Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2941/06 (I. S.)
Odluka donesena 13. 09. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2941/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 09. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-2941/06, rješavajući apelaciju Ibrahima Sarajlije, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ibrahima Sarajlije podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, Rev-342/05 od 18. april 2006. godine i presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-301/02 od 10. septembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ibrahim Sarajlija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je, 30. oktobra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Rev-
342/05 od 18. april 2006. godine i presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-301/02 od 10. septembra 2004. godine.
2. Općinski sud u Bihaću je presudom, broj P-551/99 od 21. novembra 2001. godine, usvojio apelantov tužbeni zahtjev protiv tužene „Union banka“ d.d. Sarajevo – Filijala Bihać (u daljnjem tekstu: tužena) i obavezao tuženu da apelantu, po osnovu glavnog potraživanja, isplati novčani iznos od 11.389,81 KM sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Tužena je protiv presude uložila žalbu Kantonalnom sudu.
3. Kantonalni sud je presudom, broj Gž-301/02 od 10. septembra 2004. godine, uvažio žalbu tužene i preinačio prvostepenu presudu tako što je u cijelosti odbio apelantov tužbeni zahtjev. Apelant je protiv presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu.
4. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-342/05 od 18. aprila 2006. godine, odbacio apelantovu reviziju kao nedopuštenu. S obzirom da je u apelantovom slučaju prvostepena presuda donesena 21. novembra 2001. godine, Vrhovni sud je postupak vodio po ranijem Zakonu o praničnom postupku, a u skladu sa članom 456. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 53/03 i 73/05) u kojem je propisano: „ako je prije stupanja na snagu ovog zakona donesena prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudom završava, dalji postupak provest će se prema dosadašnjim propisima.“ Revizija je odbačena primjenom člana 364. stav 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 42/98) u kojem je propisano da revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 15.000 KM
5. Apelant je naveo da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo „pravo na imovinu, pravo na pristup sudu i pravo na pravičnost u postupku“, jer je Kantonalni sud pogrešno utvrdio činjenicu zastare potraživanja i pogrešno primjenio materijalno pravo. Apelant je, također, naveo da je Vrhovni sud pogrešno primjenio materijalno pravo kada je odbacio njegovu reviziju. Po apelantovom mišljenju Vrhovni sud je trebao primjeniti član 456. stav 3. važećeg Zakona o parničnom postupku, jer bi u tom slučaju revizija bila dopuštena s obzirom na vrijednost spora.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
8. Ustavni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju revizija bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda. Proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj Gž-301/02 od 10. septembra 2004. godine. S obzirom da je rješenje Vrhovnog suda doneseno 18. aprila 2006. godine, apelant je presudu Kantonalnog suda od 10. septembra 2004. godine primio prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 30.oktobra 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović