Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3026/06 (N. P.)

Odluka donesena 13. 09. 2007.

  • Radni odnos
  • Radni spor
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3026/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-3026/06, rješavajući apelaciju Nade Petrović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nade Petrović podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj 011-0-U-06-

000131/06 od 23. augusta 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Nada Petrović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Kozarske Dubice, koju zastupaju Mile Kovačević i Marica Đukanović, advokati iz Gradiške, podnijela je, 8. novembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-U-06-000131/06 od 23. augusta 2006. godine.

2. Rješenjem načelnika Opštine Kozarska Dubica, broj 04-126-7 od 18. februara 2005. godine, apelantici je prestao radni odnos u Odjeljenju za opštu upravu sa danom 18. februar 2005. godine, zbog izrečene disciplinske mjere prestanka rada u administrativnoj službi. Apelantica je, 2. marta 2005. godine, podnijela prigovor načelniku Opštine, koji je rješenjem, broj 04-126-7/1 od 10. marta 2005. godine, odbio prigovor kao neosnovan.

3. Apelantica je nezadovoljna rješenjem načelnika, 29. marta 2005. godine, podnijela žalbu Ministarstvu uprave i lokalne samouprave Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). Apelantica navodi da je, 7. oktobra 2005. godine, požurnicom tražila da se odluči o njenoj žalbi.

4. Apelantica je, 11. februara 2006. godine, podnijela tužbu Okružnom sudu u Banjoj Luci zbog ''ćutanja administracije'' kojom je tražila da se poništi rješenje načelnika opštine, broj 04-126-7/1 od 10. marta 2005. godine.

5. Okružni sud je rješenjem, broj 011-0-U-06-000131 od 23. augusta 2006. godine, odbacio tužbu apelantice kao prijevremenu. U obrazloženju, Okružni sud je naveo da je članom 17. Zakona o upravnom sporovima (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 109/05, u daljnjem tekstu: ZUS) propisano: «Ako drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnom propisu određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv rješenja prvostepenog organa, a ne donese ga ni u daljem roku od 15 dana po ponovljenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena». U obrazloženju je dalje navedeno da je tužiteljica podnijela tužbu zbog ''ćutanja administracije'' ali da uz istu nije dostavila dokaz - potvrdu pošte o predaji preporučene pošiljke - urgencije (od 7. oktobra 2005. godine) tuženom organu. Okružni sud je dopisom od 11. maja 2006. godine pozvao apelanticu da u roku od 15 dana otkloni nedostatke uz upozorenje da ukoliko to ne učini da će sud odbaciti tužbu kao prijevremenu. Obzirom da apelantica nije postupila po nalogu suda, isti je odbio njenu tužbu odbacio kao prijevremenu u smislu člana 22. tačka 1. ZUS-a.

6. Apelantica je podnijela apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te povrede odredbi Zakona o upravnom postupku Republike Srpske.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju apelantica je podnijela tužbu Okružnom sudu zbog ćutanja administracije, međutim, uz tužbu nije dostavila sudu dokaz da je de facto urgencija dostavljena tuženom organu, tako da Okružni sud nije meritorno razmatrao njenu tužbu. Ustavni sud u konkretnom slučaju ne može smatrati konačnim rješenje Okružnog suda, broj 011-0-U-06-000131 od 23. augusta 2006. godine, zbog toga što je navedenim rješenjem odbačena tužba apelantice kao prijevremena. Dakle, nadležni sud nije meritorno rješavao o apelanticinom pravnom lijeku, već je samo konstatovao da isti ne ispunjava formalne uslove, obzirom da u ostavljenom roku apelantica nije otklonila nedostatke tužbe. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju postupak vodi radi poništenja odluke kojom je apelantici prestao radni odnos u organima uprave Opštine Kozarska Dubica. Apelantica je protiv odluke o prestanku radnog odnosa izjavila prigovor, koji je načelnik Opštine rješenjem, broj 04-126-7/1 od 10. marta 2005. godine, odbio kao neosnovan. Zakon o lokalnoj samoupravi je u članu 152., koji definiše ostvarivanje i zaštitu prava službenika, u tački 6. regulisao da je Odbor za žalbe (koje osniva Ministarstvo uprave i lokalne samouprave) dužno donijeti odluku po žalbi u roku od 30 dana od dana podnošenja žalbe. U tački 7. člana 152. je određeno da, ukoliko je službenik nezadovoljan odlukom Odbora, ili Odbor ne donese odluku u roku od 30 dana, službenik može podnijeti tužbu nadležnom sudu. Apelantica je u konkretnom slučaju podnijela žalbu Ministartsvu uprave i lokalne samouprave, ali nakon što o njenoj žalbi nije odlučeno u zakonom propisanom roku, ista je pokrenula tužbom upravni spor zbog ćutanja administracije.

11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantica propustila da se tužbom obrati nadležnom sudu radi zaštite svojih prava. Nadležni sud u konkretnom slučaju, obzirom da se radi o pravima iz radnog odnosa, nije sud koji je nadležan da rješava u upravnom sporu, „zbog ćutanja administracije“, jer Ministarstvo uprave i lokalne samouprave nije donijelo odluku u propisanom roku, već stvarno i mjesno nadležni sud koji rješava o radnim odnosima, u skladu sa Zakonom o parničnom postupka. Prema tome, pošto i u navedenom smislu nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3026/06 (N. P.) | Sudska praksa | Aktio