Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1943/06 (D. M.)
Odluka donesena 13. 09. 2007.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1943/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 09. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-1943/06, rješavajući apelaciju Džemile Muratović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Džemile Muratović podnesena protiv rješenja Federalnog zavoda za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar – Kantonalna administrativna služba Tuzla, broj 110-48676-86 od 21. aprila 2006. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Džemila Muratović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zvornika, koju zastupa Jasminka Mehinagić, advokat iz Kalesije, podnijela je, 5. jula 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Federalnog zavoda za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar – Kantonalna administrativna služba Tuzla (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ), broj 110-48676-86 od 21. aprila 2006. godine, kojim joj je odbijen zahtjev za priznavanje prava na porodičnu penziju kao neosnovan.
2. Rješenjem prvostepenog organa iz 2000. godine, odbijen je zahtjev apelantice za priznavanje prava na porodičnu penziju iza smrti bračnog druga. Odlučujući o žalbi apelantice, drugostepeni organ je donio rješenje, broj 02/1-110-48676-86 od 25. aprila 2001. godine, kojim je žalbu odbio. Apelantica je zatim podnijela tužbu Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), protiv drugostepenog akta, koji je odlučujući o istoj donio presudu, broj U-1747/01 od 15. maja 2003. godine, kojom je osporena rješenja poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
3. U ponovnom postupku, povodom izvršenja presude Vrhovnog suda, doneseno je prvostepeno rješenje od 9. maja 2004. godine, kojim je ponovo odbijen zahtjev apelantice za priznavanje prava na porodičnu penziju. Protiv tog rješenja apelantica je izjavila žalbu koja je odbijena rješenjem drugostepenog organa, broj 02/1-110-48676-86 od 11. oktobra 2004. godine. Apelantica je ponovo izjavila tužbu protiv osporenog akta, povodom koje je Kantonalni sud u Tuzli donio presudu, broj U-335/05 od 28. februara 2006. godine, kojom je tužba uvažena, osporena rješenja poništena i predmet ponovo vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
4. U ponovnom postupku prvostepeni organ je donio rješenje, broj 110-48676-86 od 21. aprila 2006. godine, kojim je zahtjev apelantice za priznavanje prava na porodičnu invalidninu odbio kao neosnovan, uz obrazloženje da bi apelantica kao udovica koja je u trenutku smrti muža bila mlađa od 45 godina, ostvarila pravo na porodičnu penziju po osnovu redovnog školovanja djeteta samo da je u smislu člana 62. stav 2 Zakona o PIO Federacije Bosne i Hercegovine bila korisnik penzije uz dijete. Međutim, kako uopšte nije bila korisnik penzije, kao ni njeno dijete, riješeno je na način da se zahtjev odbije. Protiv navedenog rješenja dozvoljena je žalba direktoru Federalnog zavoda za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje.
5. Apelantica smatra da su joj pobijanim rješenjem povrijeđena prava i slobode predviđene u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) iz člana II/2 Ustava bosne i Hercegovine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;»
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju, protiv pobijanog rješenja apelantica ima mogućnost izjaviti žalbu. Iz navoda apelacije i dokumentacije predočene Ustavnom sudu, proizilazi da je apelantica iskoristila svoje zakonsko pravo izjavljivanjem žalbe direktoru Federalnog zavoda za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje 18. maja 2006. godine i da je taj postupak u toku. Prema tome, odluka protiv koje se apelantica žali u konkretnom slučaju nije konačna odluka, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović