Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3139/06 (R. M.)

Odluka donesena 13. 09. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3139/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-3139/06, rješavajući apelaciju Rajka Miličevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rajka Miličevića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske, Uvl-16/05 od 1. novembra 2006. godine, Presude Okružnog suda u Doboju, U-

21/04 od 1. novembra 2004. godine, Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banja Luci, broj: 1017801389 od 6. oktobra 2003. godine, i rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Doboj, broj 0001017801389 od 1. oktobra 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Rajko Miličević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je, 22. novembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Uvl-16/05 od 1. novembra 2006. godine, Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), U-21/04 od 1. novembra 2004. godine, Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banja Luci, broj: 1017801389 od 6. oktobra 2003. godine, i Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Doboj, broj 0001017801389 od 1. oktobra 2002. godine.

2. Iz navoda aplacije i dokumentacije spisa predmeta proizilazi da je Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Doboj, donio Rješenje, broj 0001017801389 od 1. oktobra 2002. godine, kojim je apelantu utvrđen iznos starosne penzije, počev od 1. oktobra 2002. godine. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavo žalbu. Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banja Luci, donio je rješenje, broj: 1017801389 od 6. oktobra 2003. godine, kojim je žalba odbijena kao neosnovana.

3. Apelant je tužbom pokrenuo upravni spor protiv drugostepenog rješenja. Okružni sud je donio presudu U-21/04 od 1. novembra 2004. godine, kojim je tužbu odbio kao neosnovanu.

4. Apelant je dana 24. novembra 2004. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda, broj U-21/04. Vrhovni sud donio je o predmetnom zahtjevu presudu, broj Uvl-16/05 od 1. novembra 2006. godine, kojom je zahtjev odbio kao neosnovan.

5. Apelant se žali da mu je navedenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana 6. stav 1. Evropskekonvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, čime je direktno povrijeđen član II/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant navodi da mu je penzijski osnov određen 1966. godine, od kada prima penziju, te da je navedenim odlukama pogrešno i nezakonito utvrđen novi penzijski osnov, koji je za apelanta nepovoljniji i čime mu je umanjen iznos penzije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Zadatak Ustavnog suda u konkretnom slučaju je, prvo, da utvrdi koja je konačna odluka, da li su iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi i da li je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano u članu 16. stav 1. pravila Ustavnog suda.

8. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da lije apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

9. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)). Izuzetak od ovoga pravila predstavlja slučaj da nadležni organ prihvati preispitivanje slučaja (vidi mutatis mutandis odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G.protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Prema tome, Ustavni sud smatra da se zahtjev za vandredno preispitivanje pravosnažne sudske presude ne može smatrati efektivnim i adekvatnim pravnim lijekom u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, ukoliko se pozitivno ne udovolji tom pravnom lijeku (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1128/04 od 12. aprila 2005. godine). Budući da je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske presude odbijen kao neosnovan, to je u njegovm slučaju bio neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

10. Proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu Presuda Okružnog suda, broj U-21/04 od 1. novembra 2004. godine. Presuda Okružnog suda je uručena apelantu u svakom slučaju prije 24. novembra 2004. godine, kada je podnesen zahtjev za vanredno preispitivanje presude, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 22. novembra 2006. godine. Iz ovoga proizilazi da je apelant protiv konačne odluke podnio apelaciju nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio konačnu odluku.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3139/06 (R. M.) | Sudska praksa | Aktio