Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1964/06 (A. P.)

Odluka donesena 13. 09. 2007.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Troškovi postupka
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Građanski postupak
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1964/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-1964/06, rješavajući apelaciju Amira Pašalića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amira Pašalića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-1023/05 od 29. maja 2006. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Amir Pašalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanske Krupe, kojeg zastupa Mirsad Tatarević, advokat iz Bosanske Krupe, podnio je 7. jula 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1023/05 od 29. maja 2006. godine.

2. Općinski sud u Bihaću je rješenjem, broj I-2185/03 od 6. decembra 2004. godine privremeno odložio izvršenje rješenja broj I-2185/03 od 22. februara 2004. godine, na temelju kojeg je apelant kao tražitelj izvršenja ostvario pravo na naplatu određenog novačanog iznosa od Unsko-sanskog kantona kao izvršenika. Istim je rješenjem odbijen prigovor izvršenika, na koji je apelant u toku postupka podnio odgovor. Apelant je protiv navedenog rješenja izjavio žalbu Kantonalnom sudu. U međuvremenu, apelant je povukao žalbu jer je, nakon izjavljene žalbe, namirio potraživanje koje je bilo predmet izvršenja.

3. Kantonalni sud je rješenjem, broj Gž-1023/05 od 29. maja 2006. godine, odbacio apelantovu žalbu izjavljenu na rješenje Općinskog suda od 6. decembra 2004. godine, odbio je apelantov zahtjev za isplatu troškova odgovora na prigovor protiv rješenja o izvršenju, a obavezao je izvršenika da apelantu isplati troškove sastava žalbe. U obrazloženju rješenja je navedeno da apelant neosnovano traži da mu se dosude troškovi odgovora na prigovor u iznosu od 132 konvertibilne marke, s obzirom da je o tome trebao odlučiti prvostepeni sud, što je propustio učiniti, a kako apelant nije tražio donošenje dopunskog rješenja o tome, da nije osnovano da sada traži naknadu tih troškova. Troškovi žalbe na rješenje su dosuđeni apelantu s obzirom da je njegovo potraživanje namireno nakon izjavljivanja žalbe, zbog čega je zaključeno da je imao pravni interes za podnošenje žalbe.

4. Apelant je naveo da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer je Kantonalni sud rješenjem povrijedio odredbe izvršnog i parničnog postupka na njegovu štetu, proizvoljnim tumačenjem i primjenom.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

6. Pri ispitivanju dopustivosti predmeta Ustavni sud, prvenstveno treba utvrditi da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su navedeni u članu 16. Pravila Ustavnog suda. U tom kontekstu neophodno je da apelant navede povredu prava koja su zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine s tim da navedena povreda treba djelovati vjerovatno. Prema članu 16. stav 2. Pravila apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i odluku Ustavnog suda, broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine).

7. Apelant je osporio rješenje Kantonalnog suda kojim je odbijen njegov zahtjev za isplatu troškova odgovora na prigovor protiv rješenja o izvršenju, navodeći da je došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog proizvoljnog tumačenja odredaba izvršnog i parničnog postupka. Apelant nije naveo u čemu se sastoji proizvoljna primjena zakona, nego proizilazi da je, u suštini, nezadovoljan osporenom odlukom. Međutim, nezadovoljstvo apelanta osporenom odlukom, ne pokreće samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije. Ustavni sud, u navodima apelanta i u predočenoj dokumentaciji nije pronašao ništa što bi ukazivalo da su materijalno-pravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na štetu apelanta. Naprotiv, Kantonalni sud je za svoj zaključak o odbijanju apelantovog zahtjeva za isplatu troškova dao obrazloženje koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Apelaciji, dakle, nedostaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća, zbog čega je očigledno neosnovana u smislu prethodno iznesenog stava u ovoj odluci.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1964/06 (A. P.) | Sudska praksa | Aktio