Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2882/06 (N. Ć.)
Odluka donesena 13. 09. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2882/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 09. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-2882/06, rješavajući apelaciju Nikole Ćorića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nikole Ćorića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-769/05 od 4. jula 2006. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj Gž-1235/04 od 14. marta 2005.
godine, i Presud Općinskog suda u Mostaru, broj P-1961/97 od 15.
oktobra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Nikola Ćorić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa odvjetnički ured Sesar - Ćurić iz Mostara, podnio je, 19. oktobra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-769/05 od 4. jula 2006. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj Gž-1235/04 od 14. marta 2005. godine, i Presud Općinskog suda u Mostaru, broj P-1961/97 od 15. oktobra 2004. godine.
2. Općinski sud Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud), rješavajući po tužbi apelanta protiv «Sarajevo osiguranje» d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naknade štete, donio je Presudu, broj P-1961/97 od 15. oktobra 2004. godine, prema kojoj će se izvršiti obnova uništenog spisa Osnovnog suda Mostar, broj P-2725/90, dok je odbio tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da mu tuženi na ime naknade štete iz ugovora o kasko osiguranju isplati iznos od 9.064,72 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 11. decembra 2000. godine pa do isplate.
3. Odlučujući o žalbi apelanta protiv presude Općinskog suda, Kantonalni sud u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) donio je Presudu, broj Gž-1235/04 od 14. marta 2005. godine, kojom je žalbu odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio.
4. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je odlučujući o reviziji donio rješenje, broj Rev-769/05 od 4. jula 2006. godine i reviziju odbacio. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud je istakao da revizija nije dopuštena, jer je «odredbom člana
237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03), propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM». U konkretnom slučaju, vrijednost spora označena u tužbi je 9.064,72 KM, kao i u tužbenom zahtjevu sa kojim je apelant pravosnažnom presudom odbijen, pa kako je isti ispod propisanog cenzusa za dopuštenost revizije, u tom smislu je revizija odbačena kao nedopuštena.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Zadatak Ustavnog suda u konkretnom slučaju je, prvo, da utvrdi koja je konačna odluka, da li su iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi i da li je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano u članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-769/05 od 4. jula 2006. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1235/04 od 14. marta 2005. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
9. S obzirom na to da je apelant presudu Kantonalnog suda, broj Gž-1235/04 od 14. marta 2005. godine, primio 25. marta 2005. godine, a apelaciju Ustavnom sudu podnio 19. oktobra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović