Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3163/06 (J. J.)

Odluka donesena 13. 09. 2007.

  • Pravo na rad
  • Imovina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3163/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-3163/06, rješavajući apelaciju Jasmina Jagodića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasmina Jagodića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Gž-06-

000174 od 24. oktobra 2006. godine, i Presude Općinskog suda u Živinicama, broj P. 175/05 od 23. novembra 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Jasmin Jagodić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Đurđevika, podnio je, 27. novembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Gž-06-000174 od 24. oktobra 2006. godine, i Presude Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P. 175/05 od 23. novembra 2005. godine.

2. Općinski sud donio je Presudu, broj P. 175/05 od 23. novembra 2005. godine, kojom je poništio kao nezakonito rješenje RMU “Đurđevik“ u Đurđeviku (u daljnjem tekstu: tuženi), kojim je apelantu prestao radni odnos, pa je naložio tuženom da apelantu poveže radni staž za period od prestanka radnog odnosa do 5. oktobra 2004. godine, kao i da mu za taj period isplati mjesečne plate, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka. Sa viškom tužbenog zahtjeva kojim je apelant tražio da se tuženi obaveže da ga vrati na rad i ponudi mu poslove prema preostaloj radnoj sposobnosti, poveže radni staž i isplati plate do vraćanja na posao, apelant je odbijen. U obrazloženju presude sud je naveo da je u toku postupka utvrđeno da je apelant zaključio kod tuženog ugovor o radu na određeno vrijeme, u trajanju od 6 mjeseci, od 13. oktobra 2003. godine do 13. aprila 2004. godine, te da je u tom periodu zadobio povredu na radu, dana 9. decembra 2003. godine i bio neprekidno spriječen za rad do 4. oktobra 2004. godine. Tuženi je donio rješenje o prestanku radnog odnosa 2. juna 2004. godine, te je sud utvrdio da je ovo rješenje nezakonito jer apelantu nije mogao prestati radni odnos kod tuženog dok se nalazi na liječenju, usljed povreda zadobijenih na radu. Međutim, sud je našao da je neosnovan zahtjev apelanta da ga tuženi primi u radni odnos prema preostaloj radnoj sposobnosti, jer je apelant zasnovao kod tuženog radni odnos na određeno vrijeme, te ne može od suda tražiti da mu se utvrdi više prava nego što je imao. Kako je dana 4. oktobra 2004. godine apelantu zaključeno bolovanje, to je sud našao da je tuženi obavezan do tog datuma apelantu poveže radni staž i isplati plate.

3. Rješavajući o žalbi Kantonalni sud je donio Presudu, broj 003-0-Gž-06-000174 od 24. oktobra 2006. godine, kojom je žalba apelanta odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Drugostepeni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primjenio materijalno pravo, tj. član 64. Zakona o radu, kada je poništio rješenje tuženog i naložio mu da apelantu poveže radni staž i isplati plate do 4. oktobra 2004. godine. U vezi sa odbijajućim dijelom presude Kantonalni sud je naveo da se ne može prihvatiti kao osnovan žalbeni navod apelanta da je time što je povrijeđen na radu kod tuženog i što je proglašen invalidom II kategorije stekao uslove da kod tuženog zasnuje radni odnos na neodređeno vrijeme, jer „prerastanje“ radnog odnosa iz određenog u neodređeno vrijeme iz razloga na koji se poziva apelant nije propisano niti odredbama Zakona o radu niti odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.

4. Apelant u apelaciji navodi da mu je povrijeđeno pravo na rad i pravo na imovinu. U dopuni apelacije od 22. juna 2007. godine apelant je istakao da mu je ljekarska komisija dana 27. decembra 2006. godine utvrdila trajni invaliditet II kategorije invalidnosti zbog povrede na radu. Zbog povrede koja je nastala za vrijeme rada kod tuženog apelant smatra da je isti u obavezi da mu obezbjedi posao prema preostaloj radnoj sposobnosti.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno. [...]4. Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: [...]9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» Ustavni sud primjećuje da se apelant žali da mu je povrijeđeno pravo na rad i pravo na imovinu, jer je povrijeđen na radu kod tuženog i utvrđena mu je invalidnost, te je tuženi obavezan da ga primi na posao u skladu sa preostalom radnom sposobnošću.

6. U vezi sa povredom prava na rad, Ustavni sud zapaža da pravo na rad nije zagarantirano Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) koja se prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Međutim, u Aneksu I tačka 8. Ustava Bosne i Hercegovine - Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, je između ostalog naveden i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1996). Ovim paktom je u čl. 6. i 7. zagarantirano pravo na rad i pravo na uživanje povoljnih uvjeta rada. Uživanje ovog prava je garantirano članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine – «Nediskriminacija». Prema navedenom članu pravo na rad je osigurano svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status. S obzirom da apelant ne navodi da je diskriminiran u uživanju prava na rad ili drugih sličnih prava, a takva diskriminacija nije očigledna iz činjenica koje je predočio apelant, Ustavni sud je zaključio da je predmetna apelacija u odnosu na apelantove žalbene navode o povredi prava na rad ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zaštićena je postojeća imovina ili posjed. Prema tome, prvo pitanje na koje treba odgovoriti u konkretnom predmetu, je da li je apelant nositelj imovinskih prava ili posjeda zaštićenih navedenim odredbama. Navedeni članovi Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije primjenjivi su samo na postupke koji imaju za predmet spora imovinu, a ne postupke u kojima apelant nastoji sebi osigurati pravo na sticanje imovine. U konkretnom slučaju, predmet spora pred redovnim sudovima je naknada za rad koju bi apelant ostvario da mu nije prestao radni odnos, dakle buduća imovina. Stoga, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni član 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, iz čega proizilazi zaključak da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3163/06 (J. J.) | Sudska praksa | Aktio