Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2521/06 (A. H., A. H., E. H., E. H. i F. H.)

Odluka donesena 13. 09. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2521/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-2521/06, rješavajući apelaciju Asije Hadžić i dr. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Asije Hadžić, Asima Hadžića, Edine Hadžić, Ermina Hadžića i Fatime Hadžić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-452/05 od 8. juna 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-293/02 od 7. decembra 2004. godine i presude Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj P-3/02 od 11. februara 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Asija Hadžić, Asim Hadžić, Edina Hadžić, Ermin Hadžić i Fatima Hadžić (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Donjeg Kamengrada, koje zastupa Nijaz Hadžić, advokat iz Sanskog Mosta podnijeli su, 26. augusta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-452/05 od 8. juna 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-

293/02 od 7. decembra 2004. godine i presude Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj P-3/02 od 11. februara 2002. godine.

2. Općinski sud u Sanskom Mostu je presudom, broj P-3/02 od 11. februara 2002. godine, djelimično usvojio tužbeni zahtjev apelanata protiv tuženog „BH Osiguranje DD Sarajevo“ Filijala Bihać (u daljnjem tekstu: tuženi) i obavezao tuženog da apelantima solidarno isplati iznos od 5.000 KM po osnovu nesretnog događaja, dok je višak tužbenog zahtjeva koji se odnosio na isplatu zatezne kamate i troškove postupka odbijen kao neosnovan.

3. Kantonalni sud je presudom, broj Gž-293/02 od 7. decembra 2004. godine, u žalbenom postupku, preinačio prevosepenu presudu u dijelu koji se odnosi na kamate na način da je tuženi obavezan na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga, a u ostalom dijelu je žalba apelanata odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Kantonalni sud je rješenjem od 10. marta 2005. godine odbacio prijedlog apelanata za donošenje dopunskog rješenja o troškovima postupka. Apelanti su Vrhovnom sudu izjavili reviziju protiv presude Kantonalnog suda od 7. decembra 2004. godine i rješenja od 10. marta 2005. godine.

4. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-452/05 od 8. juna 2006. godine, odbacio reviziju apelanata. U obrazloženju rješenja je navedeno da je revizija na presudu neblagovremena, a na rješenje nedopuštena.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek u odnosu na navedeno rješenje, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda od 8. juna 2006. godine. U pogledu revizije u odnosu na navedenu drugostepenu presudu, to je bio pravni lijek kojeg apelanti nisu bili dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije a obzirom na vrijednost pobijanog dijela te presude. Pored toga, revizija je u ovom dijelu odbačena kao neblagovremena. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-293/02 od 7. decembra 2004. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda Kantonalnog suda, s obzirom da je rješenje Vrhovnog suda doneseno 8. juna 2006. godine, te su apelanti su presudu Kantonalnog suda primili prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. augusta 2006. godine godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2521/06 (A. H., A. H., E. H., E. H. i F. H.) | Sudska praksa | Aktio