoj tužbi, po kojoj, shodno odredbama procesnog i materijalnog prava nije dopušteno postupati. Osim toga, drugostepeni sud je istakao da je propust na strani apelantice jer se nije blagovremeno obratila sudu, u roku od jedne godine od dana saznanja, te da je pasivnim odnosom izgubila pravo na sudsku zaštitu. Zbog navedenog sud je ukinuo prvostepenu presudu i tužbu odbacio.

10. Dakle, Okružni sud je utvrdio da zbog propusta koji je na strani apelantice, jer tužbu nije podnijela u roku od godinu dana od dana saznanja za povredu prava nije potrebo raspravljati o tužbenom zahtjevu, već je tužba odbačena iz formalnih razloga. Apelantica nije argumentovano opravdala činjenicu propusta podnošenja tužbe. Drugim riječima, apelantica nije opravdala tvrdnju da je podnošenje tužbe u zakonom propisanom roku, u konkretnom slučaju bio «prevelik teret» za nju, zbog čega bi formalna odluka Okružnog suda predstavljala povredu Ustava Bosne i Hercegovine. Apelantica je morala blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, odluka broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1880/06 (N. Đ.) | Sudska praksa | Aktio