Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2124/07 (M. L.)

Odluka donesena 13. 09. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2124/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-2124/07, rješavajući apelaciju Miodraga Lukića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miodraga Lukića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju, br. 013-0-Pžp- 07-000 184 od 28. juna 2007. godine i 013-0-Pžp-07-000 007 od 22.

februara 2007. godine, i rješenja Osnovnog suda u Doboju, br. 085- 0-Pr-06-005 482 od 11. maja 2007. godine i 085-0-Pr-06-005 482 od 15. novembra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Miodrag Lukić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Marjan Savić, advokat iz Teslića, podnio je, 16. jula 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), br. 013-0-Pžp-07-000 184 od 28. juna 2007. godine i 013-0-Pžp- 07-000 007 od 22. februara 2007. godine, i rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), br. 085-0-Pr-06-005 482 od 11. maja 2007. godine i 085-0-Pr-06-005 482 od 15. novembra 2006. Apelant je, također, postavio i zahtjev za izdavanje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje rješenja prinudne naplate novčane kazne i unošenja u registar kazni rješenje Osnovnog suda, broj 085-0-Pr-06-005 482 od 15. novembra 2006. godine, do donošenja odluke o apelaciji.

2. U prekršajnom postupku protiv DOO «Dević Tekstil» Teslić, kao pravnog lica, i apelanta, kao odgovornog lica u istom pravnom licu, Osnovni sud je donio rješenje, broj 085-0-Pr-06-005 482 od 15. novembra 2006. godine, zbog prekršaja iz člana 6. st. 1. a) i 2. Zakona o carinskim prekršajima BiH («Službeni glasnik BiH, broj 88/05), kojim je apelant oglašen krivim što je 5. septembra 2006. godine, u carinskoj ispostavi Brod i u ispravama podnesenim uz JCI, certifikatu o porijeklu proizvoda EUR-1, pogrešno označio porijeklo robe za 45 komada PVC kutija sa poklopcima, u namjeri izbjegavanja plaćanja uvoznih dadžbina vezanih za carinski postupak, čime je počinio carinski prekršaj zbog čega mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 500.00 KM.

3. Odlučujući o žalbi DOO «Dević Tekstil» i apelanta, Okružni sud je donio rješenje, broj 013-0-Pžp-07-000 007 od 22. februara 2007. godine, kojom je žalba odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostepeno rješenje od 15. novembra 2006. godine.

4. Apelant je, 9. marta 2007. godine, podnio zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka, kojeg je Osnovni sud odbacio rješenjem, broj 085-0-Pr-06-005 482 od 11. maja 2007. godine, jer činjenice i dokazi na kojima se zahtjev zasniva očigledno nisu podobni da se na osnovu njih dozvoli ponavljanje postupka. Obrazlažući navedeno rješenje, Osnovni sud je istakao da je apelant i u žalbenom postupku kao i u zahtjevu za ponavljanje prekršajnog postupka naveo potpuno iste razloge i dostavio iste dokaze, koje je cijenio Okružni sud prilikom odlučivanja o žalbi, pa kako su već bili izneseni u prekršajnom postupku nemaju karakter novih dokaza, to nisu ni podobni da se dozvoli ponavljanje postupka.

5. Protiv rješenja kojim je odbijen zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka, apelant je izjavio žalbu, koju je Okružni sud odbio kao neosnovanu rješenjem, broj 013-0-Pžp-07-000 184 od 28. juna 2007. godine. U obrazloženju rješenja Okružni sud je istakao da je prvostepeni sud pravilno postupio, jer dokazi priloženi uz žalbu nemaju karakter novih dokaza.

6. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava vidi u pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju te stoga i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer je sve vrijeme trajanja prekršajnog postupka isticao da kao odgovorno lice nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, s obzirom da je odluku kojom se imenuje za direktora DOO «Dević Tekstil» Teslić od 1. septembra 2006. godine, primio 7. septembra 2006. godine, a u tom periodu, dakle upravo kad je počinjen prekršaj, nije poduzeo ni jednu radnju u poslovanju firme. Smatra da sudovi tu okolnost nisu pravilno ocijenili, jer se radilo o pukoj slučajnosti da se on nađe unutar firme, kao faktički vršilac dužnosti direktora, u trenutku kad je prekršaj učinjen, za koji nije odgovoran.

7. Prilikom ispitivanja ovog dijela apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

8. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u konkretnom slučaju, tj. da li su apelanti iscrpili sve efektivne pravne lijekove i podnijeli apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

9. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je efektivan pravni lijek odbačen iz razloga što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtijeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uvjeta i sl.), ne može se smatrati konačnom. S druge strane, korištenje neefektivnog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine.).

10. Iz dosadašnje sudske prakse Ustavnog suda i organa bivše Evropske komisije za ljudska prava slijedi da zahtjevi za ponavljenje pravosnažno okončanog postupka ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka. Samim tim, ovi zahtjevi ne zaustavljaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-49/03 od 17. marta 2004. godine, i bivša Evropska komisija za ljudska prava, presuda G. v. the Federal Republic of Germany, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 35).

11. U vezi s tim, Ustavni sud zaključuje da se zaštita ustavnih prava, a prije svega procesnih prava, kakva su ona iz člana 6. Evropske konvencije, ne može garantovati u postupcima u kojima apelanti koriste neefektivne pravne lijekove, jer ovi postupci efektivno ne rješavaju pitanja iz materijalno-pravnog domena pojedinih ustavnih prava. Također, u vezi navedenog, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne. Ustavni sud bi zauzeo drugačiji stav da je prihvaćen zahtjev za ponavljanje postupka. U tom slučaju, apelant bi imao pravo na ponovno odlučenje o njegovom zahtjevu uz garanciju svih standarda člana 6. Evropske konvencije. Ipak, ovaj slučaj nije obnovljen.

12. Dakle, zahtjev za ponavljanje postupka je u konkretnom slučaju neefektivan pravni lijek koji ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije i koje apelant nije dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije. Stoga, konačna odluka za apelanta je rješenje Okružnog suda, broj 013-0- Pžp-07-000 007 od 22. februara 2007. godine, jer je tim rješenjem riješeno o njegovoj žalbi izjavljenoj na prvostepeno rješenje.

13. Kako je apelant konačnu odluku Okružnog suda, broj 013-0-Pžp-07-000 007 od 22. februara 2007. godine, primio prije nego je podnio zahtjev za ponavljanje postupka, dakle prije 9. marta 2007. godine, a apelacija je podnesena 16. jula 2007. godne, proizilazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Okružnog suda.

14. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud smatra da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.

16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2124/07 (M. L.) | Sudska praksa | Aktio