Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1936/06 (D. K.)

Odluka donesena 13. 09. 2007.

  • Radni odnos
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1936/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP -1936/06, rješavajući apelaciju Dobrinke Koprivica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dobrinke Koprivica podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini, broj 012-0-Gž- 06-000-401 od 9. juna 2006. godine i rješenja Osnovnog suda u Bijeljini, broj Rs-31/05 od 11. aprila 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Dobrinka Koprivica (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zvornika, koju zastupa Janko Nikolić, advokat iz Zvornika, podnijela je apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 012-0-Gž-06-000-401 od 9. juna 2006. godine i rješenja Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-31/05 od 11. aprila 2006. godine.

2. Osnovni sud je rješenjem, broj Rs-31/05 od 11. aprila 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj 012-0-Gž-06-000-401 od 9. juna 2006. godine, odbacio kao neblagovremenu apelanticinu tužbu radi zaštite prava iz radnog odnosa. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantica tužbu za zaštitu prava iz radnog odnosa podnijela 21. juna 2005. godine, a da je rješenje koje je predmet tužbenog zahtjeva doneseno 15. maja 2002. godine, i da je stoga žalba neblagovremena u smislu člana 105. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03 i 66/03). Zaključeno je da je protekao čak i objektivni rok od tri godine za podnošenje tužbe, a da to nije ni bilo sporno u toku postupka, niti je to apelantica osporila u žalbi.

3. Apelantica je navela da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer je u odlukama navodno pogrešno primjenjeno materijalno pravo. Apelantica je navela da „sve i da je nezakonita tužba nije stvar prvog ni drugog suda da ucjenjuju na ovaj način njena prava.“

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. Redovni sudovi su obacili apelaticinu tužbu radi povrede prava iz radnog odnosa kao neblagovremenu primjenom člana 105. Zakona o radu koji propisuje subjektivni rok od jedne godine, i objektivni rok od tri godine za podnošenje ove tužbe. Sudovi su kao nesporno utvrdili da je apelantica propustila tužbu podnijeti u navedenim rokovima, a niti ona sama to nije osporila ni pred redovnim sudovima niti u apelaciji Ustavnom sudu. S obzirom na apelanticin propust da postupi po prekluzivnom roku redovni sudovi nisu ni odlučivali o meritumu njenog tužbenog zahtjeva nego isključivo o njegovom formalnom aspektu. Na taj način apelantica je propustila iscrpiti efektivne pravne lijekove u smislu ranije izloženog stava Ustavnog suda, odnosno u skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1936/06 (D. K.) | Sudska praksa | Aktio